Kako je američki volonter pomogao pokrenuti proizvodnju nezaustavljivog ukrajinskog drona
Početkom ožujka, bivši američki marinac Troy Smothers pročitao je Forbesov članak o novom eksperimentalnom ruskom FPV dronu koji s pilotom komunicira putem kabla od optičkih vlakana, a ne radija. Bez radija, dron je nemoguće otkriti, ali i omesti. Smothers, koji putem svoje stranice Drone Reaper prikuplja sredstva za Ukrajinu, vidio je priliku.
“Odmah sam shvatio da je to ono što treba našim ukrajinskim snagama,” kaže Smothers.
Dronovi s optičkim vlaknima mogli bi donijeti revoluciju – ali imali su ih samo Rusi. Smothers je odlučio kako će napraviti sve da i Ukrajina dobije vlastite dronove imune na ometanje.
Sedam mjeseci kasnije, uspio je – i to na spektakularan način.
Gospel optičkih dronova
Nije bilo dovoljno samo podijeliti članak koji je pročitao. Čak ni dijeljenje važne tehničke literature i linkova nije garantiralo da će ideja nekoga zainteresirati. Postoje stotine “odličnih ideja” za ukrajinske dronove koje kruže internetom. Potrebno je nešto zaista posebno da se u tom moru istakne.
Ideja o dronovima s optičkim vlaknima lako je mogla ostati izgubljena. Od početka su se javljali skeptici koji su objašnjavali zašto ona ne može funkcionirati. Kablovi bi se mogli zapetljati ili puknuti, domet je prekratak, mehanizam pretežak, dron ne bi mogao manevrirati, sve je preskupo… Na stolu je sigurno bilo mnogo realističnijih projekata.
Ipak, postojao je jedan vrlo važan argument za ovu ideju. Rusko elektronsko ratovanje postajalo je sve intenzivnije, a na fronti se pojavljivalo sve više i više sustava. Izvješća su sugerirala kako čak 50 posto ili više ukrajinskih FPV dronova biva srušeno zbog ometanja. Na nekim sektorima fronte situacija je bila još i gora. Ukrajinski piloti rekli su kako su prestali uopće slati dronove na najbolje zaštićene položaje neprijatelja jer je ometanje bilo presnažno.
FPV dronovi s optičkim vlaknima u potpunosti su imuni na takvu vrstu zaštite.
Smothers je krenuo graditi vlastiti takav dron. Tri mjeseca kasnije uzeo je svoj prototip, kao i kablove od optičkih vlakana i drugu opremu u vrijednosti od nekoliko tisuća dolara, i krenuo u Ukrajinu. Imao je misiju: “Išao sam propovijedati o gospelu optičkih dronova.”
S police na frontu
Smothers je znao da Ukrajina treba jeftino rješenje. FPV dronovi obično koštaju oko 500 dolara, a većina novca dolazi od donatora. Za razliku od američke vojske koja si bez problema može priuštiti dronove od 50.000 dolara, Ukrajincima su trebala pristupačnija rješenja.
Smothersov originalni dizajn koristi oko 360 dolara vrijedne komercijalno dostupne komponente, a treba samo nekoliko sati da se standardni FPV dron, s kontrolom putem radioveze, pretvori u neuništivi dron s optičkim vlaknima. Lokalna kompanija Krab Tech pomogla je osigurati da dizajn bude spreman za bitke.
Smothers se počeo sastajati sa svakom skupinom u Ukrajini do koje je mogao doći: Ukraine Aid Operations, Technology United for Ukraine, Defense Tech for Ukraine, akcelerator Brave1, Kraken Special Detachment, Wild Hornets.
“Pokazao sam im kako mogu pričvrstiti komadić dodatne opreme i za manje od 200 dolara promijeniti svoj FPV u optički dron,” kaže Smothers.
Veliki interes
Svima je dao priliku da sami isprobaju prototip i odgovarao je na očite kritike. Postojala je dodatna težina, ali ostalo je sasvim dovoljno mjesta za bojevu glavu. Kablovi se nisu lomili ili petljali, a dron je bio dovoljno pokretljiv za misije. Mete je mogao pogoditi s udaljenosti od nekoliko kilometara.
Mnogi od onih s kojima je razgovarao bili su vrlo zainteresirani. Sigurno su mu pomogli i zlokobni pokreti s neprijateljske strane: Rusi su prestali testirati svoje optičke FPV dronove i počeli ih koristiti u borbama. Rezultati objavljeni na internetu zorno su ilustrirali koliko su dronovi efikasni. Vlakna su značila da FPV dronovi mogu letjeti blizu tlu bez rizika od gubitka signala. Napadali su iz neočekivanih smjerova, ponekad ulazeći i u zgrade.
