EU ima na raspolaganju moćno oružje za poduzimanje mjera protiv Trumpovih tarifa

Svijet se našao u trgovinskom ratu kakav do sada nismo vidjeli. Slovenija će Trampove tarife najviše osjetiti kroz automobilsku industriju, kaže Katja Zajc Kejžar, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani.

SAD su u utorak uvele carinu od 25% na uvoz iz Kanade i Meksika (i privremeno ga zamrznule u četvrtak), dva puta dodatne carine od 10% na uvoz iz Kine, a za sljedeću sedmicu najavile su carine od 25% na uvoz čelika i aluminija bez izuzetaka, kao i opće carine od 25% na uvoz iz EU, carine na poljoprivredne proizvode i carine EU, carine carine i cara EU mikroprovodnike i drvo. Zatim su najavili nove carine protiv Kanade i Rusije. Zemlje najavljuju oštre kontramjere, dok je Kina također najavila carine na određenu robu protiv Kanade.

Američki predsjednik Donald Trump zapalio je trgovinski rat kakav nikada prije nismo vidjeli. O posljedicama po Sloveniju, EU, SAD i cjelokupni globalni ekonomski poredak, kako će to osjetiti pojedinci i kompanije, te kako će se karte mijenjati, razgovarali smo sa Katjom Zajc Kejžar , profesoricom na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani.

Američki predsjednik Donald Trump gomila carine na uvoz iz drugih zemalja. Možete li iz ovoga reći koja je njegova strategija?

S obzirom na to kako ih najavljuje i provodi, rekao bih da Trump ne koristi carine isključivo u klasičnu svrhu zaštite domaćih proizvođača, a time i radnih mjesta u industrijama kojima bi takva zaštita bila potrebna, već naglašava i fiskalni utjecaj carina kao izvora financiranja budžeta.

Koristi ih i kao agresivnu pregovaračku taktiku, pa čak i prijetnju ekonomski slabijim zemljama, s ne samo ekonomskim ciljevima u prvom planu, već i geopolitičkim, strateškim, pa čak i unutarpolitičkim.

Trump vidi međunarodnu trgovinu kao igru ​​s nultom sumom u kojoj zemlja dobiva izvozom u druge zemlje, dok zemlje koje imaju trgovinski deficit gube ili su eksploatirane. Ovo je u suprotnosti sa savremenim shvatanjem efekata međunarodne trgovine, jer bi koristi od međunarodne trgovine trebalo da proizilaze iz veće ekonomske efikasnosti. To nije igra sa nultom sumom, u kojoj pod određenim uslovima sve zemlje dobijaju, ali je istina da raspodela koristi nije jednaka.

Iz njegove izjave da su carinski ratovi dobri i da ih je lako dobiti, zaključujemo i da je Trumpova logika vjerojatno da zemlje partneri neće moći proporcionalno uzvratiti, budući da je njihov uvoz iz SAD manji od američkog, što znači da ima manje manevarskog prostora za carine. Međutim, uzvratne mjere ne uključuju nužno samo carine, zemlje također imaju na raspolaganju druga sredstva ili oružje da odgovore na tarifni rat.

Na primjer?

Iz perspektive EU, radi se o trgovini uslugama, gdje Amerika ima suficit i više je izložena. Među kineskim protumjerama bilo je, na primjer, ograničenje izvoza određenih rijetkih zemalja.

KAKO EU MOŽE DELUJE

Koje alate ima Evropa? Pomenuli ste suficit u trgovini uslugama. Šta još?

Mogao bi početi na klasičan način, s dodatnim carinama na tradicionalni američki izvoz u Evropu, možda čak i na proizvode koji se mogu indirektno povezati s Trumpovom biračkom bazom. To je učinila u prvom tarifnom ratu 2018. godine, kada je uvela dodatne carine na uvoz Harley-Davidson motocikala, viskija i farmerki. Ali ovaj raspon je ograničen.

