Ovo su najčešći razlozi zbog kojih menadžeri „padaju“ na testu postavljanja ciljeva u biznisu

Postavljanje ciljeva u biznisu jedna je od najčešćih tema sa kojima se biznis koučevi suočavaju. Međutim, iste greške se dešavaju iznova i iznova. Iako djeluje da je sve jasno, stručnjaci se u praksi najčešće susrijeću sa menadžerima čiji ciljevi „padaju“ na testovima.

Dva su najčešća razloga zbog kojih postavljaju nerealne ciljeve – prvi je svakako pritisak koji trpe od nadređenih, a s tim u vezi je i želja za opravdavanjem sopstvenog položaja. Drugi, još češći razlog, je nerazumijevanje kompleksnosti postavljenog cilja i pogrešna procjena sposobnosti i znanja članova svog tima.

Dubravka Đorđević, HR konsultant i biznis kouč, kaže za Forbes Srbija da postoje i oni menadžeri koji postavljaju visoke ciljeve jer vjeruju da će na taj način motivisati zaposlene, što često može da bude pogrešno.

„Da bi cilj motivisao, treba da bude značajan i izazovan, ali i dostižan. Ukoliko je cilj nedostižan, to djeluje potpuno suprotno na motivaciju. Samim tim što su zaposleni svjesni da šta god da urade neće uspjeti, pada i želja za radom i izostaje osjećaj postignuća koji je veoma važan za motivaciju“, ističe Dubravka.

Postavljanje nerealnih ciljeva ima bezbroj negativnih efekata. Opadanje motivacije, povećanje stresa, smanjen učinak.

„Postoji zdrava doza stresa koja nas drži u fokusu i koja je stimulativna, ali je zaista umjetnost naći pravu mjeru. Zbog toga i kažem da od iskustva menadžera zavisi koliko će često postavljati nerealne ciljeve“, dodaje ona.

Nije svaki dan naš najbolji dan

Do rukovodećih položaja najčešće su stigli vrijednim radom i posvećenošću. S tim u vezi, kako sagovornici objašnjavaju, menadžeri vjeruju da će svaki naredni korak ići lakše, vodeći se uvjerenjem da su već jednom uspjeli. To su, kažu, pozitivna uvjerenja koja ih guraju naprijed, ali ih mogu i spriječiti da objektivno sagledaju zadatke. Šta je rezultat toga? Zatrpavanje poslom.

„Ako ste danas uspješno završili 10 zadataka to ne znači da ćete svakog dana završavati po 10 zadataka. Ponekad menadžeri svoj maksimalni učinak uzimaju kao reper za planiranje i tada obično sebi postave nerealne rokove jer zanemare da nije svaki dan naš najbolji dan i da uvijek postoje neplanirani problemi koji usput moraju da se rješavaju“, ističe Đorđević.

Neuspjeh je naša interpretacija

Česta tema koučing sesija je razumijevanje rezultata, odnosno pogleda na neuspjeh.

„Neuspjeh je naša interpretacija određenog rezultata. Ono što smo dobili na kraju je rezultat napora, strategija, znanja i korišćenja resursa. Nekada nam se dopada, a nekada ne – a to je interpretacija“, navodi ona.

Dodala je i da spoznaja da se radi o rezultatu, a ne neuspjehu, utiče na naše emocije. Tačnije, ako na to gledamo kao na rezultat, „neuspjeh“ doživljavamo manje emotivno i iz njega izvlačimo poruke.

„Nema plakanja nad prosutim mlijekom, ono što svaki menadžer može jeste da iz jednog neostvarenog cilja izvuče zaključak o tome šta je uticalo na loš rezultat i kako to može u budućnosti da promijeni. Suština rasta i razvoja je upravo u tome“, kaže Dubravka.

Posljedice su različite. Psiholog i HR konsultant Uroš Mitić kaže da nerealni ciljevi nekada dovode do preopterećenja. Energija se ulaže u akcije za postizanje cilja, a ostale oblasti života nerijetko se zanemaruju. Nekada će to postati alat samokritičnosti, a nekada može da dovede do odustajanja, čak i od onog prvog, malog koraka.

Uroš dodaje i da postoji podjela ljudi na pobjednike, gubitnike i učesnike, pri čemu će pobjednici ostvariti ciljeve kroz različite strategije i agilne planove, gubitnici će odustati nakon procesa borbe, a učesnici će se zadovoljiti samom činjenicom da su tu, baš na sredini.

„Da li to znači da pobjednici nikada ne gube? Naravno da ne. I pobjednici gube, samo iz tih gubitaka nauče važne lekcije nakon čega postave nove ciljeve. A da li gubitnici nekada i pobjede? Da, ali čak ni tada neće biti srećni zbog toga“, ističe Uroš.

Samosabotaže su česte

Mogućih razloga ima puno, a ciljevi igraju važnu ulogu na putu ka promjenama. Postavljanje ciljeva je, kaže, vrlo podložno samosabotažama na tom putu.

„Zašto ljudi postavljaju nerealne ciljeve? Tu sada već možemo da tražimo različite razloge – od neautentične potrebe za perfekcionizmom ili vrijednim radom, preko ambicioznosti, pa sve do nesvjesne potrebe da ostanemo isti. Vrlo je individualno šta se to dešava u nama kada za cilj postavimo nerealnu i predaleku tačku“, kaže on.

Kako prevazići problem

Balans između ambicioznosti i realnih ciljeva je ključan. Ono što Dubravka savjetuje jeste da menadžeri i lideri biraju one ciljeve koji su im zaista važni, čije će ostvarenje da im popravi životnu ili poslovnu poziciju, a onda da im se posvete na pravi način.

„Da bi uspostavili balans u svom timu, menadžerima je potrebno da uključe svoj tim u komunikaciju i planiranje, budu otvoreni, na prvom mjestu da nauče da slušaju, da postavljaju ciljeve na pravi način, da nauče da ih ‘usitne’ na više manjih ciljeva kada su preveliki kako bi bili lakši za upravljanje. I naravno, da nauče da proslave i nagrade dobar rezultat, kako svoj, tako i timski“, zaključuje ona.

Hristina Kovačević, Forbes Srbija