Vedrana Pribičević: Dobrom kreditnom rejtingu u prilog idu dvije silnice – evropski novac i visoka inflacija

Gordana Grgas, novinarka Forbes Hrvatska

Izgubljenoj deceniji, koje je nastupila nakon finansijske krize 2008. godine, dobrim dijelom Hrvatska duguje to što tek sada može očekivati da može dosegnuti A rejting. Slovenija, baltičke zemlje, Češka, Poljska i Slovačka već su ga dosegle            

Je li Hrvatska na putu da po prvi puta od velike trojke, agencija S&P, Moody’s i Fitch, dobije A kreditni rejting, što je „klub“ kojem pripada tek 40-ak zemalja svijeta?

U nedavno objavljenim prognozama Hrvatske udruge poslodavaca sugeriše se da država to u narednom razdoblju zaslužuje, a naša sagovornica, ekonomistica Vedrana Pribičević sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM), napominje da bi se to doista moglo dogoditi 2024. godine, ali da je u vremenima rasta globalne nesigurnosti – uz rusko-ukrajinski rat, neizvjesnost donose i najnoviji sukobi na teritoriju Izraela i Gaze –  vrlo nezahvalno raditi prognoze. 

Hrvatska sada ima investicijski kreditni rejting  BBB+ s pozitivnim izgledima (Fitch i Standard&Poors) te Baa2 sa stabilnim izgledima (Moody’s), ali, podsjetimo, od 2012. do 2019. godine nije čak bila ni u investicijskom razredu, što je bio odraz duge recesije.

„Da se vratimo na pretkriznu razinu BDP-a po glavi stanovnika, onu iz 2008. godine, trebalo nam je 10 godina“, napominje sagovornica i dodaje da tom izgubljenom desetljeću dugujemo dobrim dijelom to što Hrvatska tek sada može očekivati da može dosegnuti A rejting. Spomenimo da su takav rejting već dosegle Slovenija, baltičke zemlje, Češka, Poljska i Slovačka.            

Djelomična zaštita od prelijevanja recesije

Iako agencije svoj rejting definiraju, kako navodi HNB, kao nezavisno mišljenje o kreditnom riziku, odnosno procjenu mogućnosti i volje dužnika da u cijelosti i pravodobno podmiri sve dospjele obaveze, moglo bi se reći da on donekle govori i o stanju te imidžu privrede, pa stoga historijski visoke ocjene s pozitivnim ili stabilnim izgledima hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću zvuče sjajno i rado ih ističe. Naša sagovornica ipak precizira da kreditni rejting korelira s fundamentima ekonomije, ali ne mora ih neophodno i reflektirati, kao i da je prvenstveno namijenjen investitorima.   

U kontekstu sadašnjeg političkog ciklusa u Hrvatskoj, kaže, javne finansije izgledaju jako dobro, odnosno kreditni rejting je dobar jer su fiskalni pokazatelji trenutno dobri. To će Hrvatsku djelomično zaštititi kad iduće godine dođe do prelijevanja recesije iz Njemačke na druge članice Unije, dodaje, uz ocjenu da će Hrvatska vjerojatno biti jedna od rijetkih njoj usporedivih zemalja koja neće završiti u evropskoj proceduri prekomjernog deficita.

„Takvom kreditnom rejtingu idu u korist dvije glavne silnice: europski novac, koji je prihod državnog proračuna i iz njega se financiraju investicije, te visoka inflacija. Što se tiče europskog  novca, cijela ta priča oslanja se na velikodušnost EU-a po pitanju fondova koji su nam dodijeljeni, a dodijeljeni su nam jer smo najkasnije ušli u EU i eurozonu i među najsiromašnijima smo. Druga silnica koja pogoduje dobrom punjenju proračuna, koji je visoko ovisan o PDV-u, je visoka inflacija. No, te silnice neće ostati“, napominje Vedrana Pribičević.

