Ovaj poduzetnik može donijeti revoluciju u čistu energiju – ako mu Trump ne stane na put

Tim Latimer prikupio je više od 400 milijuna dolara za svoj san o “otključavanju” bezgranične termalne energije bez ugljika iz Zemljine kore.

Tim Latimer oduvijek je volio kopati. “Kad sam imao 7 godina, odlučio sam iskopati rupu u zemlji. Kopao sam tjedan dana,” prisjeća se. “Vidio sam na TV-u nešto o cool klubu u tunelu i htio sam napraviti svoju verziju.” Kasnije je kao tinejdžer 2008. promatrao početak radova na energetskoj stanici Sandy Creek – posljednjoj velikoj tvornici na ugljen izgrađenoj u SAD-u – osam kilometara od svoje kuće u Rieselu u Teksasu. “Ta tvornica za mene je postala vrlo jasan, vizualni podsjetnik. Energija je ključna za naše živote, ali takva vrsta razvoja ima i prednosti i mane.”

Te dvije opsesije, kopanje i stvaranje energije, Latimera su odvele na korak do nečega što može postati revolucija u potrazi za čistom energijom – ili iznimno skupa fantazija.

Latimer ima samo 35 godina, a 2019. godine Forbes ga je uvrstio na svoju listu 30 ispod 30. On je glavni direktor tvrtke Fervo Energy, a prikupio je više od 400 milijuna dolara u sklopu plana da oslobodi praktički neograničenu geotermalnu energiju iz iznimno vrućih stijena 2.500 metara ispod površine Zemlje. Za to bi koristio iste tehnike hidrauličkog lomljenja (takozvanog frackinga) koje se koriste za izvlačenje nafte i prirodnog plina iz škriljevca. U tvrtku su investirali Mitshubishi Heavy Industries, tradicionalni proizvođači nafte i plina, Mark Zuckerberg i Breakthrough Energy Ventures, fond rizičnog kapitala fokusiran na klimatske promjene. Fond je osnovao Bill Gates, a u njega su ulagali i milijarderi poput Jeffa Bezosa, Michaela Bloomberga, Raya Dalia i Reida Hoffmana.

Princip rada

Fervo u sljedeće tri godine planira iskopati ukupno 80 bušotina u pustinji Escalante u saveznoj državi Utah. Svaka od njih – Fervo ih je već iskopao 20 – ima promjer od oko 25 centimetara, a seže u dubinu od dva i pol kilometra, da bi se potom horizontalno protezala oko 0,8 kilometara. To je ozbiljno bušenje kroz čvrsti granit temperature blizu 200 stupnjeva Celzijusa. Nakon što je rupa izbušena, kroz nju se pušta voda pod visokim pritiskom, pomiješana s pijeskom, kako bi razlomila kamen.

Fervo koristi senzore za određivanje mjesta širenja tih pukotina, a potom buši sljedeću rupu na mjestu gdje će se pukotine presijecati s prvotnima. U tom trenutku, kada su spremne dvije bušotine, Fervo u jednu pušta hladnu vodu koja ispunjava pukotine u stijeni. Voda se zbog visoke temperature stijene pretvara u paru koja se uzdiže drugom bušotinom na površinu tla i može se koristiti kao termalna energija za pokretanje turbine. Svaki par bušotina stvara zatvorenu petlju, reciklirajući ohlađenu i kondenziranu vodu u prvu bušotinu za ponovno zagrijavanje.

Ovog listopada, manje od četiri godine nakon unajmljivanja zemljišta, Latimer je dobio ključne dozvole za proširenje projekta u Utahu, naziva Cape Station. Tamo želi proizvoditi 2.000 megavata geotermalne energije uz trošak od “nekoliko milijardi” do 2030. To je dovoljno za više od dva milijuna kućanstava.

Ovako dobivena geotermalna energija “bit će jednako revolucionarna za čistu energiju kao što je bila za naftu i plin,” kaže Latimer. Američki Laboratorij za obnovljivu energiju procjenjuje kako bi do 2050. godine te vruće stijene mogle generirati 12 posto električne energije u SAD-u.

Nada u pad cijene i glad umjetne inteligencije

To neće biti jeftino, barem ne u početku. Ali Latimer se nada da će se i ovdje uspjeti ponoviti drastično smanjenje troškova zabilježeno u solarnoj energiji. Ona je u posljednjih 15 godina postala čak 80 posto jeftinija. S cijenom od šest centi po kilovatsatu (uključujući kapitalne troškove i povlastice saveznih subvencija), solarna energija sada je jeftinija od ugljena (12 centi) i prirodnog plina (osam centi), pokazuju izračuni Lazarda.

Fervo je srezao vrijeme bušenja sa 70 na 21 dana, a prepolovio i troškove. Latimer predviđa kako će troškovi Cape Stationa s vremenom pasti na 4,5 centi po kilovatsatu, što bi lokaciju učinilo kompetitivnom s novim projektima energije sunca i vjetra.