Ima veće mogućnosti u uslugama jer je neto uvoznik. U službama raspolaže moćnim oružjem, instrumentom zaštite od ekonomske prinude koju vrše treće zemlje. EU je usvojila instrument 2023. više kao odgovor na kinesku praksu, ali bi ga također mogla koristiti ako Trump uvede recipročne carine. To je radnja koja se poduzima kada strana država vrši ekonomsku prisilu u smislu da vrši pritisak da promijeni interne propise, možda čak i poreske propise. U slučaju recipročnih tarifa, takođe treba uzeti u obzir stopu poreza na dodatu vrijednost, necarinske barijere i propise. To znači direktan pritisak na interne propise EU.

Ovaj instrument se može koristiti za uticaj na trgovinu uslugama, intelektualnu svojinu i pristup javnim nabavkama. To bi moglo biti usmjereno protiv SAD-a, ili čak protiv pojedinaca ili kompanija koje su u bliskom kontaktu sa američkom administracijom. Tako da mogu biti vrlo ciljane mjere, na primjer protiv Tesle. Ovo je prilično moćno oružje, ali EU mora računati da bi to vjerovatno eskaliralo tarifni rat, jer bi carine na uvoz telekomunikacijskih, finansijskih, osiguravajućih usluga ili industrije zabave pogodile SAD teže od drugih mjera.

Kako bi carine od 25% koje je Tramp najavio na uvoz iz EU uticale na evropsku ekonomiju?

Da, carinska stopa od 25% je visoka, a pošto su SAD glavno izvozno tržište EU, to će sigurno imati efekta. Najprije se spominje automobilska industrija, a najizloženije su navodno zemlje srednje Evrope, uključujući Sloveniju. Proračuni su vrlo preliminarni, jer još ne znamo detalje uzvratnih mjera, ali se očekuje da će ove tarife smanjiti BDP u ovim zemljama do 0,5 posto.

UTICAJ CARINE NA PRIVREDU SLOVENIJE

Kakav bi bio uticaj ovih carina na slovenačku ekonomiju?

Direktni izvoz Slovenije u SAD nije velik, mislim da je ispod 1,5 posto, što je među najnižim udjelima među članicama EU. Na njih bi se uglavnom uticalo indirektno kroz evropske lance vrijednosti, posebno u automobilskoj industriji. Ako uzmemo u obzir indirektnu i direktnu izloženost slovenačke privrede, američko tržište je na osmom mestu. Slovenija je najviše izložena Njemačkoj, Italiji i Austriji, a Kina je na četvrtom mjestu. Međutim, postoje pojedinačne industrije koje su osjetljivije, uključujući automobilsku, farmaceutsku i osnovne metale.

Šta za džep pojedinca znače carine od 25% na uvoz iz EU?

Spoljna trgovina je važan pokretač ekonomskog razvoja, što posredno utiče i na zapošljavanje. Tarife negativno utiču na obim proizvodnje i profite pojedinih kompanija u pojedinim granama, poput automobilske industrije. Procjenjuje se da bi profit u ovoj industriji mogao pasti za pet posto, što bi moglo dovesti do pritiska za otpuštanja. Evropa nije u tako idealnom stanju da to lako apsorbuje, jer se rizici gomilaju. Od toga zavisi i da li će Evropa uspeti da pronađe alternativna tržišta, ili će se pojedini evropski proizvođači odlučiti da uspostave proizvodnju u SAD, što je i Trampov cilj. Slovenija će vjerovatno posljedice osjetiti sa malim zakašnjenjem jer direktna izloženost nije velika.

Šta EU može izvući iz pregovora prije 12. marta, kada će biti uvedene carine od 25% na čelik i aluminijum? Kada ih je Trump najavio, slovenačke kompanije su rekle da sačekaju i vide mogu li se pregovarati o izuzecima, kao što je bio slučaj tokom Trumpovog prvog mandata, kada su uvedene različite kvote za različite grupe proizvoda.

