Kako izgleda avantura motorom od 6.000 km: Milenkov put kojim se rjeđe ide
Milenko Gordić je diplomirani „difovac“ koji se nekada bavio atletikom. Porijeklom je iz sela Rutoši kod Nove Varoši. Tokom studija u Beogradu na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja okrenuo se avanturama u prirodi.
Višak vremena, kako kaže, pojavio se kada je završio s profesionalnim bavljenjem sportom. Tada je odlučio posvetiti se kampiranju i putovanjima biciklom.
Godinu je živio u Americi i tamo otkrio svoju istinsku strast – istraživanje prirode i putovanja.
Putovao je biciklom, automobilom, motorom, isprobavši sve vrste prijevoza. Ipak, jednu vrstu avanture stavlja na prvo mjesto – putovanje na dva kotača, motorom.
Avanturistički duh i ljubav prema motorima spojio je u jedno. Danas putuje na daleke destinacije istražujući najljepše ceste na kojima otkriva sve čari ovozemaljskih prirodnih ljepota.
Milenko aktivno vozi motor od 2018. godine i od tada je počeo razmišljati o putovanjima na daleke destinacije. Putovao je isprva po državama regije, a onda je u dogovoru s prijateljem i suputnikom osmislio veliku moto-turu, koju je sam isplanirao i za koju vjeruje da bi se mogla svidjeti i drugim putnicima.
Kako kaže, u tom trenutku nije bio toliko iskusan vozač, ali je uprkos tome odmah odabrao putovanje na prilično udaljene destinacije. Zacrtao je Mongoliju i 16 azijskih država.
„Godinu nakon što sam kupio motor, 2019. putovao sam u Mongoliju. Bilo je tu još 16 država centralne Azije. Na ovom putu smo prešli 24.000 kilometara“, kaže Milenko.
Zašto je moto-tura Turskom posebno zanimljiva?
Prije svega, Milenko ističe da je Turska zanimljiva za moto-turu jer nije nepremostivo daleka od Srbije, a pritom je velika država koja ima nekoliko hiljada kilometara samo obale mora uz koju se pružaju fenomenalni putevi. S druge strane, Turska zadovoljava i afinitete ljudi koji vole planine.
„U Turskoj ćete pronaći visoke planine koje nude dobre ceste kroz prirodu koja nije nalik našoj. Turska ima regije s nacionalnim parkovima i predjelima koji podsjećaju na drugu planetu, djeluje kao da ste na Mjesecu. Turska je raznolika, država velike površine koja nudi sve – ko voli voziti off-road, postoje takvi putevi, a ko, s druge strane, voli dobre ceste, i toga ima. Jezera, priroda, more – u jednoj državi pronalazite sve, a ono što je za ljubitelje motora najvažnije jest da nema gužvi na tim cestama“, kaže za Forbes Srbija Milenko Gordić.
Šta je jednom putniku potrebno da bi krenuo na put motorom?
Milenko kaže da je vrlo važno da na ovakav put ne kreće niko ko nema iskustvo u vožnji motorom, barem neko vrijeme.
Prtljag za nošenje razlikuje se ovisno o tome da li putnik ide na komforniju varijantu s noćenjem u hotelima, pa se tada nose osnovne stvari.
„Ako govorimo o nešto avanturističkijem putovanju, onda je potrebna i kamp oprema, a kako se spakovati i sve to staviti na motor, to je posebna filozofija o kojoj bi se mogla napisati cijela priča“, kaže Gordić.
Tura po Turskoj koju je Milenko osmislio zahtijeva putnike s velikim iskustvom u vožnji motora, jer se radi o zahtjevnim rutama na kojima se vozi off-road planinskim putevima.
„Duge su distance, ponekad se prijeđe mnogo kilometara u jednom danu. To je tura na koju treba krenuti osoba s velikim iskustvom u vožnji motora“, naglašava Gordić i dodaje da na ove ture ne mogu ići svi tipovi motora.
„Tura po Turskoj predviđena je za putne enduro motore, jer svaki motor ima svoju namjenu“, kaže Milenko za Forbes Srbija.
Kako izgleda put kroz Tursku?
Gordićeva ruta kroz Tursku je kružnog tipa, nigdje se ne vozi istom dionicom. Ruta kreće iz Beograda, ide preko Bugarske, gdje se obilaze prirodni predjeli i nacionalni parkovi, prolazi se predgrađima Istanbula i dalje se „hvata“ put duž obale Crnog mora.
„Vozi se najljepšim dijelovima obale Crnog mora prema istoku, onda se odvaja prema sjevernom dijelu Turske, ali ne uz more. Prelazi se prevojima i vozi se obroncima i preko planine Songanli, riječ je o Pontijskim planinama u tom dijelu Turske. Nakon toga slijedi Kemalija i kanjon koji Turci zovu Mračni kanjon. Tu se proteže jedan stjenoviti put o kojem takođe može da se napravi posebna priča – on povezuje centralnu Anadoliju i Kemaliju. Odatle se, centralnim dijelovima Turske, ide ka Kapadokiji i onda dalje ka zapadnom dijelu Turske, gdje se preko Dardanela i Čanakalea vraća nazad preko Bugarske do Beograda“, opisuje sagovornik.
