Forbes BiH priča: Freelancing u BiH – Iskustvo, zakoni i prelazak u legalni biznis
Iako je po struci građevinski inženjer, Senid Alihodžić iz Visokog svoj profesionalni put nije izgradio na betonu i armaturi, već na pikselima i dizajnerskim alatima. Danas je vlasnik kreativne agencije Bosnit, ali njegova priča počinje mnogo ranije – kao priča jednog od hiljada mladih ljudi u Bosni i Hercegovini koji su, tražeći bolje prilike, krenuli putem freelancinga.
Još kao dječak, kaže, prodavao je svoje prve crteže ne sluteći da će upravo ta dječija radoznalost oblikovati njegovu budućnost. Nakon studija građevine, paralelno s radom u struci, počeo je istraživati online platforme za dizajn – među prvima je bio 99designs, potom i Upwork. Bilo je to vrijeme bez vodiča, bez mentorstva i bez formalnog znanja iz dizajna. Sam protiv svih.
“U početku vas niko ne vidi, ne poznaje, nemate reference, a konkurencija dolazi iz cijelog svijeta. Ali freelancing vas nauči disciplini. Nauči vas da niko ništa ne duguje i da sve morate zaraditi”, kaže Alihodžić za Forbes BiH.
Upravo ta upornost je presudila. Prvi osvojeni projekti na natječajima dali su mu vjeru da je moguće. Freelancing je postao mnogo više od dodatnog posla – bio je ulaz u svijet globalne ekonomije, gdje je jedini kriterijum kvalitet.
Međutim, uspjeh nije donio samo klijente i prihode – donio je i nova pitanja. Najveće među njima bilo je, kako sve to legalno prijaviti u Bosni i Hercegovini?
Freelancing u BiH – nevidljiva zona
Jedan od najvećih problema s kojima se freelanceri u BiH suočavaju jeste potpuna neinformisanost o poreznim obavezama. Zvanične institucije rijetko nude jasna, konkretna uputstva, pa su informacije do kojih se dolazi često proturječne i oslanjaju se na iskustva drugih – ili još gore, na mitove.
“Najčešće pitanje koje čujem među freelancerima je: ‘Moram li uopće platiti porez?’ Sljedeće je: ‘A kako to uopće da uradim?'”
Zakon, međutim, ne ostavlja prostor za sumnju: svaka zarada je oporeziva, uključujući i prihode iz inostranstva, bez obzira na to da li dolaze preko PayPala, deviznog računa ili neke online platforme. Ipak, u praksi se i dalje često vjeruje da “ako se ne zna – ne postoji”. To je, kaže Alihodžić, veoma rizičan pristup.
“Savjeti poput ‘nemoj ništa dirati, proći će’, ili ‘ko će to sve znati’, dugoročno vas mogu dovesti u ozbiljne probleme. Porezna uprava ima pravo retroaktivno naplatiti poreze za pet godina unazad, zajedno s kamatama i kaznama.”
Oni koji žele raditi legalno, suočavaju se s kompleksnim procesom samostalnog plaćanja poreza – što uključuje popunjavanje formulara poput AMS-1035, priznavanje određenih troškova, i uplate poreza i doprinosa. U Federaciji BiH, porez na dohodak iznosi 10%, uz dodatnih 4% za zdravstveno osiguranje. Sve to freelancer mora odraditi sam, bez jasne institucionalne podrške.
Alihodžić ističe da još uvijek vlada uvjerenje da za freelancere “zakon ne važi”, jer ih niko ne pita, ne kontroliše ili ne registruje. Ta iluzija često traje sve dok ne stigne opomena.
“Freelancer” nije status – to je faza
U nekom trenutku, za one koji ozbiljno pristupe poslu, freelancing prerasta u nešto više. Tako je bilo i u njegovom slučaju – nakon godina rada, odlučuje otvoriti vlastitu firmu. Prelazak u formalni biznis model nije bio lak, naročito u zemlji gdje birokratija i dalje obeshrabruje preduzetništvo.
“Kad sam odlučio otvoriti agenciju, nisam imao luksuz sigurnosti – supruga je bila nezaposlena, dijete malo. Ali znao sam da dugoročno ne želim raditi u sivoj zoni. Želio sam sistem, brend, odgovornost.”
Otvaranje agencije donijelo je više obaveza – doprinose, fiskalne kase, knjigovodstvo, mjesečne troškove – ali i ono najvažnije: stabilnost. Za razliku od freelancera, firma ima mogućnost knjiženja troškova, izgradnje tima i dugoročnih klijenata. Više se ne radi samo posao – gradi se struktura.
“Freelancing je odličan način da uđeš u svijet rada. Ali on nije zamjena za sistem, već početna stanica. U jednom trenutku, ako želiš da te ozbiljno shvate, moraš sam sebe ozbiljno shvatiti.”
Nema zakonske rupe – ima prostora za rast
Iako freelancing u BiH raste, pravni okvir ga još uvijek ne prati. Nema posebnog statusa za freelancere, nema poreskih olakšica, niti podrške u vidu edukacije i savjetovanja. Takva situacija tjera mnoge da registruju prebivalište u drugim zemljama – kako bi poslovali uz manje pritiska, a veću pravnu sigurnost.
Alihodžić smatra da BiH mora brzo reagovati kako ne bi izgubila talente.
“Ovdje imate ljude koji mjesečno zarade po nekoliko hiljada maraka, radeći za strane klijente, a sistem ih potpuno ignoriše. Ne nudi im ništa – ni pravnu zaštitu, ni edukaciju, ni priznanje. A ti isti ljudi mogu puniti budžet i podizati ekonomiju.”
Zato vjeruje da je ključno uvesti jasan i jednostavan sistem prijave prihoda iz inostranstva, s nižim administrativnim opterećenjem i boljom digitalizacijom procesa.
Budućnost je digitalna – pitanje je da li ćemo je dočekati spremni
Senid Alihodžić danas vodi svoju agenciju, zapošljava saradnike i posluje transparentno. Njegov put pokazuje da je freelancing u BiH itekako moguć, ali i da ne smije ostati nevidljiv. Potrebno je više informacija, više podrške i više volje da se ovaj oblik rada prepozna kao ozbiljna karijerna opcija.
“Remote kultura nije samo promjena u načinu rada – to je promjena svijesti. To je prilika da mladi ostanu ovdje, a rade globalno. Ako im damo alate, znanje i podršku, nema potrebe da napuštaju zemlju.”
Dok čekamo sistemske promjene, jedan freelancer iz Visokog već je napravio svoj iskorak – od natječaja na internetu do registrovane firme koja sarađuje s klijentima širom svijeta.
I pokazao da freelancing ne mora biti “rupa u zakonu”. Može biti početak nečeg velikog.