Tramp je izjavio da ovog puta neće biti izuzetaka i za sada se toga drži, ali ne znam šta se dešava iza zatvorenih vrata. Ali nema ekonomske logike – ako određene vrste čelika nisu dostupne u SAD-u, nema smisla uvoditi carine, ali vidimo da ta logika u ovom slučaju često ne uspijeva.

Ovog puta svoje prijetnje izvršava. Ako koristite tarife kao pregovaračku taktiku, vrlo je važno da te prijetnje budu vjerodostojne. Da nisam ništa uveo, vremenom ove prijetnje više ne bi bile vjerodostojne, niko im više ne bi vjerovao.

RECIPROČNE TARIFE BI BILE NAJKOBONIJE

Najavom recipročnih carina EU je izrazila spremnost da smanji carine od 10 posto na američke automobile, dok su američke 2,5 posto. Jesu li prijetnje također u službi toga da Trump unaprijed pregovara o određenim pogodnostima za SAD? Slično se dogodilo i sa Kanadom i Meksikom, koji su pojačali sigurnost na granici sa SAD u zamjenu za 30-dnevno zamrzavanje carina.

Moguće je, ali sa najavom recipročnih tarifa ova prijetnja je prilično velika i može imati dalekosežne, najnegativnije efekte. Potencijalno je najfatalniji jer direktno podriva fundamentalni princip Svjetske trgovinske organizacije (STO) na kojem se temelji sadašnji trgovinski sistem, a to je princip nediskriminacije. To znači da su sve članice STO posvećene principu nediskriminacije, da sve trgovinske partnere tretiraju jednako.

Recipročne carine u suštini znače da bi Trump prilagodio tarifnu stopu za svaki proizvod za svaku zemlju posebno, što bi rezultiralo različitim tarifnim stopama za svaku zemlju. Ovo je kršenje principa nediskriminacije, gdje se sve zemlje članice STO moraju tretirati jednako. To bi također značilo da bi SAD morale promijeniti više od dva miliona carinskih stopa. Ovo po mom mišljenju nije izvodljivo.

Trumpov prijedlog je mnogo jednostavniji, ali još radikalniji. Naložio je da se ispita trgovinska praksa za svaku zemlju, odnosno kako se tretiraju američke kompanije u toj zemlji, kako bi se utvrdila jedinstvena tarifna stopa za svaku zemlju posebno – odnosno ne za svaki proizvod, već individualnu stopu za državu, u zavisnosti od toga koje carine naplaćuje na američke proizvode. Spomenuo je i poreski tretman, eksplicitno navodeći da je to porez na dodatu vrijednost prema američkom proizvođaču, kao i da se prema američkom proizvođaču primjenjuje porez na dodanu vrijednost. .

U njemu se spominju sve necarinske mjere koje nameću dodatne troškove američkim kompanijama. On svakako misli na EU sa svojim opsežnim propisima. Čak se spominje i manipulacija deviznim kursom, možda više usmjerena na Kinu, i bilo koju praksu koja bi diskriminirala ili ograničila konkurentsku poziciju Sjedinjenih Država. To znači da određuje nivo tarifa prema internim propisima svake zemlje, što znači da će država imati lakši pristup američkom tržištu ako bude više usklađena sa američkim preferencijama. To je direktan pritisak na državu, a kao što je rečeno, ovdje se može koristiti instrument protiv ekonomske prinude.

Šta bi to moglo značiti u praksi?

Na primjer, ako bih gledao prosječnu carinsku stopu, za uvoz iz SAD-a u EU je četiri posto, prosječna stopa poreza na dodatu vrijednost je 20 posto, to je već carina od 24 posto, a administrativne troškove za američke kompanije mogao bih procijeniti kao, recimo, 10 posto troškova na prodajnu cijenu. Imao bi prostor da proizvoljno odabere određenu carinsku stopu za svaku zemlju, jer ima toliko aspekata da se na ovaj način može “opravdati” praktično bilo koja visina carine.

