SAD zbog nacionalne bezbjednosti razmišlja da zabrani kineske dronove
Kancelarija za bezbjednost i industriju američkog Ministarstva trgovine razmišlja o novom pravilu kojim bi se ograničili ili zabranili kineski dronovi u SAD-u zbog strahova za nacionalnu bezbjednost.
Kineske kompanije, a pogotovo gigant DJI koji dominira industrijom, čine više od 75 posto tržišta dronova u SAD-u, uključujući i više od 90 posto dronova za hobiste. Zabrana bi industriju okrenula naglavačke i stvorila ogroman vakuum.
Odluku o restrikcijama moraće donijeti administracija novog američkog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump). Koji su problemi i potencijalni ishodi?
Kako je Kina dobila trku u razvoju dronova
Početkom 2010-ih nekoliko velikih američkih kompanija takmičilo se na domaćem tržištu dronova. Među njima su bili 3D Robotics, Skydio i Teal. Ipak, Dai-Jing Innovations (DJI) iz Kine uspio ih je sve nadmašiti. Njihov dron Phantom, predstavljen u januaru 2013. godine, bio je izuzetno jednostavan za korišćenje i fotografiju iz vazduha je učinio dostupnom svima.
DJI je uspio povećati proizvodnju, vertikalno se integrisavši kako bi kamere i druga elektronika mogla točno odgovarati potrebama i kako kompanija ne bi morala kreirati dronove ograničena postojećim komponentama. Svoju dobit ponovno su uložili u istraživanje i razvoj i zaposlili pravu vojsku divelopera koji su razvijali izuzetno moćan, user-friendly softver.
DJI se proširio na nova tržišta: hobisti, fotografi i filmaši koristili su njihove male dronove, dok su teže verzije bile odlične na tržištima poljoprivrede, industrije i hitnih službi. Najnoviji dron kompanije Neo (koji košta manje od 200 dolara), dron je za ljude koji ne žele dron: to je selfie-kamera koja upravlja sama sa sobom. Neo se reklamira za vloggere i druge koji žele jednostavno kreirati inovativan video sadržaj. Endgadget ga je nazvao “kamerom godine.”
Suočene s DJT-ovom strategijom proširenja, brzinom inovacije i sposobnošću da napredne proizvode prodaje po niskoj cijeni, američke kompanije bile su prisiljene na povlačenje. Teal i Skydio napustile su tržište dronova za hobiste i vratile se u sigurno utočište ugovora s vladom, koji su manje osjetljivi na promjene u cijenama i gdje je najveći faktor sigurnost. Već nekoliko godina političari izražavaju strahove zbog oslanjanja na kineske uređaje koji direktno komuniciraju sa sistemima u svojoj zemlji proizvodnje.
Nije ih sigurno imati u vojsci
Kvadkopteri DJI Mavic, koji se sklapaju i stanu u džep, a mogu izvršavati vazdušne izvidničke misije protiv meta udaljenih oko kilometar i po, velikom su brzinom postali popularni među korisnicima iz vojske. Jednostavniji su za korišćenje i jeftiniji od drugih verzija iz odbrambenog sektora. Izrael je 2017. godine te dronove podijelio svojim pješadijskim četama.
Ipak, kasnije te iste godine američka je vojska zabranila svojim vojnicima da koriste DJI dronove, kao razlog navodeći “povećanu svijest o kibernetičkim slabostima.” Naredne godine Pentagon je izdao opštu zabranu svih komercijalnih potrošačkih dronova u vojsci, iz istog razloga. Zakon o zabrani naveo je neke izuzetke, ali strahovi su ostali – i porasli.
DJI ima veliki pravni tim i ne shvata te izazove olako. Kada je Pentagon kompaniju dodao na listu “kineskih vojnih kompanija,” DJI je podnio tužbu, rekavši da “nije u vlasništvu niti u kontroli kineske vojske.”
Senat se u to nije dao uvjeriti pa je DJI dobio godinu dana da dokažu da ne predstavljaju rizik za nacionalnu bezbjednost, i to prije novog pravila koje sada predlaže Ministarstvo trgovine.
