Dok američke naftne kompanije posrću, kanadske su u usponu: Kako? Pa, uveli su robotske pse, kamione bez vozača…

Nova tehnologija i mjere smanjenja troškova pomogle su kanadskim kompanijama za naftni pijesak, uključujući Imperial Oil i Suncor, da postanu jedni od najjeftinijih proizvođača nafte na svijetu. S druge strane, inflacija je povećala cijenu američke škriljne nafte.

Kako globalna naftna industrija ulazi u fazu usporavanja zbog ekonomske neizvjesnosti povezane s američkim tarifnim politikama i povećanom proizvodnjom OPEC+, kanadska industrija naftnog pijeska nalazi se u snažnoj poziciji.

Nakon pada cijena nafte 2014/2015. godine, međunarodni naftni giganti poput BP-a, Chevrona i Totala prodali su svoje udjele u kanadskim naftnim pijescima, smatrajući ih preskupim i manje profitabilnim. Fokus su preusmjerili na jeftiniju proizvodnju i američki škriljac, koji omogućava bržu proizvodnju i povrat investicije.

Ali nove tehnologije i mjere smanjenja troškova značajno su povećale konkurentnost industrije. Prema desetak upućenih izvora i analizi Reutersa, kanadski proizvođači su sada među najjeftinijima na svijetu.

Američke kompanije otpuštaju radnike i smanjuju investicije

Dok američke kompanije za naftu iz škriljaca reaguju na pad cijena otpuštanjima, smanjenjem investicija i zatvaranjem bušotina, kanadske naftne kompanije gotovo da nisu promijenile svoje planove proizvodnje ili potrošnje. Neki kanadski političari čak pozivaju na izgradnju novog naftovoda od Alberte do pacifičke obale kako bi se podstakla ekonomija u kontekstu američkih carinskih prijetnji.

Izvršni direktor kompanije Cenovus, Jon McKenzie, ranije ove godine izjavio je da niske cijene nafte u 2025. godini gotovo neće imati utjecaja na taj sektor. “Ovo je industrija koja je s vremenom postala mnogo otpornija”, rekao je.

Na primjer, dva četveronožna robota – oba nadimka Spot – patroliraju ogromnim postrojenjem kompanije Imperial u Cold Lakeu u Alberti, gdje obavljaju rutinske preglede i održavanje opreme, uključujući optimizaciju izmjenjivača toplote i praćenje nivoa ulja i vode u rezervoarima. To oslobađa radnike za druge zadatke i štedi 30 miliona kanadskih dolara (22 miliona američkih dolara) godišnje.

Povećana pouzdanost i efikasnost

Imperial i Suncor su također prešli na autonomna rudarska vozila, eliminirajući potrebu za vozačima. U rudniku Kearl, ovaj potez je povećao produktivnost za 20 posto do 2023. godine.

Suncor u Fort Hillsu koristi hidraulični bager-utovarivač od 900 tona, za koji tvrdi da je najveći na svijetu. Njegov veći kapacitet i jača snaga kopanja omogućavaju brži utovar rude i manji gubitak materijala.

Proizvođači naftnog pijeska poboljšali su i pouzdanost i efikasnost svoje opreme. Imperial je, na primjer, smanjio troškove remonta za 100 miliona kanadskih dolara godišnje od 2021. godine i povećao interval remonta sa 12 na 24 mjeseca, s ciljem produženja na 48 mjeseci.

Suncor je također standardizirao prakse održavanja i poboljšao upravljanje vodom na lokacijama, što je pomoglo da se snizi tačka rentabilnosti za sirovu naftu WTI za sedam dolara po barelu – na 42,90 dolara u 2024. godini.

Zahvaljujući ovim naporima, pet najvećih kanadskih proizvođača naftnog pijeska sada mogu ostvariti profit – i nastaviti isplaćivati dividende – s cijenama WTI-a između 40,85 i 43,10 dolara, prema analizi Banke Montreala.

To znači da su proizvođači smanjili troškove za otprilike 10 dolara po barelu u sedam godina. Između 2017. i 2019. godine, prosječna tačka rentabilnosti bila je 51,80 dolara.

Poređenja radi, istraživanje američke Federalne rezervne banke u Dallasu pokazalo je da kompanijama za naftu iz škriljevca u Teksasu, Novom Meksiku i Louisiani treba prosječna cijena od 65 dolara za profitabilno bušenje. Od 2017. do 2019. godine njihova profitabilnost je bila između 50 i 52 dolara.

Lakša i dugotrajnija eksploatacija

Jedan od razloga za snažnu konkurentnost je sama metoda eksploatacije. Vađenje guste, ljepljive nafte iz naftnih pijesaka Alberte više liči na rudarstvo nego na tradicionalno bušenje.

Kada je nafta blizu površine, kompanije eksploatišu velike količine pijeska i gline, a zatim filtriraju naftu. Kada je dublje, ubrizgavaju paru kako bi razrijedili naslage, a zatim ih buše.

Naftni pijesak zahtijeva velika početna ulaganja, ali kada se jednom pokrene i počne s radom, postrojenje može proizvoditi decenijama s vrlo niskim stopama pada. Canadian Natural Resources je krajem 2024. godine imao dokazane i vjerovatne rezerve od 20,1 milijardi barela ekvivalenta nafte, što njegovim rudnicima daje vijek trajanja od 43 godine. Rudnik Horizon proizvodi od 2009. godine.

Nasuprot tome, škriljni bunari imaju niske početne troškove, ali proizvodnja naglo pada nakon samo nekoliko mjeseci. Kako su najbogatija ležišta već iscrpljena, bušači prelaze na one nižeg kvaliteta, što povećava potrebu za većim brojem bunara i dodatno povećava troškove.

Kanadske kompanije su također značajno smanjile dug u proteklih pet godina, što im je omogućilo da više ulažu u dioničare putem dividendi i otkupa dionica.

Sve atraktivniji za investitore

Prema podacima Banke Montreala, pet najvećih kompanija – Canadian Natural Resources, Suncor, Cenovus, Imperial Oil i MEG Energy – trenutno imaju neto dug (isključujući obaveze lizinga) od 33,9 milijardi kanadskih dolara, nakon što su otplatile gotovo 22 milijarde kanadskih dolara između 2021. i 2024. godine.

Kako prinosi rastu, kanadski naftni pijesci postaju sve privlačniji investitorima, kaže Kevin Burkett iz vankuverske kompanije Burkett Asset Management:
„Naftni pijesci u Kanadi nisu geopolitički rizični i imaju vrlo atraktivne karakteristike kada je u pitanju produktivnost i troškovi“, rekao je Burkett, koji posjeduje dionice u Canadian Natural Resources i Cenovus.