To bi uvelike eskaliralo trgovinski rat.

Da li ste smatrali da su dodatne tarife na električne automobile iz Kine opravdane? U principu, antidampinška istraga je išla u smjeru da Kina subvencionira proizvodnju i stoga njeni proizvođači mogu imati niže cijene. Ali cijelo vrijeme je također bilo u zraku da evropski proizvođači zaostaju i da ih treba zaštititi.

Smatra se da su antisubvencijske i antidampinške dažbine nametnute kao kompenzacija za nelojalnu konkurenciju koja je rezultat kršenja pravila STO od strane drugih zemalja, u ovom slučaju antisubvencionih obaveza zbog nezakonite pomoći kineske vlade. U ovom slučaju radi se o poništavanju prednosti koju je neko nepravedno stekao. To se dokazuje kroz procedure i to je dokazala Evropska komisija. I antisubvencijske i antidampinške mjere su vremenski ograničene na pet godina. Ali i drugi aspekt je tačan, a ovaj je hitniji, da evropski proizvođači vjerovatno nisu pratili tempo razvoja.

S druge strane, recipročne tarife mijenjaju pravila rada, samu osnovu globalnog trgovinskog sistema.

Da li je EU do sada bila stroga sa svojim carinama? U Umarovim izvještajima čitamo da trenutno ima prosječnu carinu od 5,2 posto na uvoz iz Kine. Da li su to visoke carine na globalnom nivou?

One su među nižim carinama, ali je istina da su veće od američkih. Prosječna carinska stopa SAD za nepoljoprivredne proizvode je oko jedan procentni poen niža od prosječne stope u EU. Evropa je relativno otvoreno tržište sa izuzetkom poljoprivrednih proizvoda. Glavni cilj kritike su carinske stope na poljoprivredne proizvode, gde Evropa ima znatno više carinske stope od SAD, ali su one i dalje među najnižima.

Recipročne carine kojima je Tramp zapretio najteže bi pogodile one zemlje sa najvišim carinskim stopama. To su zemlje u razvoju, odnosno Latinska Amerika, Indija, neke afričke zemlje.

TRGOVINSKI RAT U VIŠE TALASA

Kako riskantnu igru ​​Trump igra s carinama, s obzirom na to da u konačnici teret pada na potrošača, da je globalna proizvodnja također koncentrisana globalizacijom i da Kina kontrolira obradu mnogih ključnih materijala za digitalnu tranziciju.

Carinski rat ne proizvodi pobjednika u smislu da bi bilo kome bolje. Pitanje je samo kome je gore, pa Tramp igra riskantnu igru. Obično povećanje domaćih cijena zavisi od ekonomske snage zemlje. Ako ima veliku ekonomsku moć i značajan je kupac proizvoda, može poboljšati svoje uslove trgovine uvođenjem carine, jer će izvoznici biti spremni da snize cijenu i tako snosi dio tereta carine. Trump računa na to da će carine dijelom indirektno plaćati strani izvoznici jer snižavaju cijene.

Za neke proizvode za koje su SAD zaista važan kupac, kao što su pametni telefoni, igraće konzole i LED svjetla, možemo očekivati ​​pad cijena i nešto poboljšanje uslova trgovine za SAD. Za većinu proizvoda, međutim, bilo bi teško očekivati ​​da će cijene pasti dovoljno da nadoknade puni iznos carina nametnutih SAD-u. Uglavnom zbog najavljenih mjera odmazde. Predviđa se da bi američka inflacija ove godine mogla dostići četiri posto samo uz do sada uvedene carine.

U slučaju automobila, gdje je lanac vrijednosti između Meksika, Kanade i Amerike opsežniji, međuproizvodi prelaze granicu sedam puta, a efekti carina su kumulativni. Izračunali su da bi cijene automobila u prosjeku mogle porasti za čak 3.000 dolara po automobilu.