Ukrajinski projekt počeo se razvijati. Demonstracije su jedna stvar, ali pravo pitanje je bilo kako će ovaj dizajn funkcionirati u stvarnosti. Početkom listopada, četiri mjeseca nakon dolaska u Ukrajinu, Smothers je na to pitanje dobio odgovor.
Pogodak u najtežu metu
Smothers je završio na fronti s takozvanom “međunarodnom legijom”, dobrovoljnom jedinicom vojnika iz cijelog svijeta. Oni su željeli koristiti njegove dronove za napad na jedan ruski položaj koji se pokazao potpuno imunima na FPV dronove zbog tehnologije ometanja. Sve što mu se približilo jednostavno bi palo s neba. Opservacijski dronovi mogli su položaj promatrati s udaljenosti, ali ništa mu se nije moglo približiti.
Tada je po prvi put u akciju krenuo optički FPV. Svi su se okupili ispred monitora. Dron je misiju izveo savršeno. Potpuno netaknut ometačima, slao je jasan signal sve do točke udara.
“Nakon udara je soba odjeknula od uzvika,” kaže Smothers. “Osjetio sam ogroman osjećaj postignuća.”
Što je prošlo kroz glavu Rusima, uvjerenima da su sigurni od dronova, možemo samo zamisliti. Ovo je bio prvi poznati napad ukrajinskim optičkim dronom, iako video na društvenim mrežama nije objavljen više od mjesec dana zbog pitanja sigurnosti.
Otada je izvedeno još nekoliko uspješnih napada ovim dronovima. Izvješća kažu kako je stopa uspjeha oko 80 do 90 posto, što je mnogo više od stope koju ostvaruju tradicionalni dronovi.
Nekoliko ukrajinskih skupina sada gradi i vlastite dronove, i to masovno. Sve one dokazale su da tehnologija funkcionira i tako stvorile temelje za ukrajinsku tehnologiju dronova s optičkim vlaknima. Iako oni čine tek djelić ukupnog broja dronova koje Ukrajina proizvodi danas, količina raste, i to brzo.
Izgradnja budućnosti
Čini se kako se Rusi još uvijek drže svojeg originalnog dizajna, poznatog pod imenom Princ Vandal. Ukrajinski izvori sugeriraju kako je ovo izmijenjeni proizvod kineske tvrtke Skywalker, maloprodajne cijene od oko 2.000 doalra, iako ruska vojska za njega navodno plaća 17.000 dolara.
Ukrajinci, s druge strane, konstantno razvijaju svoje dizajne. Smothers je mislio kako je trošak snizio koliko god je moguće, ali Ukrajinci su našli načina da ga dodatno smanje.
“Uzeli su originalni dizajn i pojednostavili ga,” kaže Smothers.
Veća pristupačnost direktno dovodi do većeg broja. Trenutačno Rusi imaju veliku prednost jer su započeli šest mjeseci ranije, a imaju i financiranje od države. Međutim, to se ubrzano mijenja. Zahvaljujući dijelom i interesu kojeg je pokrenuo Smothers, Ukrajina ima brzo rastući ekosustav optičkih dronova.
Ova tehnologija nije ograničena na FPV dronove. Održavanje kontakta s kopnenim robotima i oružjem kojim se upravlja na daljinu oduvijek je bio izazov. To nije toliko zbog ometanja, već zbog komplikacija do kojih dolazi kada je radio-komunikacija ograničena na polje vida. Optička vlakna rješavaju taj problem.
Malo je vjerojatno da će ova tehnologija u potpunosti zamijeniti radio-kontrolu. U slučajevima kada ometanje nije problem, radio je praktičniji. Ali gdje god je najveća obrana protiv dronova elektronsko ratovanje, dronovi s optičkim vlaknima najbolji su izbor. Smothers još uvijek naporno radi sa svojim ukrajinskim kolegama. Kaže kako su testirali udaljenosti koje dosad nisu mogli ni zamišljati.
Radi i na drugim velikim idejama za ratovanje dronovima, ali jako je zadovoljan onime što su on i njegovi ukrajinski kolege dosad postigli.
“Bilo je odlično dronove s optičkim vlaknima staviti u akciju,” kaže Smothers. “A sve je došlo od čitanja onog prvog članka.”
Autor originalnog članka: David Hambling, viši suradnik Forbesa
Link: How An American Volunteer Helped Kickstart Ukraine’s Unstoppable Drone
(Prevela: Nataša Belančić)