Stvari može ubrzati i umjetna inteligencija. Pouzdanost podatkovnih centara razlog je zašto tech giganti – od kojih se mnogi javno zalažu za obnovljivu energiju – sve više vole nuklearke. Google je potpisao ugovor sa startupom Kairos za nove generatore. Microsot želi ponovno oživjeti Three Mile Island. Amazon je platio 650 milijuna dolara za podatkovni centar na istoj lokaciji kao i reaktor u Pennsylvaniji. Ipak, upravo geotermalna energija mogla bi biti bolja dugoročna opcija. Poput nuklearne, i geotermalna energija proizvodi se konstantno, ne samo kada sija sunce ili puše vjetar. Dodatni bonus: sigurnija je i nema opasnog otpada.

Fervo je u sklopu dugoročnog ugovora s Googleovim podatkovnim centrama unaprijed prodao 115 megavata svoje energije, a još 320 megavata tvrtci Southern California Edison. Cape Station strateški je smješten u blizini vjetroelektrane sa 165 turbina, što znači da već imaju pristup gotovim dalekovodima.

Također pomaže i činjenica da se lokacija u Utahu nalazi vrlo blizu pojasa vulkana koji se protežu kroz Tihi ocean, što znači da su vruće stijene relativno blizu površine. Uz to, nema straha od ugroženih vrsta, povijesnih znamenitosti ili bijesnih aktivista. Lokacija se nalazi u blizini gradića Milforda čijih je 1.800 stanovnika željno dobrih poslova.

‘Ideja je bila toliko očita’

Ipak, postoji jedan veliki rizik: pitanje hoće li novoizabrani američki predsjednik Donald Trump ispuniti svoje predizborno obećanje i ukinuti subvencije za zelenu energiju. To bi potpuno poremetilo ekonomski aspekt Latimerovog plana.

Godine 2008., Latimer je počeo studirati mehaničko inženjerstvo na sveučilištu u Tulsi. Kada je završavao fakultet, posvuda se pričalo o tada novim tehnikama frackinga.

“Želio sam biti dio nečega što je izgledalo kao boom,” kaže.

Dobio je posao kao inženjer-početnik na polju škriljevca Eagle Ford na jugu Teksasa. Proizvodnja je otišla u nebo, ali kamen je bio toliko vruć (150 stupnjeva Celzijusa) da je topio opremu i senzore. Šef ga je zatražio da pronađe opremu koja može izdržati te temperature.

“Nikada prije nisam bio čuo za geotermalnu energiju,” priznaje Latimer. Počeo je istraživati. Energetski divovi poput Chevrona i Getty Oila već desetljećima pokušavaju iskoristiti geotermalnu energiju, ali nisu uspjeli otkriti kako to činiti na visokim razinama. Latimer je naišao na analizu MIT-ja iz 2006., u kojoj stoji da je potrebno razviti nove tehnike bušenja kako bi geotermalna energija postala komercijalno održiva.

Prisjeća se kako se počeo smijati kad je to pročitao. Već je koristio slične metode za lomljenje škriljevca. “Mislio sam da je ideja toliko očita da je nekome već morala pasti na pamet,” kaže. Počeo se raspitivati. Ispostavilo se da njegove kolege iz naftne industrije geotermalna energija nije uopće zanimala, a ljudi iz industrije geotermalne energije nisu bili svjesni koliko je tehnologija bušenja napredovala. “Kao da su živjeli u nekom drugom desetljeću,” čudi se Latimer.

Počeci tvrtke

Postao je opsjednut primjenom tehnologije frackinga na vruće stijene. O svojoj novoj misiji napisao je esej zbog kojeg je primljen na Stanford. Tamo je istovremeno studirao biznis i radio na magisteriju iz geotermalnog inženjerstva. Na Stanfordu je upoznao Jacka Norbecka, koji je pisao doktorat o tome kako iskoristiti geotermalnu energiju bez izazivanja potresa.

Godine 2017., nakon što su završili studiranje, njih dvojica su pokrenuli Fervo. Sada 37-godišnji Norbeck bio je glavni tehnološki direktor. Ubrzo su primljeni u prestižni program Cyclotron Road u laboratoriju Lawrence Berkeley ministarstva energetike. Ova dvogodišnja stipendija poduzetnicima omogućava da na svojim startupovima surađuju sa stručnjacima.

Ministarstvo energetike već je proučavalo potencijal geotermalne energije. Godine 2015. analizirali su pet mogućih lokacija za observatorij za istraživanja geotermalne energije (FORGE). Joseph Moore, profesor sa Sveučilišta Utah koji je proučavao geotermalni fracking, uvjerio ih je da odaberu upravo Milford. FORGE je svoja otkrića objavljivao i tako Fervou uštedio milijune dolara i godine rada. “To nam je omogućilo veliko ubrzanje,” kaže Latimer.

