Zašto žene u Južnoj Koreji ne rađaju djecu, i šta stopa nataliteta u BiH govori o razmišljanju domaćih parova o potomstvu

Stopa nataliteta u Južnoj Koreji pala je za novih 8 posto prošle godine. Ovime je Južna Koreja postala zemlja sa najnižom stopom nataliteta u svijetu. Ukoliko se ovaj trend nastavi, procjene su da će se stanovništvo Koreje prepoloviti do 2100. godine. Problem nataliteta, piše BBC nije problem samo Južne Koreje već je globalni, međutim, ona je jedina zemlja u kojoj se bilježi pad u rađanju djece iz godine u godinu.

Prosta računica kaže da će, ukoliko se ne dese neke korjenite promjene, za samo 50 godina, broj radno sposobnih ljudi prepoloviti, dok će gotovo polovina stanovništva, što su sumorne prognoze, biti starija od 65 godina.

Uvedene povlastice za mlade, ali bezuspješno

Trend negativnog rasta stanovništva priznala je i Kina 2022., kada je Državni zavod za statistiku, objavio pad broja stanovnika za 850.000.

Trend pada stope nataliteta u ovoj mnogoljudnoj zemlji zabilježen je od 1990-ih, što je posljedica i politike jednog djeteta koju je Vlada forsirala. Uvidjevši posljedice, koje su se ogledale u starenju stanovništva, gubitku radno sposobnih ljudi, kineska Vlada je popustila i parovima 2015.godine dopustila da imaju dvoje djece (dodatno je smanjila granicu rađanja na troje 2021.) Međutim, godine koje su uslijedile, pokazale su da je odluka kasno donesena i da trendovi ipak tako brzo niti lako ne mijenjaju i vraćaju na staro.

Dolazak pandemije uzrokovane Covidom -19 samo je produbila problem. Pesimizam mladog stanovništva je bio sve izraženiji i samo je potvrdio ono što se sumnjalo, a to je da mladim Kinezima rađanje nije među životnim prioritetima broj jedan.

Koliko je apatična filozofija u vezi s ovim pitanjem ukorijenjena u razmišljanje mladih Kineza postalo je jasno kada je, piše Guardain, osvanuo video u kojem mladića upozorava policajac kako će njegova kazna zbog odluke da ne ide u karantenski kamp utjecati na njegovu porodicu u naredne tri generacije, a on na sve to mrtav hladan odgovorio: “Mi smo zadnja generacija, hvala.”

Zašto su tvrdili da su posljednja generacija

Video je postao viralan i masovno se dijelio pod hashtagom (thelastgeneration), zbog čega je cenzurisan. Međutim, to nije promijenilo razmišljanje generacija 20-godišnjaka i 30-godišnjaka da drugačije razmišljaju o potomstvu.

Jedna internetska anketa pokazala je da više od 20.000 ljudi, većinom urbanih žena između 18 i 25 godina, priznaje kako ima nisku želju za rađanjem.

Zašto je to tako? Možda najbolje objašnjava jedan komentar ostavljen ispod hashtag objave o zadnjoj generaciji koji kaže:

“Ovo je duboko odjeknulo u meni. Kupio sam majicu s natpisom ‘Mi smo posljednja generacija’. Ne mogu donijeti dijete na ovaj svijet da ga pustim da pati”, naveo je komentator.

Kada ne znate kako stimulirati produktivnost, natalitet, ekonomiju, ili bilo šta drugo obično se poseže za finasijskom injekcijom. Međutim, iako su vlade azijskih zemalja izdvojile 286 milijardi dolara koji su se trošili na mjesečne novčane poticaje, subvencioniranje stanova, besplatne taksije, pokrivanje ljekarskih pregleda, pa čak i postupaka IVF (za one koji su u braku), stavovi o povećanju nataliteta među mladim Azijatima se nisu bitno mijenjali.

Kreatorima politika o natalitetu se spočitavalo i kako ne slušaju mlade ljude, odnosno žene koje sigurno osim ekonomskih razloga i sve izraženije globalne neizvjesnoti, imaju i svoje dublje razloge zbog čega ne žele širiti potomstvo.

Žene osjećaju strah da se neće moći vratiti na posao

Yejin iz Južne Koreje u ispovijesti za BBC priča svoju životnu priču kroz koju slikovito objašnja želju mladih žena u njenoj zemlji, koje su među najobrazovanijim, da se poslovno ostvare. Ona je sama, kaže, izabrala samački život, koji se u Južnoj Koreji uglavnom smatra privremenom fazom u životu, te je još prije pet godina odlučila da se neće udati niti imati djecu.

“Teško je u Koreji pronaći muškarca za izlaske, onog koji će jednako dijeliti kućne poslove i brigu o djeci. A na žene koje same imaju bebe ne gleda se blagonaklono”, kaže ona za BBC i dodaje kako je odlučna da izgradi uspješnu karijeru na televiziji.

Radno vrijeme u ovoj zemli je kaže izuzetno nezahvalno, ne ostavlja prostora za mnogo toga u životu. Iako zakonski ona može kući ići u 17 sati, ona u kancelariji ostaje do 20 sati.

“Korejci imaju takav način razmišljanja da ćete, ako neprestano ne radite na samopoboljšanju, biti zaostali i postati neuspjeh. Ovaj nas strah tjera da radimo dvostruko više”, kaže ona i dodaje: “Ponekad vikendom odem dobiti infuziju, samo da dobijem dovoljno energije za povratak na posao u ponedjeljak.”

Ona također kao razlog izbjegavanja rađanja djece među njenom generacijom objašnjava i strahom koji vlada među ženama da se nakon porodiljskog neće moći vratiti na svoj stari posao.

Gdje je u statistici BiH?

Nijedan od ovih razloga nije prisutan samo u azijskim zemljama. Ista bojazan vlada globalno. Kakva pozicija u cijeloj statistici pripada BiH? Ni naša zemlja nije imuna na demografske probleme, koji dugoročno ostavljaju posljedice na ekonomiju i budućnost našeg društva.

Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku ukupan broj živorođene djece 2021.godine bio je 27.143, godinu ranije 27.255, dok je 2006.godine ukupno živorođene djece u BiH bilo 34.033.

Uzmu li se u obzir podaci statističkog biltena Federalnog zavoda za statistiku, u FBiH 2022. godine rođeno je 16.538 djece, dok podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da je u RS-u rođeno 9.118 djece.

Ovaj trend treba osvijetiliti i razumijevati i kroz prizmu kontinuiranog odlaska domaćeg stanovništva iz BiH u zemlje Zapada.

Uzme li se u obzir sve navedeno, problem nataliteta sigurno nije takvog obima da ga može riješiti samo jedna vladina mjera. Ozbiljne strategije očito tek treba da se razmotre i donesu, a potom i provedu.