Kad se iscrpi EU novac, prijeti prvi “poverty trap”

U srednjem roku će EU novac presušiti, to jest kad Hrvatska dosegne 80 posto prosjeka BDP-a per capita EU-a. Hrvatska vlada je rekla da ćemo 2030. godine doći na 75 posto prosjeka EU-a, no prema sadašnjim izračunima to će vjerojatno biti i tri-četiri godine ranije, dakle već u idućem mandatu.  Upozorava da se tu nalazi i prva tzv. poverty trap, zamka siromaštva u koju su već upale PIGS zemlje (neformalna kratica za Portugal, Italiju, Grčku i Španjolsku). „Kad se iscrpi evropski novac, onda stopa rasta potencijalnog  BDP-a  padne na onu koja stvarno odgovara potencijalu ekonomije, a u Hrvatskoj, kao i spomenutim zemljama, nisu provedene ozbiljne strukturne reforme“, kaže.  

Na pitanje o tome kakva je dugoročna stopa rasta potencijalnog BDP-a Hrvatske, ona koja dolazi od poboljšanja tehnologije, kvalitete kapitala i ljudskog kapitala, odgovara da je prema Svjetskoj banci hrvatski potencijalni BDP lani rastao 3,2 posto, što je ocjenjuje dosta dobrim (bio je treći po veličini u centralnoj i istočnoj Evropi), ali u periodu do 2027. godine će prosječno biti oko 2,5 posto. „Kako Hrvatska treba konvergirati prosjeku EU-a, potrebno je ubrzavanje rasta, pa ostaje pitanje hoće li konvergirati Italiji, Španiji i Portugalu, ili Austriji. To nije isto, pitanje je u kojoj ćemo ligi igrati. Ove stope rasta potencijalnog BDP-a su dovoljne, rekla bih, za konvergenciju unutar iste lige“, komentira Vedrana Pribičević.

Kao ključne mjere koje Hrvatska treba poduzeti kako bi ubrzala konvergenciju ona ističe tri: mjere koje idu ka povećanju konkurencije među preduzećima, one koje miču barijere poslovanju i ulasku na tržište te one koje suzbijaju korupciju.

Manjak radne snage i imigracijska politika

Što je s akutnim nedostatkom radne snage, je li to uračunato u projekcije ekonomskog rasta i kreditnog rejtinga? Odgovara da je manjak radne snage jedan od glavnih ograničavajućih faktora ekonomskog rasta. „Problem Hrvatske je što nama fali radne snage u nisko produktivnim djelatnostima, prvenstveno građevini. Koliko će radnici koji dolaze povećati produktivnost u Hrvatskoj? Pa neće ako su manje produktivni od prosjeka, to je čista matematika. Hrvatska će se morati pozabaviti imigracijskom politikom ako ne želi da se imigracija bavi Hrvatskom, da tako kažem. Bojim se da će pitanje imigracije biti par excellence pitanje na izborima iduće godine“, napominje.

Dok se država „kupa“ u evropskom novcu i budžet se, uslijed visoke inflacije, izvrsno puni, konstatiramo da je ovo odlično vrijeme za sve korisnike budžetskog novca jer oni, čini se, mogu biti mirni. Naša sagovornica ocjenjuje da je „sve interesne skupine moguće namiriti novcem iz budžeta bez značajnijeg efekta na status javnih finansija“ (pa tako i kreditnog rejtinga), te kaže da je stoga na djelu „perfect storm“ za vladajuće. Naravno, dodaje, „perfect storm“ je zato što hrvatsku politiku karakteriziraju kratkoročni pogledi.

Za kraj recimo da se službeno očekuje da će, nakon oktobarskog rebalansa državnog budžeta, deficit opće države ove godine biti 0,3 posto, a omjer javnog duga i BDP-a 60,7 posto, što je nadomak kriteriju iz Maastrichta. Također, Vlada je revidirala projekciju ekonomskog rasta za 2023. godinu na 2,8 posto.