Najveći nedostatak, pored rasta cijena, za američke potrošače je neizvjesnost trgovinske politike, koja je po svim pokazateljima najveća od Drugog svjetskog rata. Ovo je veoma loše za kompanije, jer su poslovne odluke, posebno investicione, veoma osetljive na rizike. Ovo može imati negativne posljedice na duži rok.

Tako velike tarife, čak i na poluproizvode, protive se ekonomskoj logici. U principu, carinske stope za poluproizvode kao što su čelik i aluminijum, koji su važni za automobilsku i druge industrije, obično su niže. Ali to nije slučaj s Trumpovim pristupom, što znači da će značajno povećati troškove za druge proizvođače u SAD-u i dugoročno smanjiti njihovu konkurentnost. Ovo će primorati multinacionalne kompanije da rekonfigurišu svoj proizvodni lanac. Trump također računa na preseljenje veće proizvodnje u SAD, ali oni već imaju skoro punu zaposlenost, pa je i to jedan od rizika. Nadalje, čini se da tarife neće biti iste za sve zemlje, što dodatno povećava neizvjesnost. Doći će do većeg preusmjeravanja trgovinskih tokova.

Predviđanja su još pesimističnija ako zemlje preduzmu akciju, a najavile su da hoće. Kina je čak izjavila da će ići do gorkog kraja. To znači da su spremni poduzeti proporcionalne mjere u svakoj rundi, a predsjednik Trump već govori o daljnjem podizanju carina u slučaju uzvratnih mjera. Stoga možemo očekivati ​​trgovinski rat u nekoliko talasa. Prilikom planiranja uzvratnih mjera, EU mora paziti da ima više rundi i da ne upotrijebi svo svoje oružje u prvoj rundi.

Kanadski premijer Justin Trudeau također je bio vrlo oštar prema američkim carinama.

Kanadi je teško – kao savezniku i kao velikom trgovinskom partneru, koji čak ima i sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD-om – sebe zamisliti kao prvu metu. Mislim da ove reakcije ukazuju na šok među trgovinskim partnerima koji ne vide racionalan razlog za ove tarife.

Rekli ste da je neizvjesnost među preduzećima rekordna, govorite li o pokazateljima raspoloženja?

Različiti indikatori koji mjere rizik ekonomske politike, kako kvalitativni tako i kvantitativni, izuzetno su visoki. Sa novim tarifama koje se objavljuju gotovo svakodnevno, situacija je vrlo neizvjesna, a kompanijama je potreban određeni stepen sigurnosti prilikom donošenja odluka o ulaganju.

Ako Trump ispuni sva svoja predviđanja i eventualno uvede nove carine, kako će to, uključujući protumjere zemalja, promijeniti globalne trgovinske tokove?

Prognoza je vrlo sumorna, ali ako uzmemo u obzir već uvedene carine, koje su vrlo visoke i iznose 25 posto, međunarodna trgovina će se smanjiti. Neki procjenjuju da bi američki uvoz mogao pasti za 15 posto samo zbog već uvedenih carina. Ako uzmemo u obzir i uzvratne mjere, ovaj efekat je još jači.

Ako se tarife uvode selektivno, a ne za sve trgovinske partnere ili na različitim nivoima, to znači da trgovinski tokovi mogu tražiti zaobilaznice. To ujedno znači i da će one zemlje koje više neće moći u tolikoj mjeri prodavati na američkom tržištu potražiti tržišta na drugom mjestu. EU je pogodno ciljno tržište, relativno je otvoreno stranoj konkurenciji, što znači da će se konkurencija intenzivirati i na evropskom tržištu. Na primjer, kineski proizvođači mogu preusmjeriti fokus na europsko tržište.

