Stefan Janjić za Forbes BiH: Distanca koja se gradi putem informacija je zastrašujuća, biće sve gora i ne vidim prostor za optimizam
Lažne vijesti, deep fake, portali bez impressuma, zloupotreba interneta, samo su neki od, za sada, neprevaziđenih problema digitalnog svijeta. Nema naznaka da će biti bolje i da vjerovatno ne možemo ni zamisliti koliko je manipulacija postala sofisticirana.
Urednik portala FakeNews Tragač i docent na Odsjeku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Stefan Janjić govorio je za Forbes BiH o ovoj temi. Sagovornika smo intervjuisali nakon predavanja na Helem Nejse Talent Akademiji u Sarajevu gdje je polaznicima prezentovao način na koji možemo detektovati lažne vijesti i postojeće alate koji im u tom procesu mogu pomoći.
Janjić je dobitnik Nagrade za najboljeg studenta Filozofskog fakulteta i Nagrade za najboljeg mladog istraživača u oblasti društvenih nauka. Dvostruki je dobitnik Izuzetne nagrade Univerziteta u Novom Sadu za naučni rad, nagrade „Biće i jezik“ Fondacije Radomir Konstantinović, Godišnje nagrade NDNV-a za medijski profesionalizam, kao i NIN-ove književne stipendije. Usavršavao se u oblasti analize i provjere podataka na univerzitetima barkley, George Washington i Džordž Vašington i Radboud. Godine 2017., objavio je roman „Ništa se nije desilo“.
Posljednji primjer plasiranja neprovjerenih informacija, a koji je postao viralan, bili su tekstovi o alžirskoj boks reprezentativki na Olimpijskim igrama, u kojima se navodilo da je ona zapravo nekada bila muškarac i da je to razlog njenog odličnog nastupa na Igrama.
“Bilo ko ko ima uvid u metrike takvih sajtova dobro zna šta dobro prolazi, šta će dobiti veliki broj lajkova, veliki broj reakcija i komentara koji će kasnije prouzrokovati reakcije i zbog toga njeguju takve sadržaje. Do tih reakcija i lajkova se može doći drugačijim putem. U Srbiji naprimjer, to je kada igra Novak Đoković, ili recimo, kada objavljujete informacije o nekim vjerskim praznicima ili neke astrološke prognoze kojima sada pribjegavaju neki sajtovi za koje sam smatrao da su dosta profesionalniji, zbog toga što dobro prolazi. Rekao bih da ovaj slučaj sportistkinje iz Alžira pokazuje istu stvar, da su ovi koji su plasirali ovu dezinformaciju, apsolutno bili svjesni toga kakva će se pompa razviti oko toga. Većina portala je objavila tu dezinformaciju, iako se zaista moglo provjeriti. Nekoliko minuta strpljenja dovelo bi do kvalitetne informacije.”
Prijatna laž
Janjić je ponudio objašnjenje ovog fenomena (da ljudi vjeruju dezinformacijama) i okvalifikovao ga kao “Prijatna laž”.
“Mislim da je problem u nečemu što možemo da okvalifikujemo kao prijatna laž. U Srbiji, s jedne strane, ona se pojavljuje u sferi vijesti iz ekonomije, gdje se Srbija prikazuje kao apsolutni lider u regionu, da je ekonomski tigar, i da ljudi žele da vjeruju da idu u nekom boljem pravcu. S druge strane su to prijatne laži koje odgovaraju našem interpretativnom okviru, nekoj našoj ideološkoj poziciji. Ako je riječ o ratu u Ukrajini, tendeciozna izvještavanja koja forsiraju priču o ruskim uspjesima zato što portali znaju da je većina čitalaca naklonjena Rusiji. Ako je riječ o pravima manjina, to je nešto što će uzburkati duhove, kao što je slučaj sa sportistkinjom iz Alžira. Kada smo imali migrantsku krizu ponovo su išle priče kako su migranti nasilni, da su ubice, pljačkaši i da će doći do islamizacije Srbije. Nešto što potvrđuje da smo u pravu, da su naši strahovi opravdani i nešto što budi malu dozu revolta, da ljudi mogu da se usprotive nečemu, da se pokažu drugim ljudima na društvenim mrežama, da su iznad krda, da su prozreli neku istinu koju drugi nisu mogli. To je pogodno tlo za širenje raznoraznih teorija zavjera, od bezazlenih da li je Zemlja ravna ploča, do izbiljnih kao što je vakcinacija. Srbija ima ozbiljne probleme zbog toga, jer imamo povratak bolesti koje su bile iskorijenjene”.
“To je vrsta političkog profita”
Janjić pojašnjava da upravo takvi tekstovi nisu nužno urađeni zbog profita, već da je riječ o vrsti političkog profita i to se ne odnosi samo na saldo nekog medija na kraju mjeseca.
