Šta generacija Z i milenijalci kažu o mentalnom zdravlju na poslu

Svake godine, Dilojt Global sprovodi istraživanje među Generacijom Z i milenijalcima kako bi saznao njihova osjećanja u vezi sa radom i svijetom oko njih. Od 2020. godine, koristimo ovo istraživanje da bismo dobili specifične uvide u to šta utiče na mentalno blagostanje radnika iz generacija Z i milenijalaca – posebno kada je riječ o njihovim iskustvima na radnom mjestu.

Zašto? Zato što postoji sve više dokaza da rad utiče na mentalno blagostanje i obrnuto. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da depresija i anksioznost globalnu ekonomiju koštaju približno 12 milijardi izgubljenih radnih dana svake godine. I dok izazovi mentalnog zdravlja mogu proisteći iz različitih faktora van i unutar radnog mjesta, znamo da dobar i ispunjavajući posao može pomoći u zaštiti blagostanja.

Ove godine smo željeli da proširimo opseg pitanja o blagostanju koja postavljamo od 2020. godine – da pokušamo da dobijemo uvid u iskustva ispitanika kada su u pitanju uzroci stresa i anksioznosti vezani za rad. Tako smo željeli da bolje razumijemo neke od faktora koji su pod kontrolom poslodavaca.

Ovo su rezultati koje smo dobili analizom odgovora gotovo 23.000 ispitanika iz 44 zemlje:

Posao ostaje ključni pokretač stresa i anksioznosti

Ukupno, manje ljudi iz obe generacije ove godine kaže da se osjećaju pod stresom i anksiozno sve vrijeme ili većinu vremena – iako to i dalje iznosi 40% za generaciju Z i 35% za milenijalce (u poređenju sa 46% i 39% prošle godine). Kao i prethodnih godina, nivo stresa je najviši kod nedovoljno zastupljenih grupa, pri čemu se, primjera radi, gotovo polovina LGBT+ pripadnika generacije Z i šest od 10 pripadnika generacije Z i milenijalaca sa invaliditetom osjećaju pod stresom i anksiozno sve vrijeme ili većinu vremena.

Kao što smo videli i prošle godine, finansijske brige, bilo u smislu očekivane buduće finansijske nesigurnosti ili svakodnevnih finansija, nalaze se na vrhu liste uzroka stresa. Rad je takođe faktor. Trećina ili više ispitanika (36% pripadnika generacije Z i 33% milenijalaca) koji se redovno osjećaju pod stresom ili anksiozno, kažu da njihov posao doprinosi njihovom nivou stresa. Među njima, polovina kaže da osjeća nedostatak priznanja, rade prekovremeno ili osjećaju da odluke nisu uvijek donijete na pravičan ili ravnopravan način.

Niz radnih iskustava utiče na blagostanje

Prvi put, ispitanici su pitani o nizu faktora vezanih za iskustva na radnom mjestu koja mogu uticati na njihovo blagostanje. Iako odgovori pokazuju da obje generacije doživljavaju ove faktore, oni su posebno prisutni kod radnika iz generacije Z.

Na primjer, nešto više od trećine pripadnika generacije Z kaže da sve vrijeme ili većinu vremena osjećaju da ne mogu da iznesu probleme vezane za posao iz straha da bi to moglo negativno da utiče na njih, osećaju frustraciju zbog načina na koji njihova organizacija posluje ili osjećaju da su previše nadzirani. Tri od 10 kažu da se osjećaju izolovano sve vrijeme ili većinu vremena, a isti broj kaže da njihovom radu nedostaje svrha.

Kada je reč o ispitanicima koji kažu da se osjećaju pod stresom ili anksiozno sve vrijeme ili većinu vremena, vidimo da se izveštaji o doživljavanju nekih od ovih faktora otprilike udvostručuju.

Na primjer, od ovih ispitanika, šest od 10 kažu da osećaju frustraciju zbog načina na koji njihova organizacija posluje (62% pripadnika generacije Z i 63% milenijalaca), osjećaju se usamljeno i/ili izolovano (60% pripadnika generacije Z i 63% milenijalaca) ili osjećaju da ne mogu da iznesu probleme vezane za posao iz straha da bi to moglo negativno da utiče na njih (62% pripadnika generacije Z i 61% milenijalaca).

Zapanjujućih 50% pripadnika generacije Z i 45% milenijalaca kažu da se osjećaju sagorjelo na poslu, pri čemu više od polovine sagorjelih pripadnika generacije Z takođe kaže da se osjećaju isključeno od kolega, previše nadzirano ili da njihovom radu nedostaje svrha.

Osjećaj nemogućnosti da iznesu probleme ili pitanja vezana za posao je na vrhu liste negativnih radnih iskustava za sagorjele pripadnike generacije Z (58%), dok milenijalci navode frustraciju zbog načina na koji njihova organizacija posluje kao svoje najnegativnije iskustvo (60%). Zabrinjavajuće je što samo polovina pripadnika generacije Z i milenijalaca osjeća da njihovi poslodavci preduzimaju korake kako bi spriječili sindrom sagorjevanja.

