Chatbotovi su novi intervjueri za posao

Rashi Shrivastava, FORBES novinarka

Kompanije sve više koriste chatbot za intervjuisanje i provjeru kandidata za posao, posebno u slučaju pozicija za niži nivo kvalifikacija. Međutim, kao i kod drugih alata za zapošljavanje zasnovanih na algoritmima, stručnjaci i kandidati za posao se brinu da ovi alati mogu da budu pristrasni.

Početkom juna Amanda Claypool je tražila posao u restoranu brze hrane u Asheville-u, u Sjevernoj Karolini. Međutim, suočila se sa neočekivanom i dosadnom preprekom: problematičnim chatbot regruterima.

Nekoliko primera: McDonald’s chatbot regruter „Olivia“, odobrio je intervju uživo za Claypool, ali nije uspio da ga zakaže zbog tehničkih problema. Wendy’s bot je uspio da zakaže intervju uživo, ali to je bilo za posao koji ona nije mogla da radi. Zatim je chatbot Hardee’s poslao na intervju sa menadžerom prodavnice koji je bio odsutan — teško da je to bila besprijekorna strategija zapošljavanja.

„Pojavila sam se u Hardee’s i bili su prilično iznenađeni. Ekipa koja je upravljala restoranom nije imala pojma šta da radi sa mnom ili kako da mi pomogne“, rekla je za Forbes Claypool, koja je na kraju prihvatila posao na drugom mjestu. „Izgledalo je komplikovanije nego što bi trebalo“, rekla je.

McDonald’s i Hardee’s nisu odgovorili na zahtjev za komentar.

Glasnogovornik kompanije Vendis je rekao za Forbes da bot kreira „efikasnost u zapošljavanju“, dodajući da je „inovacija u našem DNK“. HR chatbotovi, poput onih sa kojima se Claypool susrela, sve se više koriste u industrijama, kao što su zdravstvo, maloprodaja i restorani, kako bi se filtrirali nekvalifikovani kandidati i zakazali intervjui sa onima koji bi mogli da budu pravi za posao.

McDonald’s , Vendis, CVS Health i Loves koriste Oliviju, chatbot koji je razvio Paradox, startup za vještačku inteligenciju, vrijedan 1,5 milijardi dolara sa sjedištem u Arizoni. Druge kompanije poput L’Oreal-a oslanjaju se na Mya-u, AI chatbot koji je u San Francisku razvio istoimeni startup. (Paradox nije odgovorio na zahtjev za komentar o Amandinom iskustvu).

Većina regrutacionih chatbotova nije tako napredna ili razrađena kao savremeni chatbotova za razgovor, kao što je ChatGPT. Oni su prvenstveno korišćeni za poslove koji imaju veliki broj kandidata – kao što su blagajnici, radnici u magacinu i asistenti za korisničku podršku.

Oni su površni i postavljaju prilično jednostavna pitanja: „Da li znate kako da koristite viljuškar?“ ili „Da li ste u mogućnosti da radite vikendom?“. Međutim, kao što je Claypool otkrila, ovi botovi mogu da griješe – i nije uvijek dostupna ljudska podrška kada nešto krene naopako.

Jasni odgovori koje mnogi botovi zahtijevaju mogu da znače automatsko odbijanje nekih kvalifikovanih kandidata, koji možda neće odgovoriti na pitanja kao što to želi veliki jezički model.

Stručnjaci upozoravaju da bi to mogao da bude problem za osobe sa invaliditetom, ljude koji ne znaju engleski jezik i za starije kandidate za posao. Aaron Konopasky, viši pravni savjetnik u Komisiji za ravnopravnost u zapošljavanju SAD-a (The U.S. Equal Employment Opportunity Commission – EEOC), strahuje da chatbotovi, poput Olivije i Maje, možda neće pružiti ljudima sa invaliditetom ili zdravstvenim problemima alternativne opcije za dostupnost ili radna zaduženja. „Ako se radi o ljudskom biću sa kojim razgovarate, postoji prirodna prilika da razgovarate o razumnim uslovima“, rekao je on za Forbes. „Ako je chatbot previše rigidan, a osoba treba da bude u mogućnosti da zatraži neku vrstu izuzeća, onda im chatbot možda neće dati priliku da to urade“.

GLOSA: „To je nešto kao kada Netflix preporučuje filmove zasnovane na drugim filmovima koje volite“.
Džeremi Šif, izvršni direktor i osnivač Bota

Diskriminacija je još jedna briga. Predrasude koje leže u podacima koji se koriste za obuku vještačke inteligencije, mogu da dovedu do pristrasnosti i diskriminacije u alatima u kojima je korišćena. „Ako chatbot gleda na stvari poput toga koliko vam je potrebno da odgovorite, ili da li koristite ispravnu gramatiku i složene rečenice, tada počinjete da brinete da li će doći do pristrasnosti“, rekla je Pauline Kim, profesorka prava zapošljavanja i radnog prava na Univerzitetu Washington, čije se istraživanje fokusira na upotrebu vještačke inteligencije u alatima za zapošljavanje.

Međutim, takva pristrasnost može da bude teška za otkrivanje kada kompanije nisu otvorene da kažu zašto je potencijalni kandidat odbijen. Početkom jula, New York je donio novi zakon koji zahtjeva od poslodavaca koji koriste automatizovane alate, kao što su skeneri biografija i razgovori sa chatbotovima, da provjere svoje alate zbog pristrasnosti prema rasi i polu. U 2020. država Illinois je usvojila zakon koji zahtjeva od poslodavaca, koji primenjuju vještačku inteligenciju za analizu video intervjua, da obavijeste kandidate i dobiju njihovu saglasnost.

