Izrael drži palestinsku ekonomiju u zarobljeništvu: Zadržavaju porezne prihode, kontrolišu zemljište, vode…
Rat u Gazi ubrzava izraelsku “aneksiju” palestinske ekonomije, kažu analitičari, koji tvrde da je ona decenijama bila kockana sporazumima koji su uslijedili nakon mirovnog sporazuma iz Osla.
Dok je rat Izraela i Hamasa koji bjesni od 7. oktobra opustošio dijelove Gaze, on je također pogodio javne finansije i širu ekonomiju Zapadne obale koju su okupirali Izraelci.
Izrael steže obruč palestinskih vlasti, koje vladaju dijelovima Zapadne obale, zadržavajući porezne prihode koje prikuplja u svoje ime, rekao je za AFP ekonomista Adel Samara.
Sredstva za život Palestinaca također su narušena zabranom ulaska radnika u Izrael i naglim padom turizma na teritoriji pogođenoj nasiljem, uključujući mirnu božićnu sezonu u Betlehemu.
Samara je rekao da “tehnički gledano, ne postoji palestinska ekonomija pod izraelskom okupacijom — naša ekonomija je efektivno pripojena izraelskoj”.
Palestinska ekonomija je u velikoj mjeri regulirana Pariškim protokolom iz 1994. godine, koji je Izraelu dao isključivu kontrolu nad granicama teritorija, a sa njim i pravo na naplatu uvoznih dažbina i poreza na dodanu vrijednost Palestinskim vlastima.
Izrael je više puta koristio ovu moć kako bi uzimao prijeko potrebni prihod.
Izrael iskoristio rat za potpunu dominaciju
Ali rat u Gazi je dodatno pooštrio stisak Izraela, rekla je Samara, uz zadržavanje najvećeg dijela carina otkako je počeo rat 7. oktobra.
„Bez ovih sredstava, Palestinske vlasti se bore da isplate plate svojim državnim službenicima i svoje tekuće troškove“, rekao je Taher al-Labadi, istraživač na Francuskom institutu za Bliski istok.
U februaru je Norveška navodno prebacila Palestinskim vlastima oko 115 miliona dolara iz Izraela nakon dogovora o oslobađanju nekih od zamrznutih poreza.
Gotovo svim palestinskim radnicima također je zabranjen ulazak u Izrael radi posla, što je dovelo do povećanja nezaposlenosti širom teritorija.
Palestinski premijer Mohammed Mustafa žalio je na “finansijsku krizu bez presedana” tokom koje je deficit njegove vlade porastao na 7 milijardi dolara, više od trećine BDP-a teritorija prema posljednjim proračunskim podacima.
‘Kolektivna kazna’
Pariški protokol, kao i sporazumi iz Osla iz 1993. i 1995. pod kojima su potpisani, trebao je biti na snazi pet godina, do stvaranja palestinske države.
Ali izostanak dugoročnog mirovnog sporazuma znači da on još uvijek upravlja gotovo svim aspektima palestinske ekonomije.
Protokol takođe guši ulaganja, rekao je Samara, koji je objasnio da Izrael “kontroliše zemljište, resurse i izvore vode” palestinskih teritorija.
Prije nego što bilo koja fabrika ili radnja koja zahtijeva pristup ovim resursima može biti izgrađena na Zapadnoj obali, Izrael mora dati odobrenje, rekao je on.
Stav Izraela postao je još oštriji pod krajnje desnim ministrom sigurnosti Itamarom Ben Gvirom i ministrom finansija Bezalelom Smotričem, rekao je on, a obojica su doseljenici na Zapadnoj obali.
Kritičari ih optužuju da su premijera Benjamina Netanyahua držali kao otkupninu prijeteći da će povući podršku koja mu daje malu vladajuću većinu.
Izraelski politički analitičar Michael Milshtein ponovio je njegovo mišljenje.
“Ne dozvoljavajući palestinskim radnicima u Izrael i zadržavajući palestinske porezne prihode, Ben Gvir i Smotrich imaju za cilj svrgnuti palestinske vlasti jer ih vide kao neprijatelja,” rekao je.
“To je način da se kolektivno kazne Palestinci, koje oni također vide kao neprijatelje.”
Milshtein je rekao da je prije 7. oktobra skoro jedna trećina prihoda Zapadne obale dolazila od zarade 193.000 Palestinaca koji su radili u Izraelu, prema izraelskim podacima.
Danas je broj Palestinaca koji rade u Izraelu pao na između 8.000 i 9.000, rekao je on.
‘Živjeti dostojanstveno’
Ali Milshtein je također ukazao na još jednu vrstu izraelskog mišljenja, koju drže ministar centra Benny Gantz i konzervativni poslanik Gideon Saar.
Oni žele dozvoliti radnicima da se vrate u Izrael kako bi izbjegli bijes koji izaziva ustanak na Zapadnoj obali, u vrijeme kada su izraelske snage već raspoređene između Gaze i libanske granice, gdje razmjenjuju vatru s Hizbullahom koji podržava Iran.
Milshtein je rekao da vjeruje da je Netanyahu vjerovatno bliži Gantzovom stavu.
Nasr Abdel Kareem, profesor ekonomije na Arapsko-američkom univerzitetu na Zapadnoj obali, tvrdi da izraelski premijer igra igru moći.
“Netanyahu vrši pritisak na Palestince i signalizira vlastima da su poluge palestinske ekonomije u (Izraelskim) rukama”, rekao je.
