Radnici iz Srbije su u velikom broju odlazili na Aljasku, ali su se neki od njih brzo vratili: Ko je napravio lošu procjenu
Poslovi u pogonima za preradu ribe godinama privlače radnike iz regije, s mogućnošću zarade i do 20.000 dolara u jednoj sezoni.
Nakon pauze i zastoja u odlascima od 2022. godine, radnici iz Srbije su ove godine ponovo uspjeli otići na Aljasku na sezonski rad.
Ovog ljeta, prema riječima onih koji su se odlučili na ovaj korak, iz Srbije su putovale dvije grupe od po stotinjak radnika. Međutim, situacija nije bila onakva kakvoj su se nadali, te su se neki od njih morali vratiti jer je sezona bila izuzetno loša, što znači da na nekim mjestima gotovo da nije bilo ribe.
Osim toga, neki radnici i ovog puta svjedoče o lošijim uslovima koji su ih dočekali po dolasku na mjesto gdje su radili. Umjesto dobrih plata koje su nekada bile moguće, znatno većih od plata u Srbiji, ova sezona je, kako kažu, borba za opstanak u uslovima manjeg ulova i visoke inflacije.
“Broj ljudi koji su ove godine pokušavali otići na Aljasku bio je veći nego prethodnih sezona. Interesovanje je dodatno podstakao veliki broj otvorenih radnih mjesta nakon sajma zapošljavanja održanog u maju”, kaže Božidar Perović, koji je prije nekoliko sedmica posjetio Kodiak.
Uprkos očekivanjima, radnike na nekim drugim mjestima dočekala je neizvjesnost po dolasku, kaže Božidar. Prvi put je otišao na Aljasku prije deset godina i ima veliko iskustvo.
Odlazak na Aljasku više nije “zlatna karta”
„Ukratko, problem je nedostatak ribe, manji ulov i rastući troškovi života, dok su zarade ostale na istom nivou kao i 2022. godine.“
Zato se, kaže on, veliki dio radnika ranije vraća u Srbiju. Grupa koja je bila u Valdezu vratila se nakon samo pet dana jer nije bilo posla, tvrdi Forbesov izvor.
„Što se tiče zarade, od toga neće biti ništa… Na ostrvu Kodiak, gdje sam ranije radio, trenutno ima posla“, kaže Božidar.
Međutim, prema njegovim riječima, novi radnici nisu stigli danima, a uobičajena je praksa da se, kada nema ulova na drugim lokacijama, radnici šalju tamo gdje ima više ribe.
Veliki broj ljudi želi iz prve ruke čuti kakav je danas rad na Aljasci i kakvi su uslovi. Zato Božidar na svom Instagram profilu dijeli svoja aljaška iskustva, važne informacije i atmosferu.
Na Kodiaku, ostrvu poznatom po dugoj sezoni ribolova, radnici očekuju da bi se ulov mogao povećati. Tradicionalno je to jedno od najpoznatijih mjesta za rad u ribarskoj industriji. Neke fabrike tamo rade i do deset mjeseci godišnje jer prerađuju nekoliko vrsta ribe.
Neki od radnika nisu ni putovali, rečeno im je da ne idu
Poseban problem ove godine bio je što veliki broj kandidata, odnosno kompanija preko kojih idu na Aljasku, nije mogao dobiti termine za izdavanje viza, kaže Božidar.
Zbog Svjetskog prvenstva, kompanije koje organizuju odlazak radnika dobile su samo tri datuma. Posljednji planirani odlazak nije realizovan jer je procijenjeno da sezona neće biti dovoljno dobra. Grupa koja je trebala proći proceduru izdavanja vize 10. jula nije otputovala. Rečeno im je da ne dolaze jer nema dovoljno posla, kaže Božidar.
Prema njegovim riječima, ono što se promijenilo u odnosu na prethodne tri godine jeste to što je Silver Bay Seafoods, jedna od najvećih ribarskih kompanija na Aljasci, preuzela kapacitete manjih kompanija i proširila broj destinacija na koje dolaze njeni radnici.
Zato je više ljudi trebalo imati priliku da ove godine ode na Aljasku. Ali postavlja se pitanje da li su organizacija posla i procjena sezone bile dovoljno dobre.
“Ne znamo koji su razlozi. Da li je otkup ribe bio loše organizovan i nije obavljen na vrijeme, ili je jednostavno loša sezona, pa je zarada manja jer se radi znatno manje radnih sati”, kaže on.
Povratnici na Aljasku
Najveći udarac osjetile su fabrike na mjestima gdje nije bilo dovoljno ulova, posebno u Valdezu.
Za razliku od nekih drugih lokacija, rezultati su bolji u Petersburgu. Tamo radnici i dalje rade dugo – često i do 16 sati dnevno. To je jedno od rijetkih mjesta gdje je sezona stabilnija, kaže Božidar.
Oni koji su otišli ove godine su uglavnom povratnici, odnosno radnici koji su putovali na Aljasku u posljednje tri godine. Oni poznaju način rada i lakše prolaze kroz administrativnu proceduru. Nema novih kandidata, a ove godine su otišli oni koji su posljednji put radili na Aljasci 2023. godine.
Ovo je privremena radna viza koja vam omogućava rad na sezonskim poslovima u SAD-u. Riječ je o H-2B programu, koji funkcionira tako što se prvo objavi slobodno radno mjesto u SAD-u. Ako se ne prijavi dovoljno domaćih radnika, kompanije traže od vlade dozvolu za zapošljavanje stranih radnika. One se prijavljuju svake godine i dostavljaju spisak osoba starijih od 18 godina posredničkoj agenciji.