Međutim, važno je da Evropska unija, osim što smišlja uzvratne mjere protiv Amerike, traži i mogućnosti za diversifikaciju izvoza. To se već dešava, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen bila je u Indiji. Takođe je važno ubrzati pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini sa drugim zemljama. Indija je jedan od odgovarajućih kandidata, jer pregovori traju već duže vrijeme i možda će to dati novi zamah. Indijsko tržište je visoko zaštićeno i sporazum o slobodnoj trgovini bi mu značajno otvorio vrata. Znamo da SAD takođe pregovara o trgovinskom sporazumu sa Indijom, kao i Velika Britanija.

Također je potrebno što prije implementirati sporazum sa latinoameričkim trgovinskim blokom Mercosur, kao i sa preostalim zemljama ASEAN-a sa kojima EU još nema sporazume.

Ova situacija je vjerovatno i prilika za Evropu da popuni vakuum koji je trenutno nastao nakon povlačenja američke pomoći afričkim zemljama. Neki koji brzo rastu također mogu biti opcija za diversifikaciju.

Mario Dragi u izvještaju o budućnosti evropske konkurentnosti navodi da trgovina između članica EU iznosi manje od polovine one koja se ostvaruje između američkih država. Zašto je to? Koliko rezervi ima EU u tom pogledu?

To samo znači da tržišta u EU nisu toliko integrisana kao u SAD, što je i očekivano, jer je u slučaju SAD to država, federalni aranžman, dok je Evropska unija ekonomska integracija zasnovana na ugovornom odnosu. Stoga se očekuje veća fragmentacija tržišta u EU. EU je već napravila neke velike korake od 1992. godine, imamo četiri slobode: slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i radne snage. Također je otklonio dosta prepreka, kako poreznih, tako i tehničkih i fizičkih. Ukidanje tehničkih pravila zasniva se na principu međusobnog priznavanja i usklađivanja tehničkih pravila. Međutim, vrlo je teško potpuno otkloniti sve prepreke, posebno tehničke.

Osim toga, porezne stope variraju od zemlje do zemlje, a nemaju sve zemlje članice EU istu valutu. Sve ovo doprinosi zaključku da je trgovina između članica i dalje na nešto nižem nivou nego unutar SAD. Postoje i meki faktori koji se ne mogu riješiti kroz integracijske procese, kao što su različiti jezik, kultura i različita istorijska i politička okruženja. SAD nemaju ovih problema, ali sve to utiče i na odluke potrošača o kupovini.

Međutim, svakako još ima prostora za poboljšanje, posebno u uslugama, gdje je barijere teže ukloniti jer su podložne internim propisima država članica.

Zbog međusobne povezanosti, danas više nije moguće uticati samo na jednu zemlju tarifama protiv nje. Na primjer, carine na uvoz iz Meksika u SAD također će uticati na evropske proizvođače automobila. Najavljene su carine protiv EU. Isti proizvođač može biti podvrgnut carinskoj raciji više puta.

Tako je, to je važno. Više od 50 posto globalne trgovine i dalje je vezano za lance vrijednosti, odnosno za međuproizvode, a ne za finalne proizvode. To znači da su efekti carina veoma složeni, jer međudjelovi prelaze granicu više puta i svaki put mogu biti podložni dodatnim trgovinskim troškovima, koji se akumuliraju duž lanca. Stoga su industrije pozicionirane u kasnijim fazama proizvodnog procesa, poput slovenskih dobavljača automobilske industrije, više izložene.

Evropski proizvođači mogu biti pogođeni u određenoj mjeri, iako Evropi nije nametnuta carina, jer je dio evropske dodane vrijednosti u izvozu u treće zemlje, uključujući Meksiko, Kanadu i Kinu. Stoga tarifni rat znači pritisak na promjenu obrazaca proizvodnje, rekonfiguraciju lanaca, a neki čak procjenjuju da bi više od četvrtine trgovinskih i proizvodnih tokova moglo biti rekonfigurirano u narednih pet godina. Zemlje i kompanije moraju biti vrlo fleksibilne, da pronađu nove mogućnosti. Biće gubitnika i dobitnika, jer neće svi biti jednako efikasno opterećeni tarifama. Brz odgovor će biti ključan.

