Dok vatrogasna vozila iz BiH osvajaju svijet, domovina ih zanemaruje – priča o Suadu Bešliću i njegovoj jedinstvenoj poslovnoj viziji
Na samo stotinjak kilometara od Sarajeva, u Živinicama, nalazi se firma SU-AD, jedina kompanija u Bosni i Hercegovini specijalizirana za proizvodnju vatrogasnih vozila. Ove godine po prometu bilježi 200-postotni rast. No, njen uspon nije iznenađujući, budući da nije pokrenuta samo da bi bila poslovni poduhvat, već je izgrađena na temeljima vizije, inovacija i želje da transformira lokalnu industriju. Sve je počelo u Njemačkoj, gdje je njen vlasnik i direktor Suad Bešlić, stekao diplomu mašinskog inženjera i kao konstruktor vatrogasnih vozila se zaposlio u renomiranoj firmi „Lentner GmbH“ iz Hohenlindena u Gornjoj Bavarskoj.
Emotivni susret sa majkom jednog radnika
U ovoj firmi ostvario je značajan podvig, kada je od osam različitih konstrukcija vatrogasnih vozila stvorio jednu unikatnu koja je omogućila proizvodnju vozila u bilo kojem dijelu svijeta. U firmi je uživao dobar status, karijera mu je bila na vrhuncu, materijalno je bio obezbijeđen, ali želja da se jednog dana vrati u svoju zemlju nije ga napuštala. Dodatno ju je ojačao susret sa jednom majkom iz Kalesije koja ga je pitala nakon što je došao u BiH kako bi potražio nove radnike koje bi poveo sa sobom na edukaciju i rad u Njemačku: “Ako moj sin ode, da li će za njim otići i njegova žena, i moje unuče?”
Duboko emotivno pogođen ovim pitanjem, priča nam, ove sedmice, kada smo ga posjetili u Živinicama, u sjedištu njegove firme, vraća se u Njemačku i svom poslodavcu kaže da želi kući kako bi u Bosni i Hercegovini pokrenuo proizvodnju i bio sa svojim narodom. 2017. godine to će se i desiti.
Iako je u početku zamisao bila da sam pokrene posao, firmu pokreće zajedno sa njemačkim poslodavcem.
“Počeli smo s tri radnika, radnici su odlazili na obuku u Njemačku, a potom se vraćali u BiH prenoseći znanje drugim kolegama. U prvoj godini imali smo 27 radnika u proizvodnji”, prisjeća se Suad.
Prekid partnerstva
No, uprkos značajnom zamahu ova saradnja se prekida. „To je sada i malo političko pitanje”, kaže Suad i dodaje: “Imamo ovdje ljude koji obećavaju, raširenih ruku nas čekaju, 24 sata su s nama. Ja sam inače Kalesijac i načelnik Kalesije je rekao ja sam 24 sata za vas tu, i otišao sam sa investitorom, upoznao ga s snjim, nama je cilj bio da za dvije ili tri godine imamo 100 uposlenika, naših radnika, međutim, tada je došlo do nečega da je taj načelnik bio i sam privrednik i tu sam se našao u brisanom prostoru u kojem se nisam znao snaći. Ljudi ovdje rade na neki čudan način“, priča Suad i dodaje kako nije mogao pristati na prijedlog da se ljudi plaćaju 400 maraka, želio je kaže da budu plaćeni po njemačkom standardu i da imaju radne uslove kao i radnici u Njemačkoj. Razilazi se sa njemačkim partnerom i 2019., pokreće vlastitu firmu „SU-AD“. Ime preduzeća Suadovo je ime, koje, priča nam na arapskom jeziku znači sreću. A, ona će ga voditi i kroz sve naredne izazove, pa i one u vrijeme pandemije Corona virusa koji je onemogućio većini firmi, normalno poslovanje. Kada se prisjeća ovog perioda, ne zaboravlja spomenuti svoje radnike koji su bili uz njega i koji su profesionalizmom pomogli uspon firme, jedinstvene na domaćem tržištu.
