Istina tamnija od kakaa: Zašto nas čokolada košta više nego što mislimo

Neovisno o svemu što se trenutno događa u svjetskoj ekonomiji, opterećenoj pregovorima o carinama, povećanim cijenama sirovina i troškova rada, jedan proizvod – čokolada ostaje otporna, naročito u Evropi koja čini oko 50 % svjetske potrošnje čokolade. I najveći svjetski izvoznik čokolade dolazi iz bloka 27 – Njemačka,sa više od 950.000 tona izvezenih proizvoda vrijednih 4,5 milijardi eura, što predstavlja 16% udjela na globalnom tržištu. Prema Statista-i , očekuje se da će globalni prihod od čokoladnih slastica dostići 140,12 milijardi dolara u ovoj godini, dok projekcije za 2030. godinu sugeriraju da bi tržište moglo narasti na 182,09 milijardi američkih dolara, a neke prognoze za 2033. godinu idu čak do 219,1 milijardi američkih dolara.

Prema podacima Vlade Nizozemske Njemačka je drugi najveći prerađivač kakaa u Evropi i četvrti u svijetu, s učešćem od 9% u globalnoj preradi kakaa. Također, ona je i drugi najveći uvoznik kakao zrna u Evropi, odmah iza Holandije koja drži 35% ukupnog evropskog uvoza. Ova zemlja, vodeći svjetski izvoznik mašina, automobila, hemikalija i elektronske opreme, prije četiri godine, uvezla je više od 445.000 tona kakao zrna u vrijednosti od 1,048 milijardi eura.

Oko 23% uvoza kakaa obezbjeđuje preko svojih susjeda; Holandije i Belgije, dok približno 73% dolazi direktno iz zemalja proizvođača, među kojima prednjače Obala Slonovače (192.000 tona), Nigerija (47.000 tona) i Gana (39.000 tona).

Organska čokolada

Statistika joj ide u prilog i kada je riječ o proizvodnji čokolade – na godišnjem nivou ona premašuje 1,18 miliona tona, te okuplja više od 230 proizvođača, uključujući velike kompanije kao što su Ferrero, Mars i Ritter Sport. Na nivou EU, Eurostat je zabilježio da je od ukupno 867.000 tona čokolade izvezenih iz EU u 2023. godini, Njemačka isporučila 221.000 tona, odnosno 26 % udjela među zemljama ovog bloka.

Prije četiri godine ova zemlja se istakla i kao potrošač organske hrane, ostvarivši promet od blizu 15 milijardi eura, što je u to vrijeme bio rast od 22%. Ovaj podatak nije zanemariv, uzme li se u obzir da organska čokolada, iako trenutno zauzima samo 2,5% tržišta, spada u najbrže rastuće segmente ponude. Na tržištu su prisutni različiti cjenovni nivoi, od privatnih marki poput Aldi One World, do premium brendova kao što su Vivani i Belyzium.

Njemački brend Iftarlade nudi halal i košer čokoladne pločice, te uz tradicionalni njemački adventski sada postoji i poseban ramazanski čokoladni kalendar.

Blizu 80 posto čokoladnih proizvoda prodatih u jednoj godini (2021.), proizvedeno je od održivo uzgojenog kakaa, što predstavlja veliki porast u odnosu na samo tri posto deset godina ranije. Ovaj napredak podstakla je Njemačka inicijativa za održivi kakao (GISCO), osnovana 2012. godine, koja okuplja oko 70 učesnika iz vlade, trgovine i industrije. Najpopularnije certifikacije održivosti su Rainforest Alliance i Fairtrade, a veliki trgovački lanci poput Lidla, Aldija i REWE-a obavezali su se da će prodavati samo čokoladu napravljenu od 100% održivog kakaa. Prodaja proizvoda sa Fairtrade certifikatom porasla je od 2016. godine, a Njemačka je 2021. uvezla preko 81.000 tona takvog kakaa, što čini skoro 16% tržišnog udjela.

