Hrvatski stručnjak kritikovao Vladu FBiH: Zašto ste smijenili menadžera broj jedan u regiji

Još se nije slegla prašina nakon što je Vlada FBiH smijenila rukovodstvo Međunarodnog aerodroma Sarajevo. Reakcije su brojne. Svoj stav za N1 je izrazio i stručnjak za civilno vazduhoplovstvo, Alen Sćuric.

Podsjeća na to da je Međunarodni aerodrom Sarajevo bilježio “ne dobre, nego daleko najbolje rezulate u regiji i neuporedivo bolje rezultate od prosjeka u Evropi”.

“Mi ovdje govorimo o nekoliko desetina novih linija u Sarajevu u samo tri godine. Govorimo o 15-ak novih prevoznika, govorimo o povećanju broja putnika u samo četiri godine od 57%, u koje još morate računati gotovo dvije kovid godine. Govorimo o terminalu… sijaset je stvari koje ja ne mogu da nabrojim. Lista je ogromna”, kaže Šćuric.

Bajić je, nastavlja, napravio za tri godine ono što drugim direktorima treba 30 godina, a većini direktora regije, ocjenjuje, ne uspijeva niti u 30 godina odnosno, ne uspijeva nikada.

“Sarajevo je 2019. godine bilo minimalni, nikakav, provincijalni aerodromčić, ništa bolji od Tuzle, Niša ili Ohrida, da bi danas Sarajevo poraslo na sedmo mjesto u regiji, ušlo je u kategoriju najjačih aerodroma. To je danas jedan lijep, respektabilan aerodrom. U Sarajevu imate daleko više objekata ugostiteljstva, trgovine i ostalih objekata, nego u Zagrebu i Beogradu zajedno”, kaže naš sagovornik, osvrćući se na sposobnosti smijenjenog direktora.

“Imate menadžera broj jedan u regiji. Zašto ga smjenjujete? Ko je tu normalan? Ako iz nekog političkog razloga morate staviti svog čovjeka, zašto ga sklanjate sa aerodroma, zašto ga ne ostavite na mjestu nekog direktora ili savjetnika?”, pita Šćuric.

Ističe i da je fasciniran reakcijom zaposlenih.

“Predstavnici sindikata u manje od 24 sata pokrenuli su jednu žestoku akciju. Najavili su čak i najekstremnije mjere koje su dozvoljene da se Bajić ostavi na ovoj funkciji. I evo jedna ekskluziva. Nisu samo tu stali, da prijete vlasti – dali su im rok do utorka da se očituju, nego su sindikati prikupili potpise nekoliko stotina stručnjaka iz regije, ljudi koji su korisnici ugostiteljskih i drugih objekata aerodroma, aerokompanija koje lete za Sarajevo, drugih stručnjaka u BiH koji su potpisali da je apsolutni notorni nonsens micati Bajića. Tako nešto, da budem iskren, nikada u regiji desilo se nije. Obično radnici ne vole svoje direktore i direktori su ti koji ‘sijeku’ prava. Fasciniran sam njihovom reakcijom, ali biću iskren, uopšte se ne snalazim u ovoj situaciji. Nisam ovako nešto nikada vidio”, stava je stručnjak za civilno vazduhoplovstvo.

Međutim, koji su motivi ove smjene, pitali smo? Je li ovo, zapravo, uvod u koncesiju sarajevskog aerodroma?

“Moguće je i to. Bajić je predložio jedan hibridni model, inteligentan, funkcionisanja aerodroma Sarajevo sa stranim vlasnikom, ali nije bio protiv koncesije. On ni u jednom momentu nikada nije rekao ‘ako se vlast odluči za koncesiju, ja ću dati otkaz’ ili ‘ja ću se boriti protiv toga’. Ne. Bajić zna ko je njemu gazda, zna ko je vlasnik aerodroma i Bajić je vrlo pragmatično rekao: ‘ako vlast odluči za koncesiju, ja ću je provesti’. Meni nije jasno zašto bi im to bila prepreka? Šta je zapravo pozadina te smjene?”, pita se.

Dva su moguća scenarija, pojašnjava:

“Prvi je da se mora dovesti direktor koji će uništiti aerodrom Sarajevo, pa će onda javnost reći, “gledaj, jedini izlaz za Sarajevo je koncesija”. Onda će vlast imati podršku javnosti. Bajić ima predobre retultate, a vlastima to ne odgovara, pa će onda ljudi reći: “zašto koncesija kad mi možemo sami”? Onda vlast radi jednu ogromnu glupost. To nije dvosjekli mač, to je stvarno “salto mortale”. Ako vi uništite promet u Sarajevu i profit koji sada Sarajevo ima, vaš potencijalni koncesionar će vam dati jako malo novca i jako malu koncesijsku naknadu. Vi ćete na tome izgubiti nekoliko stotina miliona evra. Užasno glupo. Svi se trude prije koncesije umjetno povećati promet i umjetno povećati profit, da bi koncesionari dali što više. U Sarajevu ispada da je obrnuto. Tako nešto nisam vidio ne samo u regiji, nego ni u cijeloj Evropi”, kaže Šćuric.

Druga teorija je da se ovdje ne radi o koncesiji, nego o “mizernoj” političkoj trgovini.

“Politika koja dođe na vlast mora revanširati svojim sponzorima, ljudima koji su uticali na kampanju, koji su pomogli. To se svugdje dešava. To se dešavalo i u zapadnoj Evropi. Onda je tu sarajevski aerodrom itekako meta jer je profitabilan, raste, ima mnogo putnika. Svako ko sjedne na to mjesto imaće enormne političke bodove. On će uspjeti, itekako, i donijeti svojoj stranci velikih benefita. Ali, taj sitni politički interes je uništio kompletan aerodrom Sarajevo, interese građana BiH i same države”, konstatuje.

Međutim, šta znači termin “koncesija” i kakvo je to rješenje?

“Katastrofalno. To je super rješenje za male aerodrome, poput Tuzle, Mostara, Banja Luke, koji ne mogu sami. Koji troše enormna sredstva svojih lokalnih zajednica i ne mogu riješiti ni svoju infrastrukturu niti napredovanje. Ali, takve male aerodrome niko i ne želi pod koncesiju. Koncesionari uvijek žele samo najveće aerodrome koji donose novac. Imam nekoliko argumenata. Prvi je – kako objašnjavaju činjenicu da su aerodromi pod koncesijama u debelom minusu? A aerodromi koji nisu pod koncesijom nego u državnom vlasništvu, poput Dubrovnika, Splita, Zadra, Podgorice, Sarajeva su u debelom plusu? Drugo, zašto dati koncesiju aerodromu koji je profitabilan koji se može razvijati svojim vlastitim sredstvima? Zašto tako nešto dajete strancu? To nikada, dokazao sam i brojkama, neće dati svotu novca koju od tog aeorodroma možete dobiti vlastitim profitom. Obično se radi o trećini novca koju u tom periodu možete dobiti sami. Moj posljednji argument: zašto su aerodromi u regiji svi mahom prešli u koncesiju, a isti ti koncesionari u svojim državama su u državnom vlasništvu?”, ističe.

U svim državama, osim Velike Britanije i Portugala operateri aerodroma su, podsjeća Šćuric, u državnom vlasništvu. A, otuda i pitanje?

“Konačno, hoće li taj Francuz, Turčin ili Nijemac koji dođe ovdje raditi za interese BiH ili za interese Francuske, Njemačke i Turske? U tom kontekstu, itekako se trebate pitati da li je to dobro rješenje za BiH”, završava Šćuric.

Autor Tatjana Drljić