„Zamislite vi to, mi u Živinicama proizvedemo vozila i izvezemo u Njemačku“, Suad Bešlić za Forbes BiH.
U vrijeme kada smo boravili u posjeti ovoj kompaniji u proizvodnim pogonima smo zatekli goste iz Herceg Novog. Suad se spremao isporučiti vatrogasno vozilo za Crnu Goru.
„Od prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, zadnje vozilo iz Bosne i Hercegovine koje je isporučeno, bilo je iz Vogošće, TAS ga je radio. Trebalo je proći 30 godina da Bosna i Hercegovina napravi svoje vatrogasno vozilo“, govori Bešlić koji već sada piše istoriju o vatrogasnim vozilima sa markicom Made in BiH.
Znak C kao Liga šampiona
Napravio je, priča nam, četiri tipa vatrogasnih vozila; TLF, HLF, PTLF i MLF. „To su sve njemačke oznake budući da Bosna i Hercegovina nema svoj normativ, već samo gabaritne mjere“, kaže.
Bešlić posjeduje i sve certifikate za izradu kao i C znak.
„Taj znak je najveći uspjeh koji se može postići. U sportskom žargonu to je liga šampiona.
U nekoliko bh. općina i gradova poput Srebrenika, Tuzle, Zenice, Tešnja, Novog Travnika, voze se vatrogasna vozila SU-AD proizvodnje, dok su za Koksnu industriju Lukavac proizveli HLF 3000 vozilo, za koje naš sagovornik kaže da je savršenstvo, koje rade samo tri firme u Evropi.
„A i ovo što mi radimo, rade samo dvije firme u Evropi na ovaj način, firma Lentner i mi u Bosni i Hercegovini. Faktički, mi nemamo konkurenciju, ne samo u našoj zemlji već nemamo ni regionalnu konkurenciju. Firme iz Srbije i Hrvatske nisu nam konkurencija, jer one rade na svoj način. Mi što radimo ovdje, to je jedinstveno. Ali ovo je samo početak“, kaže Bešlić koji pregovara isporuke sa afričkim zemljama. Klijenti su im i iz Azije, Slovenije, dok su 73 vozila isporučena za tržište Njemačke.
„Zamislite vi to, mi u Živinicama proizvedemo vozila i izvezemo u Njemačku“, govori zadovoljno.
Dok se prisjeća svog dolaska u Živinice i prvog susreta sa tadašnjim prvim čovjekom Općine Samirom Kamenjakovićem, koji je razumio negovu viziju i plan da investira u domaću privredu i potakne zapošljavanje ljudi iz ovog kraja, te mu pružio svu moguću podršku, naš sagovornik hvali progres ovog malog grada u sjeveroistočnoj Bosni koji je iznjedrio mnoge uspješne firme sa milionskim prihodima. Zanima nas šta je od škole potrebno završiti da bi se radio posao konstruktora vatrogasnih vozila.
Cijelu noć razmišljao o uslovima za posao
„Završio sam mašinstvo u Minhenu i dobio priliku da stažiram u firmi. Radio sam šest mjeseci diplomski rad u toj firmi, bilo nas je devet konstruktora inženjera. Sedam Nijemaca, jedan Austrijanac i ja iz BiH. Prilikom rješavanja problema na jednom vozilu skupio sam hrabosti da kažem šta mislim da je rješenje. Nakon toga počeo sam dobivati nove prilike za rad i kad god bih ih dobio pokušao sam ponuditi neki svoj način razmišljanja, da bi me direktor jedne prilike upitao da li bih nakon što diplomiram radio kod njih. Odgovorio sam potvrdno, i ujutro me je čekao razgovor. Cijelu noć sam razmišljao šta ću direktoru reći, koji su moji uslovi i slično, da bi ujutro naš razgovor trajao minutu. Na sastanku mi kaže: dobit ćeš to, to i to. Dobio sam duplo više nego što bih i sam tražio“, govori Suad.