Kada su tarife opravdana mjera?

Prvo pravilo o tarifama je privremeno, na primjer, kada u nekoj zemlji u određenom trenutku, proizvođači u određenoj industriji nisu u mogućnosti da se takmiče sa etabliranim svjetskim proizvođačima, ali imaju izglede da u budućnosti ostvare konkurentsku prednost ako su privremeno zaštićeni. Štitite industrije u nastajanju i dajete im priliku da se razviju, ali one moraju imati potencijal da se dugoročno takmiče na globalnom tržištu. Ako tog potencijala nema, šteta je trošiti resurse jer je jeftinije nabaviti proizvode iz inostranstva.

Drugi aspekt kada su tarife opravdane je više vezan za novu paradigmu strateške autonomije, sigurnosti, kada su pojedinačni proizvodi od strateškog značaja za zemlje, za njihovu sigurnost, za opstanak i tehnološki razvoj. To se vidjelo u pandemiji Covid-19 – jedno je efikasnost u nabavci lijekova, a drugo je da li imate lijekove na raspolaganju kod kuće nakon prekida ruta. Ovaj argument nije nužno čisto ekonomski, ali postaje sve važniji u sadašnjem aranžmanu.

SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA BEZUBA

Šta Svjetska trgovinska organizacija može učiniti? Koliko još ima ovlasti, s obzirom da je Apelaciono tijelo, jedno od najvažnijih tijela koje rješava trgovinske sporove među članicama, paralizirano više od pet godina, jer je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa u njegovom prvom mandatu blokirala imenovanje novih članova ovog tribunala, tvrdeći da je djelovalo protivno američkim nacionalnim interesima i prekoračilo svoja ovlaštenja u svojim odlukama?

Stvar je još komplikovanija jer imamo veoma slab multilateralizam. Institucionalna moć STO je prilično oslabljena, ne samo sada zbog tarifnog rata, već od njenog početka nije bilo uspešno završenih pregovora, a poslednjih decenija vidimo da se više dešava na regionalnom nivou kroz sporazume. Međutim, principi Svjetske trgovinske organizacije su i dalje temelj na kojem se temelji svjetska trgovina i mislim da je veoma važno da države članice vrlo jasno izraze ovaj stav, čak i ako su procedure vrlo fragmentirane i spore. SAD svjesno krše sva ova pravila i više to ne pokušavaju opravdati.

Čak ni bivši predsjednik Joe Biden nije imenovao člana žalbenog suda.

Da, jer se određeni dio politike nije mnogo promijenio pod Bajdenovom administracijom, samo je retorika bila možda manje agresivna. To je problem, jer već deset godina postoji konsenzus da je reforma potrebna jer su pravila prilično stara, potpisana nakon Drugog svjetskog rata i donekle obnovljena nakon pada Berlinskog zida.

Svjetska trgovinska organizacija osnovana je 1995. Kina je pristupila WTO u decembru 2001. godine i od tada se svjetska trgovina značajno promijenila. Ako je 2000. američka trgovina bila više od četiri puta veća od kineske, do 2024. Kina je pretekla Sjedinjene Države. Trgovina putem digitalnih platformi se povećava. Da li je vrijeme za nova pravila globalne trgovine, da li je takav sporazum moguć?

Odnos snaga između ekonomskih velesila značajno se promijenio od njihovog osnivanja. Sama priroda trgovine je takođe veoma različita od onoga što je bila tada, zbog tehnoloških promena. Jasno je da su temelji veoma stari i da im je potrebna obnova. Ovdje postoje dvije moguće strategije, možete ih srušiti i izgraditi novu zgradu, ili jednostavno obnoviti temelje. Postoji široka saglasnost da nešto treba da se uradi, ali ne i kako. SAD su sada donekle riješile ovu dilemu jer ruše temelje, ali postoji rizik da se nešto sruši prije nego što izgradite nešto novo. Dakle, ovo su izuzetno visoki rizici.

