Da li američkoj ekonomiji ide previše dobro?

SAD uživaju u čudnom ekonomskom procvatu, s posljedicama po globalnu ravnotežu snaga, budućnost planete. Zadužuje se milijarde kako bi podstakla svoju ekonomiju – preuzimajući ogroman rizik, ali uz potencijalno ogromne nagrade.

Bum je vidljiv na tlu. Na nedavnom putovanju u Gruziju na jugu SAD-a vidio sam kako se polja i šume nevjerovatnom brzinom pretvaraju u fabrike. Za 20 godina izvještavanja širom svijeta, ono što sam vidio u SAD-u u protekloj godini može se uporediti samo sa onim što sam vidio u Kini sredinom 2000-ih, piše novinar BBC-ja Fejsal Islam.

Ekonomska politika američkog predsjednika Joea Bidena mijenja pejzaž zemlje. Brojke pokazuju razmjere: od februara 2021. – odmah nakon njegove inauguracije – mjesečna ulaganja u izgradnju fabrike su se više nego utrostručila, na skoro 20 milijardi dolara (16 milijardi funti).

Poređenje sa Kinom nije slučajnost. Biden troši ogromne količine novca kako bi vratio proizvodnju zelenih industrija i mikročipova u SAD iz Kine.

Tamo gdje je globalna zelena ekonomska tranzicija nekada izgledala kao da joj je suđeno da bude “napravljeno u Kini”, sada SAD polažu svoje pravo. Ali to dolazi sa rizicima.

Pozajmljuju stotine milijardi dolara

SAD pozajmljuju stotine milijardi dolara da bi to platile. Postoji zabrinutost da bi to moglo ponovo povisiti američku inflaciju upravo u trenutku kada rast cijena počinje usporavati. I postoji bojazan da će zemlja nagomilati previše dugova. Godišnji deficit SAD je oko 6% veličine privrede, što je znatno iznad historijskog prosjeka od 3,7%.

Ima pozitivnih. Nezaposlenost u SAD je na najnižoj stopi u posljednjih 50 godina, a stotine hiljada novih radnika pridružuju se američkoj radnoj snazi ​​svakog mjeseca, prkoseći svim očekivanjima. SAD kažu da su na putu da naprave petinu naprednih svjetskih mikročipova.

Titan sa Wallstreeta, Jamie Dimon, šef JP Morgana, rekao je da je “procvat” američka ekonomija “nevjerovatna”, sa prosječnim potrošačem “mnogo bogatijim nego ranije”.

Država Džordžija jedna je od velikih korisnika ove potrošnje. To je dio takozvanog Battery Belt-a, područja zemlje uglavnom preko jugoistoka gdje niču fabrike baterija za električne automobile i srodnih komponenti.

Covington je najpoznatiji kao gradić u kojem su snimani Vampirski dnevnici, ali je sada mjesto fabrike za Archer Aviation, koja će biti završena ove godine. Planira masovnu proizvodnju onoga što opisuje kao leteće automobile, iako je model koji sam vidio više ličio na džinovski dron-copter, sa desetak propelera i točkova.

Preko grada je pripremljen teren za fabriku električnih kamiona. Kada se završi, očekuje se da će proizvoditi hiljade kamiona u vrijednosti od 100.000 dolara svake godine. Na obali Džordžije za godinu dana počeće proizvodnja potpuno nova Hyundai “meta fabrika” za električne automobile i baterije, sa planovima za proizvodnju pola miliona automobila godišnje.

Ipak, u lokalnom kafiću Scoops, i lokalno stanovništvo i turisti kažu da ne osjećaju da doživljavaju procvat. Cijene ostaju visoke. Porodice zavise od svojih kreditnih kartica. Ovo je industrijski bum koji se dešava u fabrikama i nije nešto što su ljudi primijetili u svom svakodnevnom životu.

“Nije strašno”, rekla mi je jedna mušterija. “Mislim, prilagođavamo se tome, cijeni svega, a vi jednostavno idete dalje. Nećemo prestati živjeti život, već samo radimo više. To je naš moto.”

Kamatne stope i dalje visoke

To što cijene i dalje rastu više od očekivanog znači da su kamate ostale visoke. Troškovi zaduživanja u SAD-u trenutno su na najvišem nivou u posljednje 22 godine jer američka centralna banka pokušava usporiti inflaciju.

Ali u glavnom gradu Džordžije, predsjednik Federalnih rezervi Atlante Raphael Bostic kaže da su mnogi ljudi “manje osjetljivi” na povećanje kamatnih stopa nego što su bili. On kaže da je to zbog trenda u SAD-u za dugoročne hipoteke na 30 godina – najveći krediti ljudi često su fiksni po mnogo nižoj stopi.