U BiH jedu 0,9 kilograma čokolade

Ovako visok nivo proizvodnje čokoladnih proizvoda, izvoza, kao i uvoza sirovine, prati i konzumacija čokolade. Nijemci u prosjeku tokom jedne godine pojedu devet kilograma čokolade, što je nešto manje u odnosu na Švicarce (11,3 kg). O kakvim ljubiteljima čokolade je riječ, najbolje pokazuje statistika iz BiH prema kojoj stanovnik BiH u prosjeku godišnje pojede manje od kilogram čokolade (0,9). Od nas više čokolade pojedu susjedi (Srbija 1,5 kilogram i Hrvatska 3,5 kilograma), dok evropski prosjek po stanovniku iznosi 4,8 kilograma.

UNICEF je 2023.godne izvijestio da više od 1,5 miliona djece još uvijek radi na plantažama kakaa u Zapadnoj Africi.

Iako većina Nijemaca (55%) i dalje preferira mliječnu čokoladu, raste potražnja za tamnom čokoladom zbog njenog zdravijeg profila. Također, popularni su proizvodi bez šećera, s manjim udjelom šećera i veganski proizvodi. Lokalni proizvođači sve više uzimaju u obzir prehrambene navike potrošača s različitim religijskim uvjerenjima, pa su halal i košer čokoladni proizvodi sve traženiji, naročito među mlađom populacijom. Kao primjer, njemački brend Iftarlade (proizvođač Honeyletter) nudi halal i košer čokoladne pločice. Kulturna raznolikost utiče i na sezonsku ponudu, pa uz tradicionalni njemački adventski kalendar sada postoji i poseban ramazanski čokoladni kalendar.

Etička pitanja i eksploatacija

Globalna industrija kakaa vrijedi oko 16 milijardi dolara, ali ovako idiliču sliku prometa, profita kvare izazovi s kojima se globalno tržište kakaa i čokolade suočava ove godine. Mračne strane industrijskog lanca, često ostaju nevidljive potrošačima. Klima, regulative, etika i ekonomija, sve je na stolu i sve dospijeva u fokus. Finalni proizvod otvara pitanje – kako je proizveden i pod kojim uslovima. Moderna industrija čokolade jeste osavremenila strojeve za proizvodnju, usavršila ukuse, ali je isto tako, naslijedila i put eksploatacije. Dječiji rad u tom lancu najviše izaziva polemike. Kancelarija za međunarodna radna pitanja pri Ministarstvu rada Sjedinjenih Američkih Država (U.S. Department of Labor), navela je još prije nekoliko godina, kako je 1,56 miliona djece angažirano u radu na kakaovim farmama u Obali Bjelokosti i Gani.

Kako je svojevremeno pisao Deutsche Welle, duže od dvije decenije velike proizvođačke kompanije čokolade poput Marsa i Nestlea, obećavaju da će okončati najgore oblike dječijeg rada. Čak su postavile i ciljeve i rokove potpisivanjem Harkin-Engel protokola 2001. godine. No, dječiji rad raste.

Velike kompanije su planirale da do ove godine obuče sve farmere u lancima snadbijevanja u Gani i Obali Slonovače, kao i da prošire programe nadzora dječijeg rada i obrazovanja, koji su do sada obuhvatali samo 20% lanaca. Nevladine organizacije poput Inkote sumnjaju da će dobrovoljne obaveze biti dovoljne i zagovaraju zakon koji bi kompanije učinio odgovornim za uslove u lancima snadbijevanja. U Njemačkoj ovakav zakon još uvijek nije donešen, ali postoji mnogo izjava dobre volje, navodi DW.

Pritisak na brendove raste da osiguraju “čist lanac nabavke”, a mnoge zapadne kompanije i dalje odbijaju da premjeste proizvodnju u zemlje u kojima se kakao gaji, čime izbjegavaju plaćanje većih poreza, ulaganja u lokalnu infrastrukturu i prijenos znanja i ekonomske moći bivšim kolonijama.

Jedva dolar dnevno

Kako prenosi Desta Logo, prihodi farmera ostaju šokantno niski, između 30 i 110 dolara godišnje po domaćinstvu. U Gani i Obali Slonovače, koje proizvode 60% svjetskog kakaa, farmeri u najboljem slučaju zarade dolar dnevno, a dobar dio njih ima dnevnicu oko 0,78 dolara. Prošle godine, čak 91% farmera u Gani nije uspjelo ostvariti prihode dovoljne za pokrivanje osnovnih životnih potreba kao što su hrana, stanovanje, obrazovanje i zdravstvena zaštita. Prosječni prihod farmera iznosi tek 47% od potrebnog minimuma, dok žene koje vode domaćinstva zarađuju još manje, svega 31%. Posljedice su velike, bilježi Oxfam, jer većina uzgajivača ne može ni prehraniti svoje porodice, a kamoli ulagati u održive metode proizvodnje.

