Rudnik uglja koji krije lijepe zalihe najvrjednijih rijetkih zemnih elemenata
Kompanija za iskopavanje uglja Ramaco Resources započela je bušenje na novom ključnom mineralnom nalazištu u Wyomingu. Izvršni direktor Randy Atkins ne želi novac Pentagona, ali želi da SAD stvore stratešku rezervu rijetkih zemalja i kritičnih minerala.
Kompanija Ramaco Resources je prošlog mjeseca otvorila novi rudnik uglja u Sheridanu, Wyoming, prvi u toj državi u posljednjih 50 godina. Do prošle sedmice iskopali su okno duboko 30 metara, otkrili sloj uglja debeo sedam metara i održali veliku ceremoniju otvaranja kojoj su prisustvovali ministar energetike Chris Wright i penzionisani senator Zapadne Virdžinije Joe Manchin. Uprkos njihovom zajedničkom entuzijazmu za fosilna goriva, nije staromodni izvor električne energije, ugalj, privukao ova velika imena u rudnik Brook.
Predsjednik i izvršni direktor kompanije Ramaco, Randall Atkins, očekuje da će 2,5 miliona tona uglja koje planiraju iskopati u narednih 12 mjeseci sadržavati neke od najtraženijih rijetkih zemnih elemenata i drugih ključnih minerala na svijetu.
Konkretno, to su disprozij, neodimij, skandij i galij – supstance koje su neophodne za proizvodnju jakih magneta, poluprovodnika, naočala za noćno gledanje, hipersoničnih projektila i još mnogo toga.
„Kritični minerali i rijetke zemlje su za ovaj vijek ono što je nafta bila za 20. vijek“, kaže Atkins, 69-godišnji advokat i osnivač kompanije Ramaco, čiji životopis uključuje iskustvo u privatnom kapitalu, investicionom bankarstvu i nekretninama.
Pokrio desetinu američke potražnje
Ramaco je javno trgovana kompanija, koja je porasla za 80 posto od početka godine. Ima tržišnu kapitalizaciju od milijardu dolara, ostvarila je prihod od 670 miliona dolara i profit od 11 miliona dolara. Njen menadžment predviđa da će nakon završetka pilot pogona za preradu krajem 2026. godine moći pokriti više od 10 posto godišnje potražnje SAD-a za rijetkim zemnim metalima. To trenutno iznosi 10.000 tona i gotovo je u potpunosti pokriveno uvozom iz Kine.
Trumpova administracija se uveliko oslanja na domaću proizvodnju rijetkih zemalja. Prošle sedmice, Pentagon je najavio da će investirati 400 miliona dolara u Ramacovog konkurenta, MP Materials, koji je također javno trgovan i upravlja jedinim trenutno aktivnim rudnikom rijetkih zemalja u Sjedinjenim Državama, u Mountain Passu u Kaliforniji.
Dio federalne injekcije novca bit će usmjeren na izgradnju nove tvornice magneta koja će biti deset puta veća od one koju je MP Materials nedavno izgradio u Fort Worthu u Teksasu. (Dionice MP-a su skočile za 45 posto nakon vijesti, dajući kompaniji tržišnu kapitalizaciju od 7,3 milijarde dolara.)
Atkins tvrdi da su resursi njegovog rudnika Brook znatno veći od resursa rudnika Mountain Pass, koji uglavnom proizvodi „lakše“ rijetke zemlje (posebno cerijum, koji se koristi za prečišćavanje vode). Također se moraju nositi s radioaktivnošću u rudi, koju rudnik Brook nema.
Ramaco će biti jedini domaći dobavljač težih, vrijednih rijetkih zemalja, rekao je. MP ističe da, iako “teške” zemlje čine samo dva posto proizvodnje Mountain Passa, to i dalje iznosi nekoliko stotina tona teških oksida godišnje.
Niko nije znao za rijetke zemlje u Wyomingu
Sliv rijeke Powder u Wyomingu bogat je fosilnim gorivima. U njemu se nalaze najveći rudnici uglja u Sjedinjenim Državama, od kojih neki proizvode 100 miliona tona uglja godišnje. Proizvodnja nafte u regiji također brzo raste. Međutim, do prije nekoliko godina niko nije znao da sadrži i rijetke zemlje.
„Ovi elementi sami po sebi nisu rijetki, ali nisu prisutni u koncentracijama koje bi eksploataciju činile ekonomski isplativom“, objašnjava Atkins. Rudnik Brook, uz pomoć američke inženjerske firme Fluor Corporation, otkrio je koncentracije rijetkih zemnih elemenata koje dosežu 10.000 dijelova na milion, što je trenutno jedinstveno među naslagama uglja na Zemlji. Atkins to pripisuje drevnoj vulkanskoj aktivnosti koja je izbacila magmu bogatu mineralima na površinu.
