Američki izbori 2024. i utjecaj na tržište nafte

Kako sada stvari stoje, čini se da će ovogodišnji predsjednički izbori u Americi biti repriza iz 2020. kada su se susreli Biden i Trump, jedan protiv drugog – ali sa još žešćom retorikom.

Pošto su obojica već bili predsjednici, moglo bi se očekivati i da će njihovi potezi u vezi sa tržištem nafte u novom mandatu biti očigledni, ali kako će to bilo kojem od njih dvojice biti drugi mandat i neće moći da bude ponovo izabran, biće slobodniji da donose nepopularne mjere.

Zato bi bilo korisno analizirati neke specifičnosti.

Novi mandat za Bidena ili Trumpa mogao bi da znači da bi oni mogli da preduzmu dramatičnije korake, koji bi potencijalno imali značajan utjecaj na svjetska tržišta nafte.

Spoljna politika je mjesto gdje bilo koji kandidat može da ima najveću mogućnost da utječe na tržište nafte, pošto su razne sankcije Iranu, Rusiji i Venecueli smanjile snabdijevanje.

Koje korake bi preduzeo Biden a koje Trump

Biden je nedavno ublažio sankcije Venecueli, što je značilo mali porast njihove proizvodnje nafte, a izvoz bi mogao da poraste još više ako bude ponovo izabran.

I Biden i Trump će željeti da vide manje migranata iz Venecuele i stoga bi trebalo da podrže veći izvoz nafte iz te zemlje kako bi podstakli ekonomiju.

Potezi režima Venecuele da dodatno obuzda opoziciju možda neće utjecati na američku politiku, ali vojna akcija protiv susjedne Gvajane – koja je malo vjerovatna – bi utjecala.

Takođe, Trump bi mogao da osjeti da će njegove granične politike biti toliko efektne da će imati slobodu da krene na Madurov režim, što bi moglo da blago smanji njihov izvoz, ali bi imalo veći utjecaj na kompanije koje pokušavaju da obnove proizvodnju.

Najvjerovatnije, više nafte će stizati iz Venecuele, ali sporijim tempom.

Pitanje sankcija Rusiji

Što se tiče Rusije, reizabrani predsjednik Trump bi ukinuo sankcije, s obzirom na njegov animozitet prema Ukrajini i prijateljstvo sa Putinom.

Ruska proizvodnja nafte ne izgleda ozbiljnije pogođena sankcijama, možda za 500 tb po danu, ali ako bi to nadoknadili, to bi zaustavilo povećanje nabavke venecuelanske nafte.

Ukidanje sankcija značilo bi da bi ruska proizvodnja nafte nastavila svoj historijski uspon, povećavajući pritisak na tržišni udio Saudijske Arabije, a time i na cijene nafte.

Ako Biden bude ponovo izabran, mogu se očekivati novi napori da se nametnu sankcije Rusiji, jer će mu veće cijene nafte, koje bi mogle da budu rezultat takvih aktivnosti, biti manje politički važne.

Posebno zato što bi Biden mogao da poveća napore da postigne sporazum o iranskom nuklearnom programu, bez straha od otpora. Novi nuklearni sporazum i ublažavanje sankcija mogli bi da dodaju i do pola miliona barela dnevno novih isporuka, za najmanje 12 mjeseci (to je nagađanje).

Novi predsjednik Trump bi duplirao sankcije Iranu što bi značilo pad izvoza iranske nafte, a obim smanjenja bi zavisio od agresivnosti u primjeni. Biden bi takođe mogao da bude u iskušenju da uzvrati Iranu zbog njihovih proksi napada na Izrael, brodove i vojnike SAD-a. Bez mirnijeg Bliskog istoka, oba predsjednika mogla bi da se suoče sa nižim izvozom nafte iz Irana.

Domaći teren

Na domaćem terenu, Trumpovi komentari „buši, buši, buši“, su u najvećoj mjeri irelevantni. Vlada SAD se ne bavi bušenjem zbog nafte iako ima kapacitet da nametne takve aktivnosti. Do sada, Bidenovi potezi protiv industrije bili su umjereni, odobren je razvoj naftnog polja Vilou, na primjer, i ponuđene nove dozvole za bušenje u Meksičkom zaljevu. Druga Trumpova administracija ne bi imala mnogo toga da radi kada je riječ o promociji novih aktivnosti na vađenju nafte.

S druge strane, nova Bidenova administracija mogla bi da pojača pokušaje da omete naftnu industriju, uključujući zabranu novih izvoznih projekata za tečni naftni gas, prestanak davanja novih dozvola u Meksičkom zaljevu, pa čak, ne daj Bože, zabranu izvoza nafte.

Ogromna većina ekonomista smatra da su zabrane izvoza nelogične do tačke gluposti, ali progresivno krilo Demokratske stranke izgleda spremno da puca američkoj ekonomiji „u koljeno kako bi pogodilo naftnu industriju u stopalo“.

Uopšteno govoreći, nova Bidenova administracija će nastaviti demokratsku praksu ometanja privatnog sektora iz nebrige za inflatorni utjecaj koji takve politike imaju.

Takođe, može doći do pritiska da se zaustavi ili u velikoj mjeri uspori izgradnja gasovoda. Ovo bi naštetilo projektima izvoza TNG-a, ali i značilo manje jeftinog gasa za proizvodnju električne energije i grijanje kuća.

Cijene prirodnog gasa u oblastima kao što je Marcelus bile bi smanjene, zajedno sa bušenjem i proizvodnjom, i bio bi mali, ali značajan utjecaj na inflaciju.

Dakle, sveukupno gledano, veći dio utjecaja izbora na tržište nafte od predstojećih izbora biće marginalan.

Novi mandat Trumpa bi značio više ruske nafte, a manje iranske i ne bi došlo do promjene. Novi Bidenov mandat bi vjerovatno donio suprotan efekat i podrazumijevao suzbijanje izvoza ruske nafte uz postizanje dogovora sa Iranom.

I jedni i drugi će vjerovatno vidjeti nastavak rasta izvoza venecuelanske nafte, ali primarna prepreka tu nisu predsjednički potezi u Americi, već predsjednički potezi u Venecueli.

Nova Bidenova politika mogla bi da utječe na domaću naftnu industriju, između ostalog i smanjivanjem investicija u nove projekte. Ako dođe do zabrane izvoza TNG-a ili nafte, to bi industriji nanijelo milijarde dolara gubitka, smanjenje investicija i otpuštanja.

Iako izgleda relativno nevažno na nacionalnom nivou, industrija bi mogla da bude „ubijena“ regulacijom, zabranama i dr. Pošto većina toga utječe na potrošače indirektno, Biden bi to vjerovatno „prodao“ kao nešto što samo pogađa profit naftne industrije. Njegov nasljednik bi vjerovatno platio politički ceh kroz više cijene za energente. Provjerite u 2028.

Michael Linch, saradnik Forbesa