Radno vrijeme isto kao i prethodnih godina
Uslovi rada su uglavnom ostali slični, kaže Božidar. Smještaj i obroci su obezbijeđeni, putne troškove pokriva poslodavac, a satnica je oko 18 dolara.
“Moji uslovi su isti kao i prije, kao i poslovi koje radim. Ovaj put imam čak i bolje uslove. Na primjer, dobio sam bolju sobu s manje cimera. Također sam primijetio da je trpezarija renovirana i da je hrana još boljeg kvaliteta”, opisuje svoje iskustvo na Kodiaku.
Međutim, ni tamo nije sve bez problema.
“Osjeća se inflacija, kupovna moć je smanjena. Plate su ostale iste, dok su cijene porasle za 20 do 30 posto. Osim toga, u Srbiji stvari postaju sve skuplje, pa je upitno da li novac koji donosimo iz Aljaske danas vrijedi isto kao što je vrijedio prethodnih godina”, kaže on. Domaći radnici na Aljasci također se suočavaju s istim problemom.
Nakon snažnog početka, radovi su naglo stali
Milana, koji je u junu otišao u Naknek, gdje je radio 2021. godine, po dolasku je dočekao izuzetno intenzivan tempo rada.
„Bilo je mnogo posla, jedva smo imali vremena da napravimo pauzu od 15 minuta, a nakon dvije sedmice posao je odjednom stao“, rekao je za Forbes Serbia.
Smjene od 16 sati zamijenile su one od četiri ili šest sati.
Nakon toga, on i njegove kolege suočili su se sa situacijom u kojoj jednostavno više nisu bili na rasporedu smjena, a nakon nekoliko dana im je rečeno da se moraju vratiti u Srbiju jer više nema posla.
Već je tri puta putovao na Aljasku. Išao je i prošlog ljeta, ali se morao vratiti nakon samo mjesec dana jer nije bilo ribe. Čekali su, kaže, nekoliko sedmica, ali nije bilo ribe, pa se vratio.
Neprijatno iskustvo i loši uslovi
„Ova godina je još gora zbog lošeg ulova i upitno je ima li smisla uopšte odlaziti jer, zbog manjeg broja radnih sati i radnih dana, više se ne može zaraditi koliko se nekada“, dodaje.
Ističe i da je ova sezona razočarenje ne samo zbog nedostatka ribe i neizvjesnosti, već i zbog uslova rada. Kaže da se nešto slično nije dešavalo prethodnih godina. Na primjer, smještaj u kojem je radio nije imao grijanje.
„Dešavalo se da dođemo iz hladnog mjesta gdje smo radili u hladne prostorije, a kada smo ih upozorili na to, rekli su nam da ćemo dobiti dodatno ćebe“, kaže sagovornik.
Osim toga, kupatilo i toalet su bili izvan smještajne jedinice, odnosno na otvorenom, pa su dodatno bili izloženi hladnoći nakon tuširanja. Kaže da se iz mjesta gdje je radio u Srbiju vratila grupa od oko 50 ljudi, dok je možda desetak ostalo tamo.
I drugi stranci su u problemima
Kaže da se isto dešavalo i drugim stranim radnicima, ne samo onima iz Srbije.
Na dan povratka, morali su napustiti svoj smještaj bez mogućnosti doručka u kantini. Neki radnici nisu čak ni dobili avionske karte. Rečeno im je da odu i da će im karte biti poslane e-poštom kada stignu na aerodrom.
„Možete zamisliti neizvjesnost i stres“, kaže Milan.
Osim toga, nije bio plaćen ni prevoz prtljaga, pa su troškove čekanja u Frankfurtu morali sami pokriti.
Radnicima nije jasno kako je moglo doći do tako loše procjene potrebnog broja zaposlenih, s obzirom na to da dovođenje stranih radnika predstavlja trošak za kompaniju, a na kraju se ispostavilo da nema dovoljno posla za sve.
Nema novih oglasa
Forbes Serbia je u septembru prošle godine napisao da se trend odlaska radnika iz Srbije na Aljasku usporio i da od 2022. godine manje ljudi odlazi na sezonski rad. Radnici već godinama odlaze na više sezona i rade na mjestima poput Valdeza, Nakneka i Kodiaka.
U jednoj agenciji u Beogradu rekli su da odlazak na Aljasku više nije toliko popularan kao prije.
“Tri godine nije bilo interesa. Nakon pandemije covida, cijena rada je porasla i to je sada veliki trošak za njih”, saopštila je prošle godine agencija Work Abroad.
Također, lokalni poslodavci, odnosno tvornice za preradu ribe, sve više pokušavaju zaposliti lokalno stanovništvo. To im je jeftinije, a također pokušavaju potaknuti smanjenje nezaposlenosti u SAD-u.
Upitna isplativost dolaska
I ovaj put smo kontaktirali istu agenciju. Kažu da uglavnom odlaze povratnici, odnosno oni koji su prethodnih godina radili na Aljasci i već imaju vize, dok novih oglasa za posao nema.
Rad na Aljasci privlačio je ljude jer su smještaj, hrana i putni troškovi bili obezbijeđeni.
Zarade su bile znatno veće u poređenju sa mogućnostima i prihodima u Srbiji. Međutim, ta razlika je danas manja nego ranije, ističu.
Kako su za Forbes Srbija rekli oni koji su se ranije odlučili na ovaj ne baš tako jednostavan korak, u prošlosti se na Aljasci moglo zaraditi između 2.000 i 7.000 dolara mjesečno, ovisno o obimu posla i broju prekovremenih sati.
Jelena Andrić, novinarka Forbesa Srbija (link originalnog članka)
