Sarajevski Dom mladih: Eternal Flame Metal Fest kao kulturni ispit jednog grada

Dok Sarajevo diše između betona, historije i tihe žudnje za sadržajem koji prelazi okvire komercijalne svakodnevice, pod njegovom površinom tinja nešto drugo – sirovo, iskreno i glasno. Metal. I ne bilo kakav – već onaj koji ne traži dozvolu, već prostor. Drugi po redu Eternal Flame Metal Fest sprema se zapaliti Dom mladih, i to ne samo distorzijom i rifovima. Ovaj festival je mnogo više od muzičkog događaja – on je, kako kaže organizator festivala Kenan Nizić, test zrelosti jednog grada.
“Može li Sarajevo prihvatiti metal kao autentičan izraz kulture, a ne samo kao zvučni zid za ‘problematične’ klince?“, pitamo.
“Sarajevo je taj test već jednom položilo – još osamdesetih, kada je Čičak pokrenuo priču koju Eternal Flame danas nastavlja”. Jer, kako kaže Kenan, “metal u Sarajevu skoro pa da je tradicija. Pa Bruce Dickinson je počasni stanovnik Sarajeva, ne moramo dalje ići od toga.“

I dok mnogi još uvijek vezuju metal za nasilje, nerazumijevanje i ekstremizam, Nizić podsjeća da su najveći problemi ovog žanra zapravo – predrasude. “Najveći udar na metal bio je nakon Columbine masakra, kad su Rammstein i Marilyn Mansona povezivali sa monstrumima odgovornim za zločin… A postoje desetine istraživanja koja pokazuju da metal muzika pozitivno utiče na psihološko stanje. To je ventil, ispušni ventil. Dr. Tasha Howe iz SAD-a je u svom istraživanju dokazala da metal fanovi nisu automatski skloni nasilju – nego da koriste muziku za ventiliranje bijesa i tuge. Dr. Leah Sharman i Dr. Genevieve Dingle iz Australije dokazali su da metal ne pojačava agresiju, već pomaže u emocionalnoj regulaciji… i još mnogo primjera koji pokazuju da su sve optužbe vezane za metal muziku neosnovane. Nije metal jedini medij koji ima tu neku “mračnu” simboliku”, kaže nam.
“Također, za nasilje možemo kriviti i video igre, filmove, pa vijesti. Mnogo više čovjek nađe “materijala” za negativne misli gledajući dnevnik nego slušajući death metal.“
Organizacija festivala ovog formata nije jednostavna, posebno u zemlji gdje alternativna scena godinama preživljava u podrumima i skromnim prostorima. “Teško je ako morate iskoordinirati i privatni život, i redovni posao, i organizaciju festivala. Najveća prepreka je bilo neiskustvo, koje sam morao nadomjestiti brzim učenjem.” Ipak, ističe, kada se krene na vrijeme – planovi se mogu prilagoditi.



Turistički brend?
Pitanje koje se prirodno nameće jeste – može li Eternal Flame prerasti u nešto veće, možda čak i turistički brend? Kenan je uvjeren: “Eternal Flame već sad diže prašinu na regionalnoj metal sceni. Treba samo biti istrajan u tome da napravimo od njega respektabilan event.” Ali dodaje i da je sve to dugoročna borba: “Pet godina je neki realan vremenski rok da napravimo respektabilan muzički event za koji će se tražiti karta više – ne samo u BiH, nego i u regiji i šire.“
Iako se metal zajednica u BiH često doživljava kao mala i pasivna, iskustvo s Eternal Flameom govori suprotno. “Moram pohvaliti kompletnu metal ekipu u BiH, svi su bili i više nego voljni pomoći. Pojačala, bubnjevi, binska oprema… s kim god sam razgovarao ili je bio voljan iznajmiti dio opreme, ili uputiti na nekoga ko bi mogao imati. A prošle godine podršku su nam dali i Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Turistička zajednica KS i Općina Centar, koji su prepoznali vrijednost i značaj festivala i pružili mu podršku bez koje ne bi mogli realizovati sam event, jer kvalitet koji je imperativ i organizacija u skladu sa svim procedurama, pored mnogo vremena i ljubavi, iziskuju značajna finansijka sredstva. Ove godine ostvarili smo saradnju, pored ostalih, i sa Ambasadom Kraljevine Nizozemske, jer ipak nizozemski bendovi headlineaju festival.”
Nizić ne idealizira scenu – svjestan je izazova, ali i potencijala: “Problem s metal scenom, kao i s alternativom općenito, je što je naviknuta da se zadovolji malim stvarima: malim svirkama u malim prostorima s diskutabilnim ozvučenjem.” Eternal Flame pokazuje da može drugačije – kad se hoće, i zna. Zato apeluje i na same bendove: “Bh. bendovi moraju izaći iz mindseta ‘lokalnog benda’ i razmišljati out of the box: kako privući pažnju publike, bookera i sponzora.“

Razbijanje sterotipa
Jedna od ključnih misija festivala je i razbijanje stereotipa. “Ja lično, zbog svog stila oblačenja (koji je još i prilično umjeren), osjetim etiketiranje bar nekoliko puta sedmično. Danas je veći problem neki dugokosi mladić sa majicom Obituaryja nego nabildani ‘ćelavac’ iz BMW-a od ranije poznat policiji.” U zemlji u kojoj je drugačije i dalje sumnjivo, Kenan i ekipa Eternal Flame Festivala pokušavaju otvoriti prostor ne samo za muziku, već i za prihvatanje raznolikosti.
Jer na kraju, kaže, “metal je kultura. Koliko god to bilo čudno za ‘običnog’ čovjeka, ali metal je vjerovatno najraznovrsniji muzički spektar koji možete zamisliti.” I dodaje: “Važno je bilo progurati metal u mainstream, da napravimo kakav-takav protubalans muzičkom primitivizmu kojim smo okruženi preko društvenih mreža.“
U vremenu i prostoru gdje je kulturni sadržaj često zarobljen između sponzorstava i algoritama, Eternal Flame Metal Fest je postao više od festivala. On je manifest. Pokret. Obećanje da Sarajevo ne mora birati između baštine i budućnosti, već može – konačno – stati uz rame gradovima gdje se buka ne guši, već slavi.
Klikom na link do ulaznica Dođite na Metal Fest 18. i 19.4. 2025. u Dom mladih u Sarajevu.