Kako dalje navodi Oxfam, industrija kakaa u Gani i Obali Slonovače idalje funkcioniše u sistemu koji je ostao gotovo nepromijenjen od kolonijalnog doba, sa eksploatativnim modelima izvoza i dominacijom
kompanija iz Globalnog Sjevera. Kako navodi Oxfam, najveće kompanije poput Lindta, Mondeleza i Nestlea ostvarile su zajednički profit od četiri milijarde dolara u 2023. godini, dok je Hershey’s zaradio dvije milijarde dolara.

Pokušaji vlada Obale Slonovače i Gane da uvedu dodatak cijeni kakaa poznat kao Living Income Differential (LID), čiji je cilj bio osigurati dostojan prihod farmerima, propali su 2020. godine jer su kompanije uspjele bolje pregovarati, pa tako programi certifikacije i održivost često farmerima donose samo neznatne dodatke, bez značajnog utjecaja na neto prihod. Noviji pristupi, poput direktnih novčanih plaćanja (cash transfers), nisu povezani sa količinom proizvedenog kakaa i ne mijenjaju dugoročne neravnoteže u lancu vrijednosti. Da bi se postigla pravedna cijena, ističe Oxfam, svi na tržištu trebaju imati jednaku moć, a to u ovoj industriji nije slučaj.

Rodna nejednakost dodatno otežava sektor kakaa: iako žene rade na farmama, muškarci uglavnom prodaju kakao i upravljaju prihodima.

EU regulativa

Fer plaćanje, ekološka održivost, poštivanje ljudskih prava, neki su od faktora koji bi unijeli svjetlo u budućnost kakao industrije. Dok ona čeka svoju budućnost, njena sadašnjost je puna izazova. Certificirane zalihe kakaa početkom 2024. pale su na historijski minimum. Ako se proizvodnja ne oporavi, postoji ozbiljna opasnost od nestašice – što već diže cijene i ugrožava stabilnost u industriji.

Na Dan zaljubljenih ove godine prodaja je zabilježila rast više od 500% u odnosu na prethodne godine, pokazujući da očekivani pad potrošnje u industriji za sada nije ostvaren.

Suše, obilne kiše, bolesti biljaka ozbiljno pogađaju glavne proizvođačke zemlje – Obalu Slonovače i Ganu koje u ukupnoj proizvodnji kakaa globalno učestvuju između 60 i 70%. U 2024/25. zabilježen je pad u prinosima i rekordne cijene kakaa, najviše do sada, čak iznad 10.000 dolara po toni.

Nova regulativa EU – EUDR (Zakon o proizvodima bez krčenja šuma), koji je Unija donijela kako bi smanjila vlastito učešče u globalnom krčenju šuma (EU je jedan od najvećih uvoznika proizvoda povezanih s deforestacijom, poput kakaa, kafe, soje, palminog ulja, govedine, drveta i gume, koji često dolaze iz regija gdje se šume masovno sijeku radi stvaranja prostora za plantaže), iako odgođena do kraja 2025., ali i dalje obavezna jer traži od firmi da dokažu da kakao ne dolazi iz područja gdje je došlo do krčenja šuma, mogla bi dovesti i do toga da manji proizvođači počnu mijenjati EU drugim tržištima.

U konačnici, jer treba imati na umu da mnoge male proizvođačke farme nemaju ni digitalne alate, ali ni logističku snagu da bi ispunile sve što regulativa traži, rizik novog rasta cijena zbog smanjene ponude, svakako nije za isključiti.

Neovisno o poskupljenjima, potražnja za jednom od najdražih poslastica u razvijenim tržištima ne opada. Na Dan zaljubljenih ove godine prodaja je zabilježila rast više od 500% u odnosu na prethodne godine, pokazujući da očekivani pad potrošnje u industriji za sada nije ostvaren. Čokolada je, bez obzira na tržišne uslove, i dalje traženo dobro.

Amela Hasanbašić