Međutim, za kompanije koje žele da smanje troškove zapošljavanja, AI alati za pretragu se čine očiglednom opcijom. Odeljenja za ljudske resurse su često među prvima, gdje se vidi smanjenje broja zaposlenih, rekao je Matthew Scherer, viši savjetnik za radnička prava i tehnologiju u Centru za demokratiju i tehnologiju (Center for Democracy and Technology).

„Ljudski resursi su uvijek bili centralni troškovi za kompaniju, nikada nisu bili stvar koja kreira prihod. Chatbotovi su veoma logičan prvi korak u pokušaju da skinete dio tereta sa regrutera“, objasnio je on. To je dio obrazloženja zbog kojeg Sense HQ pruža kompanijama poput Sears, Dell i Sony, AI chatbotove, zasnovane na SMS porukama, koji pomažu njihovim regruterima da se izbore sa hiljadama kandidata. Kompanija tvrdi da ju je već koristilo oko 10 miliona kandidata za posao, a suosnivač Alex Rosen, rekao je za Forbes da takvi brojevi znače mnogo veći broj potencijalnih kandidata.

„Razlog zbog kojeg smo prvo napravili chatbot bio je da pomognemo regruterima da razgovaraju sa većim krugom kandidata, nego što bi to mogli sami da urade“, rekao je on, dodajući obavezno upozorenje: „Ne mislimo da vještačka inteligencija treba sama da odlučuje o zapošljavanju. To postaje opasno. Jednostavno smatramo da to još nije na tom nivou“.

Rekrut Bot koristi vještačku inteligenciju u procesu zapošljavanja, upotrebom mašinskog učenja kako bi pregledao bazu podataka od 600 miliona kandidata za posao, koji potiču iz javno dostupnih podataka i tržišta rada — sve sa ciljem da pomogne kompanijama da pronađu kandidate za posao slične njihovim trenutnim zaposlenima. „To je nešto kao kada Netflix preporučuje filmove zasnovane na drugim filmovima koje volite“, rekao je za Forbes izvršni direktor i osnivač Jeremy Schiff.

Međutim, i ovdje je pristrasnost očigledna briga; angažovanje više istih kandidata ima svoje mane. Amazon je 2018. uklonio svoj sistem za praćenje biografija, zasnovan na mašinskom učenju, koji je diskriminisao žene jer su njegovi podaci za treniranje uglavnom bili sastavljeni od biografija muškaraca.

GLOSA: „Chatbotovi su veoma logičan prvi korak u pokušaju da rasteretite dio posla regrutera“ Matthew Scherer, viši savjetnik za politiku u Centru za demokratiju i tehnologiju. Urmila Janardan, analitičarka politike u Upturn-u, neprofitnoj organizaciji koja istražuje kako tehnologije utiču na prilike za ljude, napomenula je da neke kompanije također koriste testove ličnosti, kako bi odbile kandidate – pri čemu pitanja za selekciju kandidata, možda uopšte nisu povezana sa poslom. „Možda ćete čak biti potencijalno odbijeni zbog pitanja o zahvalnosti i ličnosti“, kažu oni.

Za Rick Gned-a, honorarnog slikara i pisca, dio intervjua putem chatbots, uključivao je i test ličnosti, kada je aplicirao za posao punjenja polica proizvodima u australijskom supermarketu WoolWorths. Chatbot, koji je napravila firma za zapošljavanje Sapia AI – ranije poznata kao PredictiveHire, zamolio ga je da pruži odgovore od 50 do 150 riječi na pet pitanja, a zatim je analizirao njegove odgovore, tražeći osobine i vještine koje odgovaraju željama regrutera.

Zaključujući da se Gned „dobro nosi sa promjenama“ i da je „više fokusiran na širu sliku koja ga tjera da sagledava detalje“, pozvan je u sljedeći krug intervjua. Iako Sapia ne zahtjeva od kandidata da odgovaraju na pitanja u okviru vremenskog ograničenja, sistem mjeri strukturu rečenica, čitljivost i složenost riječi koje se koriste u tekstualnim odgovorima, naveo je izvršni direktor i suosnivač Sapia, Barb Hyman u email-u. Gned je izjavio za Forbes da je čitav proces doživio kao dehumanizujući i zabrinjavajući.

„Ja pripadam demografskoj grupi gdje to ne utiče na mene, ali brinem se za ljude koji su manjina, a koji često čine veći dio tržišta rada, sa nižim primanjima“. Za jednog aplikanta za posao, koji je tražio da bude anoniman da bi mogao slobodno da govori, razgovor sa botom ima najmanje jednu pozitivnu stvar.

Kada popunjava stotine prijava za posao, često ne dobije odgovor, ali bot ga je barem uvjerio da je njegova prijava primljena. „To mi je bar malo podiglo moral na mnogo načina, ali da moram ovo (dopisivanje sa chatbotom) da radim za svaki posao za koji apliciram, bilo bi mi naporno“, kaže on.

Rashi Srivastava
Ja sam novinarka koja pokriva tehnologiju s posebnim fokusom na tehnologiju za potrošače. Diplomirala sam na Školi za novinarstvo Univerziteta u Misuriju sa magistarskom diplomom iz novinarstva u oblasti magazina, a prije toga sam stekala diplomu istraživačkog novinarstva na istom univerzitetu. Prije nego što sam se pridružila Forbesu, radila sam kao poslovni novinar u Missouri Business Alert i pisac za hranu u Vox Magazine u Kolumbiji, Misuri. Takođe sam radila za fondaciju Ewing Marion Kauffman Foundation i Startland News u Kanzasu Sitiju.