Tura je dugačka oko šest hiljada kilometara u zavisnosti od uslova na putevima, konkretno u Pontijskim planinama.
Milenko Gordić je diplomirani „difovac“ koji se nekada bavio atletikom. Poreklom je iz sela Rutoši kod Nove Varoši. Tokom studija u Beogradu na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja okrenuo se avanturama u prirodi.
Višak vremena, kako kaže, javio se kada je završio sa profesionalnim bavljenjem sportom. Tada je rešio da se posveti kampovanju i putovanjima biciklom.
Godinu dana je živeo u Americi i tamo spoznao svoju istinsku strast – istraživanje prirode i putovanja.
Putovao je biciklom, autom, motorom, isprobavši sve vidove transporta. Ipak jednu vrstu avanture stavlja na prvo mesto – putovanje na dva točka – motorom.
Avanturistički duh i ljubav prema motorima spojio je u jedno. Danas putuje na daleke destinacije istražujući najlepše puteve na kojima upoznaje sve čari ovozemaljske prirodne lepote.
Milenko aktivno vozi motor od 2018. i od tada je počeo da razmišlja o putovanjima na daleke destinacije. Putovao je isprva po državama regiona, a onda je u dogovoru sa prijateljem i saputnikom napravio veliku moto-turu koju je sam osmislio a koja bi, prema njegovom uverenju, mogla da se svidi u drugim putnicima.
Kako kaže, u tom momentu nije bio toliko iskusan vozač, ali je uprkos tome odmah odabrao putovanje na prilično daleke destinacije. Zacrtao je Mongoliju i 16 azijskih država.
„Godinu dana nakon što sam kupio motor, 2019. putovao sam u Mongoliju. Bilo je tu još 16 država centralne Azije. Na ovom putu smo prešli 24.000 kilometara“, kaže Milenko.
Zašto je moto-tura Turskom posebno zanimljiva?
Pre svega, Milenko ističe da je Turska zanimljiva za moto-turu jer nije nepremostivo daleka od Srbije, a pritom je velika država koja ima nekoliko hiljada kilometara samo obale mora uz koju se pružaju fenomenalni putevi. S druge strane, Turska zadovoljava i afinitete ljudi koji vole planine.
„U Turskoj ćete naći visoke planine koje nude dobre puteve kroz prirodu koja nije snalik našoj. Turska ima regije gde su nacionalni parkovi i predeli koji podsećaju na drugu planetu, deluje kao da ste na Mesecu. Turska je raznolika, država velike površine koja nudi sve – ko voli da vozi off road postoje putevi, ko sa druge strane voli dobre puteve i toga ima. Jezera, priroda, more – u jednoj državi pronalazite sve, a ono što je za ljubitelje motora najvažnije je da nema gužvi na tim putevima“, kaže za Forbes Srbija Milenko Gordić.
Šta je jednom putniku potrebno da bi krenuo na put motorom?
Milenko kaže da je jako važno da na ovakav put ne kreće niko ko nema iskustvo u vožnji motorom, bar neko vreme.
Prtljag za nošenje se razlikuje u zavisnosti od toga da li putnik ide na komforniju varijantu sa noćenjem u hotelima, pa se onda tu nose osnovne stvari.
„Ako govorimo o nekom malo više avanturističkom putovanju onda je potrebna i kamp oprema, a kako se spakovati i sve to staviti na motor je posebna filozofija o kojoj bi mogla da se napravi posebna priča“, kaže Gordić.
Tura po Turskoj koju je Milenko osmislio zahteva putnike sa velikim iskustvom u vožnji motora, jer je reč o zahtevnim rutama gde se vozi off road planininskim putevima.
„Duge su distance, nekada se pređe dosta kilometara u toku jednog dana. To je tura na koju treba da krene čovek koji ima veliko iskustvo u vožnji motora“, naglašava Gordić i dodaje da na ove ture ne mogu da idu svi tipovi motora.
„Tura po Turskoj je predviđena za putne enduro motore, jer svaki motor ima svoju namenu“, kaže Milenko za Forbes Srbija.
Kako izgleda put kroz Tursku?
Gordićeva ruta kroz Tursku je kružnog tipa, nigde se ne vozi istom deonicom. Ruta kreće iz Beograda, ide preko Bugarske, gde se obilaze prirodni predeli i nacionalni parkovi, prolazi se predgrađima Istanbula i dalje se „hvata“ put duž obale Crnog mora.