Konsenzus je teško postići jer su se odnosi promijenili, rivalstvo između SAD-a i Kine raste, globalni jug očekuje više riječi, a s obzirom na trenutna dešavanja, dogovor je još manje moguć, iako s druge strane, trenutni događaji mogu biti impuls državama da shvate koliko su pravila važna, posebno za manje zemlje, jer trenutno važi argument moći.

Drugi problem je što smo suočeni s mnogim izazovima koji su globalne prirode i sa kojima se možemo uspješno riješiti samo zajedno, kao što su klimatske promjene ili rizici u razvoju umjetne inteligencije. To su globalna javna dobra i njihovo obezbjeđenje zahtijeva koordinirano djelovanje svih zemalja. Multilateralizam je trenutno vrlo slab, posebno nakon Drugog svjetskog rata.

Trump je u posljednje vrijeme ponavljao “Amerika se vratila”. Šta mislite pod tim misli da želi ponovo postati najveći po udjelu u globalnom BDP-u?

Mislim da ga najviše opterećuje rivalstvo sa Kinom. Trendovi ne idu u prilog SAD. On smatra da je potrebna radikalna promjena kako bi se preokrenuo trend pomjeranja moći na istok, koji se dogodio najbržim tempom u historiji, jer je Kina dobila poticaj vanjskom trgovinom.

Međutim, po mom mišljenju, to je više tehnološki rat i nastoji ograničiti trgovinu visokotehnološkim komponentama, iako, kao što je spomenuto, tarifne mjere idu do kraja. Ovo je svakako pokušaj da se zaustavi relativni pad američke moći, dok je ona jasno odlučila da joj ne trebaju tradicionalni saveznici poput EU i Kanade. Čak je prvo uveo carine Kanadi i Meksiku, s kojima SAD imaju sporazum o slobodnoj trgovini, pored Kine. Ovo mi ne deluje logično, u ovakvoj borbi su vam potrebni saveznici, ali videćemo kako će se odvijati utakmica. Zaista voli da priča u metafori igre karata, sigurno ih nije sve položio na sto.

Možda je osnovni motiv želja da se smanji deficit platnog bilansa. SAD imaju veliki vanjski dug, i ako investitori koji drže američke vrijednosne papire i dolare odluče da više ne žele držati te udjele i počnu prodavati dolare, to je veliki rizik za SAD. Neto vanjske obaveze već predstavljaju 80 posto američkog BDP-a, a neke studije procjenjuju kritičnu granicu na 60 posto.

Glavna strategija zemalja Brics-a, Brazila, Rusije, Kine, je smanjenje značaja dolara, što je ogroman pritisak na SAD, koje imaju deficit platnog bilansa. Azijske zemlje imaju velike udjele u američkim dolarima i time snažan adut u svojim rukama. Dakle, ne gleda se na to koje su zemlje prijateljske, već prema kojim SAD imaju deficit, zbog čega EU nije najpovoljnija.

Što se tiče trgovinskog deficita sa EU, on daje netačne brojke, samo za robu, ali ne i za usluge. Ako se uzmu u obzir i jedno i drugo, deficit je samo šestina onoga što navodi.

On to radi jer mu to odgovara. Ovaj deficit također nije zato što se Europa ne odnosi pošteno prema američkim proizvodima, već zato što je američka potrošnja veća od proizvodnje i zato što su investicije veće od štednje. Kao što je spomenuto, on će možda htjeti napraviti ovaj zaokret u platnom bilansu, ali će to imati visoke ekonomske troškove.

Autori Bojana Humar,Andreja Lončar, Forbes Slovenija