Valja naglasiti kako se DJI dronovi uveliko koriste u sukobu u Ukrajini – uprkos prigovorima kompanije koja tvrdi da se njihovi dronovi nikada ne bi smjeli koristiti u vojne svrhe – ali oni su temeljno očišćeni prije korišćenja kako bi se uklonile bezbjednosne prijetnje.
Prijetnja koju dronovi predstavljaju
Koliko je ozbiljna prijetnja koju predstavljaju dronovi kineske izrade? Oni neće direktno napasti, ali Ministarstvo trgovine prije formiranja pravila želi dobiti informacije o stvarnim rizicima.
Konkretno, žele otkriti “predstavlja li (korišćenje kineskih dronova) pretjeran rizik od sabotaže ili subverzije dizajna, integriteta, proizvodnje, distribucije, instalacije, upravljanja ili održavanja komunikacijske tehnologije ili usluga u SAD-u” ili “pretjeran rizik od katastrofalnih posljedica po sigurnost ili otpornost ključne američke infrastrukture ili digitalne ekonomije SAD-a.”
Najveći problem je taj što dronovi redovno internetom komuniciraju s proizvođačem, a proizvođači redovno izdaju ažuriranja.
To sigurno omogućava samim proizvođačima – a kroz njih i kineskoj vladi – pristup zapisnicima letjenja koji prikazuju kada i gdje su dronovi letjeli. U teoriji bi proizvođači mogli preuzeti slike s dronova za potrebe špijunaže.
Blokade letjenja nad određenim područjima
Nešto realističniji scenario je da bi ažuriranja mogla uključivati podatke i uputstva kojima se dronovi sprječavaju da lete u određenim područjima. Ta uputstva obično dronove sprečavaju da lete oko aerodroma i drugih osjetljivih lokacija, ali mogu blokirati i šira područja. Godine 2017. DJI je uveo blokadu letjenja nad velikim djelovima Sirije i Iraka usljed izvještaja da ISIS koristi njihove dronove za ispuštanje bombi. Slična uputstva mogla bi praktično prizemljiti kineske dronove u SAD-u.
Dronovi za hobiste nisu problem. Dronovi se naširoko koriste za pametnu poljoprivredu, pružajući svakodnevne informacije o svakom polju, kao i za analizu cijevi, električnih kablova, mostova i druge infrastrukture. Dronovi igraju ključnu ulogu u nadziranju požara, poplava i drugih prirodnih katastrofa. Neki dronovi počinju se koristiti za isporuku medicinske i durge opreme, a to će se vjerovatno povećati u narednim godinama i kreirati još veću zavisnost od dronova. Niko ne želi da neprijatelj ima sposobnost oduzeti sve ove kapacitete kad god želi.
DJI i druge kompanije tvrde da nisu pod kontrolom kineske vlade. U maartu bi nova američka vlada mogla odlučiti da to nije istina i uvesti pravilo kojim se brani njihov uvoz u SAD.
Što ako…?
Kada je Pentagon zabranio kineske dronove, pokrenuo je takozvani Blue UAS projekt, koji kupcima za vojsku daje listu sigurnih, potvrđenih američkih dronova među kojima mogu birati. To osnažuje američku industriju dronova i garantuje bezbjednost, ali ima svoju cijenu. Trenutno se niko ne može takmičiti s DJI-jem.
Ekonomija dronova je u uzletu, a svi ostali iskorišćavaju efikasne, jeftine hardvere proizvedene u Kini. Zato je moguće da bi se američki kupci mogli pronaći s druge strane ograde. DJI-jev novi FlyCart 30 može isporučiti teret od 30 kilograma na udaljenosti od 16 kilometara, a dostupan je po cijeni od 20.000 dolara. Trenutano nijedan proizvođač izvan Kine ne može ponuditi ništa ni približno uporedivo.
Pitanje je mogu li američke kompanije ispuniti prazninu koja će nastati ili neće biti profitabilno niti pokušati. Izazovi počinjanja ispočetka, kao i činjenica da će se na tržištu izvoza morati takmičiti s Kinom, mogli bi jednostavno biti prevelike.
Istovremeno, na CES-u 2025 u Las Vegasu izložen je primamljiv izbor novih kineskih dronova – možda posljednji put.
David Hambling, viši saradnik Forbesa
U.S. Considering Ban On Chinese Drones Over National Security
(Prevela: Nataša Belančić)