„Vozi se najlepšim delovima obale Crnog mora prema istoku, onda se odvaja prema severnom delu Turske, ali ne uz more. Prelazi se prevojima i vozi se obroncima i preko planine Songanli, reč je o Pontijskim planinama u tom delu Turske. Nakon toga sledi Kemalija i kanjon koji Turci zovu Mračni kanjon. Tu se proteže jedan stenoviti put o kojem takođe može da se napravi posebna priča – on povezuje centralnu Anadoliju i Kemaliju. Odatle se, centralnim delovima Turske, ide ka Kapadokiji i onda dalje ka zapadnom delu Turske, gde se preko Dardanela i Čanakalea vraća nazad preko Bugarske do Beograda“, opisuje sagovornik.
Tura je dugačka oko šest hiljada kilometara u zavisnosti od uslova na putevima, konkretno u Pontijskim planinama.
„Da li ima odrona, da li su putevi prohodni, sve je to važno, jer taj put kojim vozimo je svega nekoliko mjeseci otvoren zato što je riječ o velikoj nadmorskoj visini, sa dosta je odrona, snijega, zna da bude zavejano veliki dio godine, stoga se put otvori tek u junu i već u oktobru taj put može da bude zatvoren“, objašnjava Gordić.
Napor ili jedinstveno uživanje?
Budući da se prelaze kilometri i kilometri, da je potrebna velika koncentracija tokom vožnje pitanje koje se nameće je – koliko ovakva putovanja umiju da budu naporna?
„Ko voli i ko živi avanturu njemu uopšte nije naporno, zapravo je izazov u kojem čovjek uživa u svakom trenutku. S druge strane, neko ko se upusti na ovakvo putovanje, a nije baš za to, put može da bude naporan i što se tiče dužine same vožnje i broja dana. Nisu svi navikli da 15 dana u kontinuitetu budu na motoru, dešava se da već treći, četvrti dan gube koncentraciju. To je posve individualna stvar“, objašnjava Gordić.
Rizik koji ljubitelji motora prihvataju
„Svako ko se odluči sjesti na dva točka prihvatio je rizik, čak i da se vozi u krugu svog dvorišta. Naravno da interkontinentalne ture nose sa sobom rizik i baš zbog toga su propisana stroga pravila u pogledu vožnje, ponašanja u grupi, te su svi koji se odluče na ovakvo putovanje unaprijed upoznati sa svim pravilima, kako pismeno, tako i usmeno. Ko sebe ne vidi u propisanim pravilima, ne mora krenuti na put, a ko je prihvatio – obavezao se da će poštovati pravila. Također, svaki učesnik ture potpisuje da ide isključivo na svoju odgovornost. Svako mora biti odgovoran za sebe i poštovati pravila ture na kojoj se nalazi“, kaže Gordić.
Ko su ljudi u Srbiji koji idu na moto-ture?
Milenko kaže da moto-ture nisu isključivo rezervisane za muškarce. Na posljednjoj turi pridružila se djevojka koja nije bila suvozač, već je i sama vozila motor. Objašnjava da je bila ravnopravna s ostalim vozačima i da je sve putnike prijatno iznenadila svojim iskustvom i vožnjom.
Ipak, Milenko napominje da je muškaraca više na ovakvim putovanjima. Riječ je o ljudima različitih profila i zanimanja, od privatnih poduzetnika do zaposlenih u kompanijama. Sve njih povezuje, ipak, zaljubljenost u avanturu.
Naravno, naglašava on, to su i ljudi koji si mogu financijski priuštiti ovakva putovanja.
„Vođene ture nisu pristupačne za sve koji voze motore, svaki od nas raspolaže različitim budžetima. Ko se prilagodi tome i ko se vidi u tome, on se prijavi. S druge strane, ima i ljudi koji sjednu na motor i putuju sami. Putovao sam i s iskusnim vozačima koji su proputovali svijet, ali su putovali sa mnom u grupi jer su prepoznali da ćemo proći predjelima kojima možda sami ne bi prošli“, kaže Milenko, koji je prije nego što je osmislio turu kroz Tursku, sam proputovao više od 20.000 kilometara kroz ovu državu kako bi istražio najljepše predjele za vožnju motorom.
Putovanje motorom kao jedinstven doživljaj
„Svako ko vozi motor je u neprestanom direktnom kontaktu s prirodom. Na motoru osjetite promjenu temperature zraka, osjetite mirise, u jednom trenutku ste na 20 stepeni, u drugom na šest. Da putujete, naprimjer, automobilom, ništa od toga ne biste osjetili. Što se tiče osjećaja tokom same vožnje, to je teško objasniti riječima. To može razumjeti samo onaj ko je doživio nešto takvo. Motor nudi slobodu kao nijedno drugo prijevozno sredstvo. Motor ne može ništa zamijeniti“, uvjerava Gordić.
Države koje su ostavile najveći utisak
Milenko Gordić je motorom obišao veliki dio Evrope, ali ga je najviše privukla i oduševila Azija.
„U Aziji bih izdvojio Mongoliju, Kirgistan i Tadžikistan kao najbolje zemlje za vožnju motorom iz mog iskustva. To su destinacije koje za mene do sada nisu imale konkurenciju i čisto sumnjam da će imati“, odlučan je Gordić.
Autor: Bojana Krstić, Forbes Srbija
