IZ REGIJE Kad pjevači vode firme – pogledajte koji izvođači i koliko prihoduju kao poduzetnici i privrednici
Piše Aleksandra Bulatović, novinarka Forbes Srbija.
Muzičari su stvari uzeli u svoje ruke. Estradni umjetnici, čini se, polako odustaju od statusa samostalaca i prelaze u poduzetničke vode. Pod šifrom 9001 – izvođačka djelatnost posluje blizu 1.200 firmi i poduzetnika. Tu su najveće koncertne dvorane, muzički festivali, agencije, ali i sami – pjevači, glumci, pa i voditelji.
Registrovani poduzetnici su Aleksandar Matić, Milica Pavlović, Jelena Karleuša, Milica Todorović, Nenad Janković, poznat kao Nele Karajlić, Željko Vasić, Radmila Manojlović, Ana Đurić Konstrakta, Goca Tržan, Slavica Avramov, znana po devojačkom prezimenu Ćukteraš i drugi.
Svakog mjeseca troškovi
Među poduzetnicima je i Nevena Buča. Ona je vlasnik firme Drvosaund. Nevena je dio trojca „Frajle“, koji već 15 godina nastupa ne samo u Srbiji, već i u zemljama regiona. Pokušali smo da dokučimo šta je tajna poduzetničkih poduhvata estrade i umjetničke scene. Sve ide u prilog da lakše posluju kada su sami sebi gazde.
„Kao poduzetnik se bavim produkcijom, izradom muzičkog materijala, nastupima i mnogim drugim projektima iz oblasti umjetnosti“, objašnjava Nevena Buča za Forbes Srbija. „Biti muzičar odavno niie samo stati na binu, svirati i pjevati. Mnogo toga je iza scene potrebno obezbijediti da bi muzičar mogao nesmetano da se bavi svojim poslom i kreativnošćcu. Imati firmu, agenciju, kompaniju, samo je jedna od tih stvari“.
Status poduzetnika, pojašnjava nam Nevena, olakšava izmirivanje obaveza koje imaju svakog mjeseca. Ne samo prema državi, već i prema saradnicima.
„Sve je mnogo lakše i jednostavnije kada poslujete kao poduzetnik, jer mi imamo mjesečne troškove koje publika ne vidi i ne poznaje“, dodaje Nevena. „Na ovaj način možemo da radimo u svom maksimumu, kako poslovno, tako i muzički. Izmirujemo porez kao i svaka druga firma. Sve svjetske firme koje posluju u oblasti produkcije, muzike, filma rade na sličan ili isti način. Prosto, kad hoćete da radite najbolje u muzici, morate da imate sve uslove da se neometano bavite njom. To znači da nemate brige oko poreza, doprinosa, ugovora i sličnih administrativnih momenata“.
Nikome keš na ruke
Poslovanje sa firmama i poduzetnicima lakše je i organizatorima nastupa.
„Osnovno i najvažnije je da mi ne možemo nijednog izvođača da plaćamo u kešu“, kaže nam organizator koncerata i pozorišnih predstava. „Kada ima svoju firmu, može regularno da izda fakturu, naplati posao i plati porez koliko treba“.
Sve dok mu godišnji prihodi ne prelaze šest miliona dinara, poduzetnik ne mora da vodi poslovne knjige, a do osam miliona dinara prometa – nije obveznik poreza na dodatu vrijednost.
„Ko je paušalac, on dobije honorar, plati mjesečne paušalne obaveze i to je to“, pojašnjava nam organizator. „Ko angažuje izvođača, ne smije u gotovini da mu plaća. Znači, ako on nema način da mu izda fakturu, mora da sklapa ugovor o djelu ili da predvidi to radno mesto. Onda se plaćaju i porez i doprinosi kao za radni angažman. Umjetnici su plaćeni iznad prosjeka i iznosi poreskih opterećenja su veliki“.
Registrovana firma ili poduzetnička djelatnost, uvjeravaju nas u svijetu show biznisa, signal su da izvođači izmiruju obaveze. Istovremeno, pretpostavka je i da zarađuju više. Porezni stručnjaci, s druge strane upozoravaju da ugovor sa interpretatorom može da se sklopi isključivo sa interpretatorom, a ne sa poduzećem.
Samostalci na djelu
Manje poznati muzičari, biraju status samostalnog umjetnika.
„Mi ostali, bendovi za klubove, kafane i veselja poput svadbi, krštenja, punoljetstva radimo za dosta, dosta manje para i plaćamo porez po ugovoru o djelu“, kaže za Forbes Srbija Saša Stojanović, predsjednik Udruženja profesionalnih muzičara Srbije Melos. „Kada nas neko angažuje, na primjer za kafanu, uplaćuje nam preko računa, a regularno plati porez i socijalno. Sve što ide državi. Tako je čist i on, a i mi. A to se uglavnom radi agencijski“.
U slučaju manjih iznosa honorara i prateći troškovi su organizatorima manji problem.
„Mnogi muzičari koji prate ozbiljne zvijezde su malo plaćeni“, dodaje Saša Stojanović. „Na primjer, klavijaturista koji ide za Njemačku i Švajcarsku u prosjeku dobije od 200 do najviše 300 eura po nastupu. Ima sve plaćeno, avionsku kartu, hotel. Zvijezde, međutim, nastup naplate od 3.000 eura pa naviše“.
Na udaru inspektora muzičari su i ukoliko nemaju licencu. Izdaju je dva udruženja koja okupljaju tridesetak organizacija širom Srbije. Licence izdaju samo dvije reprezentativne organizacije – Udruženje muzičara džeza i rok muzike, i SEMUS, Savez estradno-muzičkih umjetnika Srbije. Članovi Saveza su sva druga muzička udruženja iz Srbije.
„Uverenja su neophodna samo samostalnim umjetnicima, onima koji su tako prijavljeni u PIO fond“, objašnjava nam Veselin Markonato, predsjednik Udruženja estradnih umjetnika i izvođača iz Sremske Mitrovice. „U suštini im je tim ceritfikatom utvrđen status samostalnog umjetnika. To je samo kod samostalaca koji uplaćuje sebi doprinose. Svi koji su osigurani po drugom osnovu, onda im je izvođačka djelatnost dopunska. Samostalno prijavljenih muzičkih umjetnika je oko 600 u Srbiji. Onih koji se muzikom bave kao dopunskom djelatnošću je daleko više. Skoro 15.000“.
Značajan broj muzičara je prerastao formu poduzetničke radnje. Vode društva sa ograničenom odgovornošću.
Tea Tairović vodi društvo sa ograničenom odgovornošću. Marija Šerifović je vlasnik Panda rekordsa i Panda mjuzika. Haris Džinović drži Muštuluk, a Ana Bekuta Brojanicu.