Resursi za mentalno zdravlje nisu dovoljno iskorišteni

Pozitivno je to što ove godine istraživanje pokazuje da je obezbjeđivanje podrške za mentalno zdravlje na radnom mjestu u porastu. Vrsta podrške je mnogo, od resursa za smanjenje stresa do redovnih prilika za razgovor o blagostanju s menadžerima, ali su oni različito dostupni, kaže dvije trećine ispitanika.

Od ovih vrsta podrške, prilike za razgovor o tome kako posao utiče na mentalno blagostanje s njihovim direktorima su najdostupnije, dostupne za 68% pripadnika generacije Z i 64% milenijalaca. Na suprotnom kraju skale, savjetovanje ili terapija koje finansira kompanija (dostupni za 57% pripadnika generacije Z i 52% milenijalaca) i pristup mentalnim zdravstvenim aplikacijama (dostupni za 56% pripadnika generacije Z i 49% milenijalaca) su elementi podrške koji su najmanje dostupni ispitanicima u obje generacije.

Međutim, ova dostupnost podrške ne garantuje njihovu upotrebu. Na primer, među onima kojima su resursi dostupni, a koji kažu da su pod stresom ili anksiozni, samo 46% pripadnika generacije Z i 48% milenijalaca koristili su program pomoći zaposlenima (EAP) ili telefonsku liniju za pomoć.

Takođe, samo 49% pripadnika generacije Z i 51% milenijalaca u ovoj grupi kažu da su koristili mentalne zdravstvene aplikacije. Kod onih koji kažu da su sagoreli na poslu, upotreba je slična: na primer, samo 49% pripadnika generacije Z i milenijalaca koji se osećaju sagorelo su koristili plaćeno i/ili subvencionisano savetovanje. Ovo ukazuje na to da porast ponude podrške ne znači nužno povećanje korištenja te podrške.

Menadžeri mogu učiniti više kako bi osnažili ljude da traže pomoć

I pored povećanja resursa dostupnih na radnom mjestu, podaci ovogodišnjeg istraživanja pokazuju da još mnogo toga treba uraditi kada je riječ o podršci menadžera.

Na primjer, samo 31% pripadnika generacije Z i oko 27% milenijalaca kažu da imaju starije lidere koji govore o važnosti mentalnog zdravlja. Manje od šest od 10 ispitanika iz obje generacije se osjećaju udobno da otvoreno razgovaraju sa svojim menadžerom o izazovima s mentalnim zdravljem, a samo malo više od polovine ispitanika osjeća da bi njihov menadžer znao kako da im pomogne ako podjele ove brige sa njim. Još gore, 27% ispitanika strahuje da bi mogli biti diskriminisani ako bi iznijeli zabrinutosti o svom mentalnom zdravlju svom menadžeru.

Povezano s tim je i kontinuirana tema prisutnosti na radnom mjestu i niskih stopa otkrivanja za one koji su uzeli slobodne dane: od 73% radnika generacije Z i 65% milenijalaca koji kažu da su morali da uzmu slobodne dane zbog stresa ili anksioznosti, manje od četvrtine (39% pripadnika generacije Z i 34% milenijalaca) to su zapravo i učinili, a oko polovine tih radnika dalo je neke druge razloge za izostanak.

Smanjenje razlike između očekivanja i iskustava

Iako odgovori ovogodišnjeg istraživanja pokazuju da se neki podaci polako kreću u pravom smjeru, još uvijek imamo sliku koja obuhvata rasprostranjeni stres i anksioznost, sagorjevanje i stigmu za obje generacije.

Napori koje poslodavci čine da pruže podršku su pozitivni, ali prihvatanje te podrške ostaje ograničeno – posebno za one kojima je ona najviše potrebna. I, između ostalog, ispitanici još uvijek ne čuju dovoljno poruka od lidera, brinu se o otkrivanju menadžerima i što je najgore plaše se diskriminacije ako to učine.

Iz podataka je jasno da je potreban kontinuirani fokus na mentalno zdravlje i blagostanje na radnom mjestu. Dostupnost podrške je, naravno, važan dio – ali ova podrška će biti efikasna samo ako je koriste oni kojima je potrebna. To znači da lideri treba da govore o važnosti mentalnog zdravlja i da daju primjer.

Ali ovi podaci takođe pokazuju važnost prevencije – posebno ključnu ulogu koju bi fokus na Dobrom Radu mogao igrati kada je riječ o omogućavanju blagostanja zaposlenih. To uključuje identifikovanje negativnih radnih iskustava koja doprinose nivou stresa i sagorjevanja zaposlenih. I to zahtjeva određivanje načina smanjenja uzrka stresa kroz fokus na omogućavanje rada koji podržava mentalno zdravlje i blagostanje, što ujedno omogućava produktivnost i inovacije. Ovo bi bio dobitak za sve.

Ema Kod, saradnik Forbes