Arhitektica Elmedina Imamović za Forbes BiH: Svaki grad je velika kuća, a kuća je jedan mali grad
Arhitektura nije samo tehnička disciplina koja oblikuje građevine – ona je umjetnost, nauka i filozofija prostora. Od davnina, ljudi su tragali za skladnim, funkcionalnim i estetski privlačnim prostorima, kako u eksterijeru tako i u enterijeru. Ova težnja nije samo pitanje komfora, već duboka ljudska potreba povezana sa psihološkim, emocionalnim i čak duhovnim blagostanjem.
Kakva su arhitektonska rješenja u Sarajevu i kako na ambijent utječe investitorska arhitektura, pitali smo magistricu arhitekture i umjetnicu Elmedinu Imamović.
Urbicid, dehumanizacija grada i vulgarno građenje
Na pitanje kako arhitektonska rješenja u Sarajevu trenutno utiču na kvalitet života građana, Imamović kaže:
“Arhitektura neminovno utiče na čovjeka i na društvo. Ona kao takva je prisutna, opipljiva i relevantna, tako da je jednostavno zaključiti da je nije moguće izbjeći u tom smislu. Arhitektura utječe na psiho-fizičko stanje čovjeka, na socijalne interakcije, na kulturu i ekonomiju, te na sve druge parametre. Grad Sarajevo kao takav, ima jako kompleksnu strukturu. Ne samo zbog svoje pozicije, svoje geomorfologije, geografskih karakteristika, klimatskih, te tipologije. Ovdje bih stavila akcenat na intenzivno prožimanje kolektivnog i individualnog stanovanja. Mi smo u posljednjih 30 godina svjedoci jedne neobične pojave, dekadence, usudit ću se reći urbicida, dehumanizacije grada i u nekim slučajevima vulgarnog građenja.”
Dodaje da nijedan grad, kao takav, nije idealan, niti nama poznat grad nema sve te utopijske standarde primjenjene u sredinama. Svaki grad, kaže, ima prostore u kojima se čovjek osjeća lagodnije, više pripadajuće, kao i oni dijelovi grada gdje se osjeća manje pripadajućim.
“Mislim da ne treba biti isključiv u tom smislu. Postoje i u Sarajevu jako ugodni dijelovi grada za boravak, ugodni za korištenje. Svaki grad je jedna velika kuća, a kuća je jedan mali grad. Na način na koji čovjek koristi dom kao ograničeni prostor, tako se zapravo i grad koristi. Koliko god bile negativne pojave i bile vidljive, ne treba se biti isključiv i treba se okrenuti konkretnim rješenjima i progresiji. Održavati tu ljubav prema gradu.”
Investitorska gradnja i masovna proizvodnja stambenih jedinica
Investitorska gradnja je fenomen vremena u kojem živimo. Ono što je karakteristično za taj fenomen je masovna prizvodnja stambenih jedinica i stambenih struktura i nameće se pitanje za koga se grade te stambene strukture i da li uopšte postoji potreba za takvom gradnjom i u toj količini, te ko su potencijalni kupci i korisnici.
“S druge strane, smatram da je dužnost struke da bude prisutna u tom prostoru. Tom isključivošću se stvara rascjep i mogućnost za negativne pojave. Ključna je komunikacija između investitorske strukture i arhitektonske struke. Investitorska struktura se ne treba demonizirati. Oni su ti koji stvaraju novo tržište, nove prilike za arhitekte. Tu se odgovornost treba isključivo staviti na arhitektonsku struku. Arhitekti su vertikala i kičma te strukture. Mi ne možemo zabraniti investitorima da oni realizuju svoje biznis planove, ali ima način na koji možemo kroz etičko, moralno i stručno djelovanje unaprijediti njihov biznis plan i stvoriti mogućnosti za pojavu novih arhitekata i omogućiti praktično i teorijsko djelovanje kroz arhitekturu.”
Dodaje kako struka nije u praksi uključena u ove procese. Mišljenja je da je obaveza svkog pojedinca arhitekte da bude dio javnog diskursa.