“Kada je riječ o reakciji države, vlast se nekoliko puta pozivala na Krivični zakon koji predviđa kazne zbog širenja lažnih vijesti. Imali smo slučajeve da su ljudi hapšeni zbog toga što su slagali da je voda zagađena, da nije bezbjedna za piće, da će doći do povećanja cijene goriva i isključivo onda kada je na neki način vlast bila targetirana. Postoji veliki broj manipulativnih sajtova, gdje se ne može ući u trag vlasnicima. Vi za veoma mali novac, za desetak eura, možete sakriti svoj identitet, napraviti sajtove, pustiti manipulativne reklame. Da je to veliki problem, pokazuje odnos BiH i Srbije, da kompanije koje se bave time imaju sjedište u BiH i puštaju manipulativne reklame u kojima se pokazuju poznate ličnosti koje pričaju o dobrobiti određenih preparata i proizvoda koji nisu u tome učestvovale. Pojavljuju se deep fake video materijali, koristi se lakovjernost građana, posebno starijih, koji nisu navikli na narudžbe preko interneta, i stižu im ti proizvodi koji su nekakvi prepakovani čajevi. Nešto što možete dobiti u apoteci po znatno nižoj cijeni. Ljudi kupuju, a u pitanju su milionski prihodi tih kompanija.”
“Ne vidim prostor za optimizam”
Dodaje da imamo dvije krajnosti. Jedna bi bila kod onih ljudi koji su poprilično lakovjerni, koji vjeruju u sve što vide. Druga krajnost je, ljudi koji imaju apsolutno nepovjerenje, koji imaju izraženi cinizam, koji više ničemu ne vjeruju.
“Nije više u pitanju samo politika, ne vjeruju ni nauci, ni ljekarima, ne vjeruju ni svojim susjedima. Zapravo, to vide kao dokaz svoje inteligencije. Da su prozreli istinu ili univerzalnu zavjeru. Ispravan je put u sredini, nešto što bi mogli nazvati zdravim skepticizmom. Ne povjerovati svemu i lakovjerno na prvu loptu, ali biti spreman da povjeruješ i da koriguješ svoj stav ako se pojave dovoljno argumentirani dokumenti koji dokazuju da nisi u pravu. Iako znam koje alate upotrijebiti i koje su učestale taktike prvara, dešava mi se da i ja sam nasjednem na određene prevare pogotovo ako su one dio umjetne inteligencije. Prije nekoliko godina mogli smo da kažemo ljudima, zastanite na trenutak, upotrijebite ovaj alat, pogledajte da li je fotomontaža, danas su te tehnike u deep fakeu toliko napredovale da ne možemo golim okom da primijetimo da nešto nije uredu. Možemo da se oslonimo na zdrav razum, da kažemo pretjerano je. Plašim se da ulazimo u eru gdje će taj cinizam biti dodatno ohrabren u kojem će rasti opće nepovjerenje koje vodi mizantropiji, pogotovo ako je riječ o grupama koje nam nisu bliske, drugačijeg su stila života, kulture, imaju drugačije zdravstvene probleme od nas. Ta vrsta distance koja se gradi putem informacija je zastrašujuća i biće sve gora i ne vidim prostor za optimizam.”
Kako provjeriti fotografiju i video zapis?
Kada je riječ o fotografijama, kaže naš sagovornik, većina pametnih telefona ima tu opciju. Kada nam je fotografija sumnjiva, dovoljno je da je držimo dugo pritisnutu, nakon čega će se pojaviti opcija Google lanse ili Google objektiv.
“Tako možete da provjerite gdje je slika sve objaljivana. Ako je u pitanju fotomontaža, vidjećete da je sa slike nešto oduzeto ili je dodato i vidjećete da postoje različite verzije te fotografije, i možete utvrditi koja je originalna i s kojom se manipulator poigrao. I kod video snimaka koji su vam sumnjivi, najupečatljiviji dio zaustavite, uradite screenshot i tu radnju ponovite. Pretragom fotografije iz video snimka dolazite do nekog šireg konteksta. Ukoliko vam je nešto sumnjivo, postoji velika šansa da se neko time već pozabavio. Da li su to neki fact checking portali ili korisici društvenih mreža. Na Twitteru ili X-u postoji korisnička podrška koja se zove reakcija zajednice. To nisu novinari koji provjeravaju činjenice, već ljudi koji su pronašli informacije. Ako naiđete na sumnjiv tekst, nemojte da ga dijelite s drugim korisnicima, nemojte reagovati, ne ostavljajte komentar niti lajk, jer to povećava vidljivost teksta. Takve objave onda vide mediji, da to prolazi i to ih ohrabruje da u budućnosti kreiraju takvu vrstu sadržaja”, govori na kraju Janjić.