Iskopavanje većine od 2,5 miliona tona materijala koji Ramaco planira izvući na površinu za godinu ima za cilj uklanjanje slojeva uglja kako bi se došlo do oko 500.000 tona materijala s visokom koncentracijom rijetkih zemalja godišnje. „Želimo biti vrlo precizni“, kaže Atkins, „nećemo imati ogromne jame.“
“Pomislio sam, zašto ne osnovati kompaniju za ugalj? Sektor je bio toliko uništen da se mogla preuzeti kontrola nad sredstvima proizvodnje po niskoj cijeni.”Randall Atkins
Prvi rudnik otvoren je 2016. godine
Atkins je odrastao okružen industrijom fosilnih goriva. Njegov otac, Orin Atkins , vodio je Ashland Oil 1960-ih i 1970-ih i osnovao kompaniju koja je kasnije postala Arch Coal. Mladi Randall nije imao namjeru ući u taj posao.
Nakon završetka pravnog fakulteta, radio je u sektoru nekretnina u New Yorku i Floridi, a kasnije je vodio zajedničko ulaganje s milijarderskom porodicom Lauder koje je privatiziralo energetske kompanije i infrastrukturu u istočnoj Evropi. Nakon recesije 2008. godine, Atkins je radio u privatnom kapitalu i nije mogao ignorirati unosne prilike u industriji uglja.
„Pomislio sam, zašto ne osnovati kompaniju za ugalj? Sektor je bio toliko devastiran da ste mogli kupiti proizvodni pogon po niskoj cijeni“, prisjeća se on, dodajući: „Ali nismo htjeli da se upuštamo u tuđe probleme, poput starih, napuštenih rudnika s ogromnim ekološkim i penzionim obavezama.“
Umjesto toga, fokusirao se na pronalaženje novih nalazišta, posebno u Apalačima, gdje postoje nalazišta visokokvalitetnog metalurškog uglja, odnosno koksa, koji se koristi u proizvodnji čelika.
Ramaco je otvorio svoj prvi rudnik 2016. godine, a izašao na berzu 2017. godine na valu visokih izvoznih cijena uglja, koje su skočile sa 90 dolara po toni na 160 dolara. (Danas je to oko 135 dolara po toni).
Problemi su se pojavili nakon kupovine zemljišta
Kompanija je prije otprilike 13 godina osigurala zemljište u Wyomingu s namjerom da dobije dozvolu za novi rudnik. „Ali kako je ugalj postao neprijatelj broj jedan za aktiviste i aktiviste za zaštitu ugljika, shvatili smo da nova termoelektrana na ugalj neće biti izvodljiva. Tada smo počeli tražiti ideje o tome šta bismo mogli učiniti s tim“, kaže Atkins.
Ramaco je počeo premjeravati svoje zemljište i primijetio nepravilnosti koje su sugerirale da je možda kupio nešto više od običnog sloja termalnog uglja. Atkins se sjetio kako je decenijama ranije očeva kompanija sarađivala s federalnim laboratorijama pokušavajući pretvoriti ugalj u tečna goriva, te je obnovio partnerstvo s njima.
Sada kompanija odvojeno sarađuje s Nacionalnom laboratorijom Oak Ridge i Nacionalnom laboratorijom za energetsku tehnologiju kako bi ugalj pretvorila u visokokvalitetne proizvode poput sintetičkog grafita, ugljičnih vlakana i anoda za baterije. Čak sarađuje i sa naučnicima na MIT-u, Univerzitetu Cambridge, kako bi obučili proteine da selektivno adsorbuju rijetke zemlje iz ugljene kaše. „To je najraznolikiji materijal, kaleidoskop spojeva, koji je previše vrijedan da bi se spaljivao“, kaže Atkins, koji pokušava popularizirati termin „ugljična ruda“ kao novo ime za ugalj. Sretno!
Ne trebaju subvencije
Lijepo je sanjati. Za razliku od MP-a, Ramacu nije potrebna pomoć Sema da bi finansirao ono što Atkins opisuje kao “pomoćni posao profitabilnoj metalurškoj kompaniji za ugalj”. Profit dolazi iz rudnika u Zapadnoj Virginiji i Virginiji.
Šlag na torti je sveobuhvatni zakon o porezima i budžetu koji je predsjednik Trump potpisao 4. jula, a koji uključuje poreski kredit od 2,5 posto za proizvođače metalurškog uglja. Kredit je uključen u zakon u Senatu zahvaljujući naporima gotovo bankrotiranog magnata uglja, senatora Jima Justicea, senatorice Shelley Moore Capito (oboje iz Zapadne Virginije) i senatorice Cynthije Lummis iz Wyominga.
Ali veliko pitanje ostaje koliko će Ramaco moći zaraditi od rijetkih minerala kada počne s njihovim iskopavanjem i preradom. Ne postoji slobodno tržište. Kineski državni monopoli rijetkih minerala manipuliraju ponudom i cijenama za ostatak svijeta, što je ključni razlog zašto je Pentagon odlučio investirati u MP Materials. Atkins kaže da cijeni podršku vlade, ali da Ramaco može samostalno financirati svoju ekspanziju.
Iako insistira da ne traži direktne investicije od američke vlade, nada se barem nekoj podršci cijenama. Želi uspostaviti osnovni indeks cijena za ove egzotične materijale u SAD-u i ohrabruje svoje prijatelje u Washingtonu da podrže potražnju uspostavljanjem nečega poput Strateške naftne rezerve. Također ističe da će SAD-u u budućnosti trebati nacionalna strateška rezerva rijetkih i kritičnih minerala.
Originalni članak napisao je Christopher Helman, Forbes