“Ne samo kao pojedinac, već i da djeluje preko Udruženja arhitekata BiH. Mora postojati prostor u kojem se dešava javna kritika. Kritikom se stvaraju novi standardi, nove razine, nove prilike, stvara se novi prostor za komunikaciju i multidisciplinarno djelovanje u više pravaca i stvara se zdrav odnos između investitora i arhitektonske struke. Arhitekti ne trebaju čekati priliku da se pojave u tom javnom prostoru već tražiti medije preko kojih djeluju. Njihova relevantnost je od velikog značaja. Arhitekti jesu relevantni, i trebaju biti prisutni. Arhitekti moraju imati postavljen jak fundament u prostoru i trebaju se pitati za sve intervencije koje su u skladu s njihovom strukom.”
Registracija biznisa i birokratske prepreke
Biznis je bio logičan slijed u Elmedininom slučaju. Djelovala je nekoliko godina u sirovoj arhitekturi i onda je odlučila da prođe zidove i slojeve birokratije.
“Sestra i ja smo zajedno osnovale firmu. Ona djeluje na polju marketinga i biznisa, a ja na polju arhitekture i umjetnosti. Imamo priliku da radimo na jednom projektu i svaka iz svoje perspektive i branše. Jedan hibridni paket gdje bi pružile usluge arhitekture, marketinga i biznis konsaltinga. Prva prepreka je bio proces otvaranja firme. Dosta kompleksan proces kroz koji čovjek, ako bi prolazio sam, trajao bi jako dugo. Mi smo uz pomoć računovodstvene agencije uspjeli proći birokratske slojeve i otvoriti biznis. Taj proces je kompleksan i trajao je skoro pola godine. Baš kroz taj proces otvaranja firme smo više puta konstatovale koliko stoji prepreka koje ti država na samom početku postavlja. Isto tako, svjesni smo aktuelne situacije oko fiskalne reforme te sve komplikacije koje su se desile i nestručne odluke. Stvorio se jedan animozitet prema privrednicima i poslodavcima. Postavljeni su u poziciju gdje se smatra da su privilegovani. Mi to nismo. Nisam imala nikakav poticaj, subvenciju niti podršku vezano za otvaranje firme. Postigle smo sve našim radom i finansijskim doprinosom. Prepreka je manjak podrške države za privrednike koji doprinose ekonomiji. Druga stvar je malo tržište. Jako je teško nametnuti se ovom tržištu.”
Web stranica na kojoj imate više informacija, eiatelier.com
Autentičnost u radu
Autentičnost i balans u komunikaciji sa investiroima. Održavanje tih etičkih i moralnih stavki nije jednostavno.
“Veliki su pritisci i mislim da niti jedan posao nije jednostavno raditi ukoliko se on radi ispravno. Tako je i u oblasti arhitekture. Mislim da imam olakšicu jer je to moj jedini put i vodilja za moralno i etičko djelovanje, a sve u cilju lične progresije i progresije kolektiva.”
Nakon završetka Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu radila je tretmane enterijera. Potrebno je vrijeme da stvori pedigre i da se izađe na to tržište, a arhitektura je kao oblast jako široka i kompleksna.
“Počela sam tako, sa tretmanima enterijera i u mom slučaju je karakteristično da sam uspjela da se nađem u jednoj specifičnoj oblasti, a to je tretman kancelarijskih prostora. Istakla bih ono što mi je najznačajnije. To je kancelarijski prostor koji sam radila u Sarajevu u prostoru od 135 kvadrata – Office 3000. Podrazumijevao je total dizajn, organizaciju radova i izvođenje i realizaciju samog projekta. Isto ako i u Zagrebu, kancelarijski prostor od 350 kvadrata – Office 4000. To je jako lijepa oblast za djelovanje. Trenutno radim na projektu o kojem ne mogu previše govoriti. Radi se o objektu od značaja za državu. Jako je opširan projekat i izazovan. Nadam se da će taj projekat biti uspješan i da ću uskoro imati priliku da nešto više o tome govorim”, kaže za kraj razgovora Elmedina Imamović.