I danas kada je sam poslodavac koji drugima daje priliku za zaposlenje, kaže da mu je najvažnije vidjeti da neko hoće da radi, da ima želju za poslom. U ovom trenutku njegova firma zapošljava 18 radnika.
„Meni nije bitno da imam 100 ili 200 radnika, već mi je bitno da i firme koje su u mom okruženju rade. Imam šest firmi u kantonu koje rade sa mnom. I sutra kada se budemo širili, opet ću gledati da dio posla, barem trećinu dam drugim firmama da radimo zajedno“, govori Suad.
Ovog ljeta BiH se suočila kao i mnoge zemlje u Evropi sa požarima, kada je na vidjelo isplivao sav nedostatak resursa s kojima raspolažemo u gašenju vatre. No, od državnih institucija, kao jedini domaći i vodeći proizvođač u regiji, nije dobio upit za proizvodnju vatrogasnih vozila.
„Samoinicijativno sam se nudio kako državnim tako i federalnim institucijama. Razgovarao sam i sa gospodinom Nikšićem prije 15 dana. Primio me uljudno, pričali smo. Pokušavao sam i u Kantonu Sarajevo. Mnogo toga nama fali, a sigurno i vatrogasnih vozila. Ja sam tu i ja bih radio…
Prošle godine je općina Živinice kupila vatrogasno vozilo u Beogradu, a nisu od mene. Da su barem kupili kvalitetnije i povoljnije vozilo, ne bih ništa rekao. Kupili su skuplje vozilo koje ni po čemu nije blizu našeg. Izrađeno na nekoj ruskoj šasiji, fali servis…
Je li normalno da direktor Kantonalne uprave civilne zaštite u Sarajevu kupi vatrogasno vozilo u Austriji, sto hiljada maraka skuplje, polovno, a neće kupiti od mene? Ne znam kako to da objasnim, jednostavno ljudi koji dođu na određene funkcije nemaju nekog osjećaja prema ovome što mi radimo. A trebali bi. Nažalost, moram ovako reći, ali je tako“, priča Suad.
„Samoinicijativno sam se nudio kako državnim tako i federalnim institucijama. Razgovarao sam i sa gospodinem Nikšićem prije 15 dana. Primio me uljudno, pričali smo. Pokušavao sam i u Kantonu Sarajevo. Mnogo toga nama fali, a sigurno i vatrogasnih vozila. Ja sam tu i ja bih radio…”, Suad Bešlić za Forbes BiH
Uprkos svim preprekama, naš sagovornik se nikada nije pokolebao da svoju poslovnu viziju sprovede u djelo, da investira u svoju zemlju, održi biznis i traži nova tržišta.
„Vidite, ja nikad nisam i otišao iz Bosne i Hercegovine. Sa 17 godina sam bio maloljetni borac Armije Bosne i Hercegovine. Ranjen sam u ratu i otišao sam na liječenje u Njemačku. Vratio sam se ponovo u svoju domovinu. Ne može me niko pokolebat. Ja ću dalje kroz rad da pokažem da ću biti ona promjena u društvu koju želim vidjeti“, kaže Bešlić.
Proizvest ću prvo bh. aerodromsko vatrogasno vozilo koje će se zvati Sidran
U planu je širenje na inozemna tržišta, kao i jačanje regionalne prepoznatljivosti, ali isto tako i proizvodnja prvog bh. aerodromskog vatrogasnog vozila koje će se zvati Sidran, po našem književniku i pjesniku, koji je preminuo ove godine.
„Imao sam prliku da se nekoliko puta sretnem i sjedim sa Sidranom, uživao sam u druženju tog nestvarnog čovjeka. Poslao sam mu poruku da ga pitam- mogu li svoje aerodromsko vozilo nazvat vašim imenom? Bilo mu je drago, dobio sam pristanak. Vozilo je završeno u projektu“, kaže Bešlić.
Intervju za Forbes magazin pogledajte u nastavku
