Kako su živjeli bogati i moćni u starom Rimu: Ležanje, povraćanje i opijanje bili su sastavni dio zabava povlaštenih
Kako žive superbogati uvijek je golicalo maštu. Njihov život oblikovali su luksuz, privilegije i mogućnosti koje većina ljudi ne može ni zamisliti. Zahvaljujući novim medijima, prije svega društvenim mrežama na kojima se redovno objavljuju lifestyle sadržaji najimućnijeg dijela stanovništva, dobili smo na uvid jedan aspekt njihovih života.
Ali, kako su živjeli povlašteni narodi iz daleke prošlosti, u kojoj nije bilo interneta? Stari Rimljani naprimjer. Ponešto o njima znamo zahvaljujući filmovima, renesansnim ili baroknim umjetnicima.
Jelo kao način slavljena života
Pripadnici rimskih viših klasa redovno su se prepuštali raskošnim, višesatnim gozbama koje su služile za isticanje njihovog bogatstva i statusa na načine koji zasjenjuju našu predstavu o raskošnom i skupom obroku.
“Jelo je bio vrhunski civilizacijski čin i slavljenje života”, kaže za CNN Alberto Jori, profesor antičke filozofije na Univerzitetu Ferrari u Italiji.
Stari Rimljani uživali su u slatkim i slanim napitcima. Lagana, rustikalna kratka tjestenina koja se obično poslužuje sa slanutkom, također se koristila za izradu kolača od meda sa svježim ricotta sirom. Rimljani su koristili garum, ljuti, slani fermentirani riblji umak za sva jela, čak i kao preljev za desert. (Garum ima sličan okus i sastav kao današnji azijski riblji umaci. Napravljen je fermentiranjem ribljeg mesa, krvi i iznutrica)
A zamislite tek zabave starih Rimljana. Nijedna nije mogla proći bez mesa divljači, svinje, zeca i fazana, koji su se posluživali sa plodovima mora kao što su svježe kamenice, školjke, jastog…
Za ove prilike znali su ubiti toliko papiga samo da bi imali dovoljno jezika za pripremu fricasseea.
Giorgio Franchetti, historičar hrane i istraživač drevne rimske historije kaže kako su stari Rimljani imali bizarne kulinarske navike koje se ne slažu s modernim bontonom, poput jedenja dok leže i povraćanja između jela.
„Budući da su banketi bili statusni simbol i trajali su satima duboko u noć, povraćanje je bilo uobičajena praksa potrebna kako bi se u želucu napravilo mjesta za više hrane. Stari Rimljani bili su hedonisti, jureći za životnim užicima”, kaže Jori, koji je napisao i nekoliko knjiga o rimskoj kulinarskoj kulturi.
Rimljani su imali običaj staviti sto za povraćanje u prostoriju blizu kuhinje, te bi u cilju lakšeg izbacivanja hrane koristili pero za podražaj grla.
Nadutost stomaka nakon konzumiranja tolike količine hrane ublažavana je jedenjem ležeći na udobnoj, mekanoj ležaljci. Rimljani su vjerovali kako vodoravni položaj pomaže probavi.
Zapravo, ležanje je bio najveći izraz elitnog položaja. Takvim položajem postizali su da njihova tjelesna težina bude ravnomjerno raspoređena, kao i da se opuste. Hranu su im prinosile sluge.
Ostatke hrane te mesne i riblje kosti gosti su bacali na pod. Taj prizor nereda najbolje oslikava mozaik pronađen u rimskoj vili u Akvileji, koji prikazuje ostatke ribe i hrane razbacane po podu. Rimljani su voljeli ukrašavati podove dvorana za bankete takvim slikama kako bi kamuflirali pravu hranu razbacanu po podu. Ova taktika trompe-l'oeil, ili efekt “nepometenog poda”, bila je takozvana smart mozaik tehnika.
U najobilnijim večerama toga doba prednjačio je Lucije Lucinije Lukul, penzionisani javni službenik koji nije žalio novca za hedonističke prohtjeve. Večera koju bi on u svojoj kući organizirao pratila je muzika, dok je posuđe za posluživanje bilo ukrašeno dragim kamenjem. Također, Lucije je redovno na svojim zabavama dovodio glumce koji su recitirali poznate stihove.
Skupe večere bile norma među elitom
Najraskošnija soba u njegovoj kući bila je Apollo i možete pretpostaviti da su u njoj gozbe bile i naekskluzivnije. Inače, da bi se razumio cijeli ovaj, danas bi mnogi mogli reći, prejeran raskoš u konzumiranju jela, valja imati na umu činjenicu da se u vrijeme kada je Rimsko carstvo bilo vladar svijeta, izuzetno skupe gozbe i način na koji se jelo smatralo normom među tadašnjom elitom carstva.
Rimljani su, kažu historičari, bili i praznovjeran narod. Sve što bi sa stola od hrane palo na pod nije smjelo da se dira jer je prema njima pripadalo zagrobnom svijetu i nije se smjelo konzumirati iz straha da će mrtvi doći tražiti osvetu. Prosipanje soli također su smatrali lošim znakom.
Hljeb su dodirivali isključivo rukama, a ukoliko bi pijetao zapjevao u neuobičajeno vrijeme, sluge su morale da ga dovedu, ubiju i odmah posluže.
Slogan carpe diem najbolje su na svojim banketima promovirali Rimljani, oni su ga zapravo živjeli. Svoje gozbe i zabave su završavali ritualom opijanja tokom kojeg su gosti razgovarali o smrti kako bi se podsjetili da u potpunosti žive i uživaju u životu.