Đurđica Klancir, urednica i novinarka Forbes Hrvatska
O tome kako je korona kriza uticala na odnos radnika i poslodavaca, kako se poslodavci odnose prema zahtjevima za “rad od kuće”, te što misli o stavu multimilionera Teda Gurnera da je vrijeme za masovne otkaze da bi se digla produktivnost, za FORBES Hrvatska govori dr. Silvija Vig, stručnjakinja za poslovnu etiku.
Jesu li nove radne navike stečene u vrijeme posebnih uslova rada u vrijeme korona krize – rad na daljinu, rad od kuće, krizne situacije koje se mnogima čine “apokaliptične” – ostavile tragove na organizaciju rada i odnose u radnom kolektivu i nakon pandemije, pitali smo dr. Silviju Vig, stručnjakinju u području “usklađenosti, bihervioralne i poslovne etike, antikorupcije i integriteta” s međunarodnom reputacijom. Vig je autorica knjige “Poslovna etika”, čije se novo, dopunjeno izdanje, uskoro očekuje.
Ona odgovara potvrdno, ali ne govori to tek na temelju iskustva ili zapažanja, nego ističe da to potvrđuje i najnovije istraživanje američkog udruženja za etiku i usklađenost (The Global Business Ethics Survey (GBES) The State of Ethics & Compliance in the Workplace) na temu Stanje etike i usklađenosti na radnom mjestu: pogled na globalne trendove.
Pritisci da se prekrše standardi
Ono što istraživanje posebno ističe je da se zaposlenici i dalje suočavaju s iznimno visokim razinama pritiska da prekrše interne politike i standarde poslovanja ili zakone. Tokom pandemije COVID-19, pritisak da se prekrše pravila i standardi na radnom mjestu porastao je na izuzetno visok nivo. U protekle tri godine od tada, ovaj pritisak se još nije vratio na nivo prije pandemije, i dalje je visok, upozorava Silvija Vig.
Pritisak u pogledu postavljanja nerealnih ciljeva ili rokova jedan je od velikih pokazatelja neetičnog ponašanja na radnom mjestu.
Silvija Vig
“Valja naglasiti da je pritisak u pogledu postavljanja nerealnih ciljeva ili rokova jedan od velikih pokazatelja neetičnog ponašanja na radnom mjestu, odnosno upravo postavljanje takvih ciljeva od strane uprave ili poslodavaca indirektno gura zaposlenike u neetična ponašanja. Zato nije neobično što istraživanje također potvrđuje da je loše ponašanje na radnom mjestu na vrhuncu svih vremena. Nadalje, odmazda protiv zaposlenika koji prijave nedolično ponašanje na neprihvatljivim je razinama. Također samo jedan od deset zaposlenika smatra da radi u etičkim organizacijskim kulturama, a poduzeća ne poduzimaju korake za koje je dokazano da značajno smanjuju njihove rizike neetičkog poslovanja”, objašnjava stručnjakinja, te zaključuje da je “situacija alarmantna i da je korona kriza ostavila veliki uticaj na brojna preduzeća koja su na žalost nastavila poslovati u etički krivom smjeru”.
Zanimalo nas je kako komentira izazov s kojim se sve češće suočavaju brojni poslodavci, sa zahtjevima za “nastavak” rada od kuće ili očekivanjima da se ne provede toliko vremena u uredu.
Izazovi i za radnike i za poslodavce
“Sve veći broj zaposlenika, posebno nove generacije koje izlaze na tržište rada, očekuju da je rad od kuće “novo” normalno. Brojna istraživanja potvrđuju da rad od kuće ne šteti produktivnosti, odnosno da su zaposlenici više ili jednako učinkoviti kada rade od kuće, ali i sve se više vjeruje da bi sada bilo teško promijeniti tu praksu koja traje već gotovo tri godine. Nadalje, većina zaposlenika cijeni fleksibilne modele radnog mjesta, smatrajući ih povećanjem njihove produktivnosti, ali i sveukupnog zadovoljstva”, kaže Vig.