Naučio je još jednu važnu lekciju iz eksplozije frackinga škriljevca: treba unajmljivati rano i često. Dok još uvijek sudjelovao u programu Cyclotron Road, nekoliko milijuna dolara sredstava od Breakthrough Energy Venturesa i ostalih upotrijebio je za najam zemljišta u blizini lokacije FORGE-a.

Prije dvije godine tvrtka je prikupila 138 milijuna dolara. Dio tih sredstava upotrijebili su za pilot projekt u geotermalnoj elektrani u Nevadi koja nije proizvodila dovoljno. Latimer i Norbeck oživjeli su tvornicu pomoću dvije bušotine. Bio je to prvi put da je tehnika uparenih bušotina upotrijebljena u praksi, kaže Latimer.

Ove veljače tvrtka je prikupila još 244 milijuna dolara uz procjenu vrijednosti od 850 milijuna dolara. Najveći čekovi došli su od milijardera iz svijeta energetike Johna Arnolda (navodno 30 milijuna dolara) i tvrtke Devon Energy (100 milijuna dolara uz udio od 17 posto). Latimer ne želi otkriti koliki je njegov udio u tvrtci, no Forbes procjenjuje kako on vrijedi najmanje 50 milijuna dolara.

Pitanje Trumpove energetske politike

Ne iznenađuje da uz tolike ambicije dolazi i mnogo rizika.

Zakon koji Trump želi ukinuti developerima geotermalne energije nudi porezne subvencije od 30 posto investiranog kapitala za projekte započete do 2032. godine. Umjesto toga mogu odabrati prenosivu subvenciju od 2,75 centa za svaki kilovatsat električne energije proizvedene tijekom 10 godina. Latimer inzistira da će Fervo preživjeti i Trumpovu administraciju, pod uvjetom da promjene s vrha vlasti ne dovedu tvrtku u nepovoljan položaj u odnosu na druge izvore obnovljive energije.

Fervo nije jedini igrač na ovom polju. Tvrtka Quaise Energy iz Houstona prikupila je 96 milijuna dolara za rad na novoj tehnologiji bušenja, razvijenoj na MIT-ju. Ta tehnologija uključuje gađanje duboko zakopanog granita energetskim valovima – zamislite nešto poput mikrovalne pećnice, samo 10.000 puta snažnije. Sage Geosystems, kojeg vodi bivša direktorica u Shellu Cindy Taff, usavršava pristup jedne bušotine koja bi opskrbljivala energijom na zahtjev. Grade pilot tvornicu blizu San Antonija, a Meti su prodali sustav koji proizvodi maksimalno 150 megavata.

Najveći izazovi

Najveći izazovi – osim onih tehničkih – tiču se dobivanja dozvola, kao i pristupa vodi i zemljištu. Svaka bušotina zahtijeva milijune litara vode, a voda se gubi čak i u zatvorenim sustavima poput Fervovog. S druge strane, geotermalna energija može koristiti otpadnu vodu, kišnicu, čak i slanu vodu. I lokacija ima dovoljno. Što se tiče dobivanja dozvola, getoermalna energija ima zelenu reputaciju, zbog čega bi se trebala suočavati s manje prosvjeda u odnosu na fracking nafte i plina, iako Taff iz Sagea priznaje kako bi neki ogromne strojeve za bušenje svejedno mogli smatrati neprihvatljivim rugobama.

Fracking također može izazvati manje potrese. Ipak, dosad senzori u FORGE-u nisu izmjerili drhtanja veća od 1,9 stupnjeva, što je daleko ispod zabrinjavajućeg praga. Može li ova praksa poremetiti temperaturu Zemljine jezgre? To je malo vjerojatno, budući da vulkani prirodno ispuštaju mnogo više energije od bilo čega što bi ljudi ikada mogli uhvatiti.

Postoji i jedan praktičan problem: proizvodnja geotermalne energije dobivene iz jedne bušotine tijekom pet godina može pasti za oko 10 posto, kaže Taff. To znači da će Fervo morati nastaviti bušiti kako bi zadržao istu razinu proizvodnje. To nije veliki problem, kaže Latimer. Bušotine u Eagle Fordu u početku izvlače 1.000 barela nafte dnevno, a onda padnu na 600 barela dnevno samo godinu dana kasnije.

“Vrućina se kroz kamen kreće vrlo, vrlo polako. S vremenom, ako više ne budemo proizvodili na nekom području, tamo će se vratiti visoke temperature,” kaže on. A ima i jednostavno rješenje za problem nedostatne temperature: “Bušite dublje.”

Autor originalnog članka: Christopher Helman, Forbes
Link: Fracking Hot Rocks Could Revolutionize Clean Energy – If Trump Doesn’t Get In The Way
(Prevela: Nataša Belančić)