Ipak, odluka SAD-a da duže zadrže visoke stope ima negativni učinak izvan SAD-a. Ako se suočavate sa porastom hipotekarnih stopa u Velikoj Britaniji, to se može direktno pratiti do evropskih tržišta nakon SAD-a i pod pretpostavkom da će kamatne stope pasti sporije nego što se očekivalo.

Dugoročno, dodatne investicije Bidena mogle bi učiniti američku ekonomiju još produktivnijom. Ali, neposredniji izazov američke ekonomije je tvrdoglavost inflacije i rizik od učvršćivanja visokih državnih dugova.

Američki državni dug sada iznosi 34 triliona dolara i očekuje se da će, kao proporcija BDP-a, dostići najviši nivo svih vremena na kraju sljedećeg predsjedničkog mandata. Troškovi pandemije, vojna pomoć, davanja poreza, kao i zaduživanje za finansiranje zelenih investicija, sve su doprinijele.

Samo plaćanje kamate na ovaj dug po sadašnjim stopama koštaće SAD više nego što troše na odbranu – 870 milijardi dolara. Za deceniju, kombinacija kamata na dug sa obaveznim državnim trošenjem na Medicare, Medicaid i socijalno osiguranje će pojesti sve američke poreske prihode, ne ostavljajući ništa za bilo šta drugo, poput odbrane, infrastrukture i sudova, kaže Kongresni ured za budžet.

Sve ovo dovodi u opasnost reputaciju SAD-a kao zemlje sa stabilnom valutom u koju je bezbijedno investirati. Prošle godine je izgubila dva od tri AAA kreditna rejtinga, a Ministarstvo finansija, Federalne rezerve i MMF su svi rekli svoju fiskalnu putanju je “neodrživo”.

Da budemo jasni, SAD neće bankrotirati – mogu štampati sve dolare koje žele. Njegova stabilnost znači da je dolar svjetska rezervna valuta, prihvaćen je širom svijeta i smatra se sigurnom investicijom u teškim vremenima. To znači da SAD imaju koristi od naizgled beskonačnog toka jeftinog novca, podržavajući ekonomiju.

Ali SAD sada zaista testiraju postoje li granice strpljenju nekih investitora. Uoči predstojećih predsjedničkih izbora u SAD-u na kojima nijedan kandidat ne govori mnogo o obuzdavanju zaduživanja, gospodin Bostić iskreno upozorava da bi status sigurnog utočišta zemlje mogao biti na udaru.

“Trebalo bi da vodimo razgovor o tome ‘da li potkopavamo povjerenje u punu vjeru i kredit američke vlade?’, jer to zaista ne možemo sebi priuštiti.”

Ali je li sigurno uloga američkog dolara kao svjetske rezervne valute broj jedan? „Danas je bezbijedno“, kaže mi.

Ali on sugerira da SAD to više ne mogu uzimati zdravo za gotovo. “Svi moraju učiniti stvari kako bi osigurali sigurnost. Kada se vozimo autobusom, automobilom ili avionom, vežemo pojas.”

‘Trka za subvencije’

Bidenovo “ambiciozno” trošenje pozajmljenog novca kako bi podstaklo ekonomiju budućnosti je ogromna suprotnost Velikoj Britaniji.

Ovdje su se i vlada i opozicija ustalile na ideji da Velika Britanija ne može oponašati SAD, jer Velika Britanija nema prednosti rezervne valute.

Britanska kancelarka u sjeni Rachel Reeves rekla mi je da jačanje zelene industrije “ne radi samo o novcu” nakon što je smanjila planove da potroši 28 milijardi funti na slične projekte. Ona je rekla da ju je ministrica finansija SAD-a Janet Yellen savjetovala o inflatornim rizicima ako to učini bez prethodnog ulaganja u obuku vještina i oslobađanja zakona o planiranju kako bi se olakšala izgradnja fabrika.

Kancelar Jeremy Hunt je jasno stavio do znanja da nije zainteresiran, niti da Velika Britanija može priuštiti da kopira Bajdenov pristup u nekoj “distorzivnoj globalnoj utrci za subvencije”, a on će se držati drugih načina pomoći.

SAD definitivno transformišu strukturu globalne proizvodnje, preokrenuvši decenije outsourcinga na Daleki istok.

Sadašnji čelnik Bijele kuće vjeruje da je dodatni fiskalni rizik vrijedan toga da ostane u igri. Američka ekonomija, uprkos nekim udarcima u nedavnim brojkama, značajno nadmašuje ostatak Zapada.

Bez obzira da li “bidenovska” kocka radi ili ne, ona će transformisati svjetsku ekonomiju i temeljni je faktor u postizbornim godinama s kojima se suočavaju i SAD i Velika Britanija.