No, ona također upozorava na izazove s kojima se suočavaju zaposlenici radeći od kuće, poput nedostatka osobne interakcije s kolegama i klijentima, što može utjecati na njihovo mentalno zdravlje (well-being) jer se često osjećaju izolirano kada rade od kuće, a kao smetnje obično navode ometanje djece ili porodice jer mnogi zaposlenici nemaju zasebno radno mjesto kod kuće, što povećava uznemiravanje i odvraćanje pažnje od strane članova njihove obitelji.
Rad od kuće također predstavlja veliki izazov za poslodavce jer osim osiguranja tehničkih uslova, preduzeća trebaju poduzeti dodatne mjere i kontrole kako bi se poslovanje moglo odvijati u skladu s postavljenim politikama i svrhom kompanije. “Ona preduzeća koja su već prije korona krize imala uspostavljene učinkovite programe etike i usklađenosti i izgrađene etičke organizacijske kulture lakše su se prilagodile ovim promjenama, a one koje takve sisteme nisu imale ili još uvijek nemaju sigurno se suočavaju s brojnim izazovima i rad od kuće ne vide kao prednost”, kaže Vig.
Pitali smo je i što misli o savjetima da na prvom razgovoru za posao nije poželjno pitati za rad od kuće. Zašto ne? Ili: zašto bi poslodavci trebali na to gledati negativno?
“Rad od kuće ima brojne izazove za poslodavce jer ima drugačije etičke posljedice i mogućnosti prevara od tradicionalnog rada u uredu. Kada zaposlenici rade od kuće, može biti teže postaviti učinkovite kontrole za sprječavanje različitih vrsta prevara. Ali se neki poslodavci suočavaju i s nezadovoljstvom jednog dijela zaposlenika koji ne preferiraju rad od kuće jer se osjećaju izolirano, nedostaje im struktura, nemaju ravnotežu između posla i privatnog života te imaju osjećaj zastoja u karijeri. Zbog takvih razloga sigurno jedan dio poslodavaca ne preferira rad od kuće i sve probleme koji iz toga proizlaze”, komentira Silvija Vig.
Gurner? Poslovni narcis!
A što kaže na “prijedlog” australskog multimilijunaša Tima Gurnera da je vrijeme za masovne otkaze radnicima da bi im se nanijela bol – te bi se tako riješio problem “arogancije” radnika koja je, prema njegovom sudu uzela maha u vrijeme pandemije?
“Znanstveno je dokazano da će “čovjek uvijek prevariti ako mu se pruži prilika“. Stoga ako želimo izgraditi kvalitetne sisteme koji uključuju i rad od kuće potrebno je uspostaviti dodatne mehanizme kontrole ali i graditi organizacijske kulture koje osnažuju etično ponašanje. Jer je dokazano da u etičkim organizacijskim kulturama etičniji ljudi će se uvijek ponašati etično, a oni ne neetični ili će prihvatiti pravila ili otići, dok u toksičnim organizacijskim kulturama neetični ljudi će se uvijek ponašat neetično, a etični isto ponekad zbog toga što su ih možda nekad tretirali nepravedno i odnosili se prema njima neprimjereno. Većinom je razlog neetičnog ponašanja u nedostacima sistema, a samo malim dijelom u ljudima”, odgovara Silvija Vig. A za Gurnera daje i vrlo zanimljivu “dijagnozu”.
“Australski multimilioner Tim Gurner sigurno ne misli tako ali on bi se mogao svrstati u novu kategoriju vrlo uspješnih svjetskih poduzetnika – produktivnih narcisa, koji se smatraju vizionarima novog doba, vrlo nadareni i kreativni, vide širu sliku i pronalaze smisao u rizičnom izazovu mijenjanja svijeta i ostavljanja nasljeđa, ali malo poštuju pravila koja drugi slijede i skloni su koristiti se ljudima koji služe njihovoj svrsi”, zaključuje Silvija Vig u kratkom razgovoru za FORBES Hrvatska.
