Upoznajte idejnog tvorca bh. konvertibilne marke: Nije bilo lako uspostaviti jedinstvenu valutu, ime i dizajn smo ostavili za kraj pregovora

Prije 25 godina „rođena“ je konvertibilna marka Bosne i Hercegovine. Puštanjem u opticaj prvih novčanica u apoenima od 50 F, 1 KM, 5 KM i 10 KM, 22. juna 1998. godine, i zvanično je počeo život domaće valute naše zemlje koji uspješno traje i danas.  

Novčanice izdane 1998. godine, navodi se na zvaničnom sajtu Centralne banke BiH, proizvedene su u štampariji Francois-Charles Oberthur u Francuskoj, čija vlada je finansirala i troškove njihove proizvodnje.

Kovanice bh. konvertibilne marke proizvedene su u Velikoj Britaniji

Kovanice je proizvela kovnica Royal Mint iz Velike Britanije. Novčanice konvertibilne marke izdane su u dvije varijante dizajna, dizajn Federacije BiH i dizajn Republike Srpske, a razlikuju se po motivima lica na prednjoj strani novčanice, motivima na poleđini novčanice, kao i redoslijedu latiničnog i ćiriličnog pisma. Sve ostale karakteristike, uključujući veličinu, boju i zaštitna obilježja, identične su za obje verzije. Novčanica apoena od 200 KM izdana je u jednoj varijanti dizajna za Bosnu i Hercegovinu.

Kada je o kovanicama konvertibilne marke riječ, svi apoeni imaju jedinstven dizajn.

Danas su ovo manje-više poznati podaci, ali ne i put koji je morao biti pređen da bi se uspostavila valuta. Sjećanja o tome ima Steve Hanke, profesor primijenjene ekonomije na Univerzitetu Johns Hopkins u Baltimoreu, koji je začetnik ideje o novoj bh. valuti.

Zovu ga još i doktor za novac koji putuje svijetom i pruža pomoć bankarskim sistemima raznih zemalja u suzbijanju inflacije. Osim što o novcu zna sve, malo toga mu je ostalo nepoznato i o našem, bivšem jugoslovenskom prostoru kojeg je imao priliku upoznati još za vrijeme devedesetih kada je savjetovao Antu Markovića, posljednjeg premijera SFR Jugoslavije.

Hanke je predložio niz reformi slobodnog tržišta, uključujući privatizaciju jugoslavenskog penzionog sistema, kao i sistem valutnog odbora za rješavanje posrnulog jugoslovenskog dinara.

Raspadom Jugoslavije, u drugoj polovini devedesetih, kao specijalni savjetnik Bijele kuće za uspostavljanje valutnog odbora u Bosni i Hercegovini, dolazi u glavni grad naše zemlje.

„Radio sam kao posebni savjetnik Vlade SAD-a u decembru 1996. Daytonsko-pariski mirovni sporazum (21. oktobra 1995.) naložio je da Bosna i Hercegovina primijeni valutni odbor najmanje šest godina.

(Valutni odbor podrazumijeva monetarni režim utemeljen na pravilu da domaća valuta bude 100 posto pokrivena određenom stranom valutom. U slučaju BiH to je bila njemačka marka.)

„Moj zadatak je bio osigurati da zakon o centralnoj banci rezultira što otodoksnijim sistemom valutnog odbora“, pojašnjava ovaj reformator valute u zemljama u razvoju, te se prisjeća svog dolaska sa suprugom u Sarajevo na pregovore, a vezano za uspostavljanje bh. valute i Centralne banke.

„Najupečatljiviji dio ovog poduhvata bio je let koji smo gospođa Hanke i ja imali iz Zagreba u Sarajevo 11. decembra 1996. godine. Bili smo krcati NATO-IFOR-ovim jedinicama u vrlo bučnom nizozemskom vojnom transportu. To je bio jedini siguran prolaz u ratom razoreno Sarajevo“.

Tokom boravka u Bosni i Hercegovini imali su, kaže on, jako osiguranje.

Ručak sa Holbrookom u Hong Kongu i razgovor o Daytonu

O valutnom odboru Steve je napisao i knjigu 1991. godine, koja je pomogla kod finansijskih pregovora u Daytonu. A, da se čitala i u bivšoj Jugoslaviji, otkrit će, sjeća se, tokom ručka sa Richardom Holbrookom u hotelu Grand Hyatt u Hong Kongu 27. marta 1998. godine.

„Razgovarali smo o Dejtonskom sporazumu kada mi je ispričao kako je bilo lako izaći na kraj sa Slobodanom Miloševićem u pregovorima o novom monetarnom sistemu za Bosnu i Hercegovinu (šefom izaslanstva Savezne Republike Jugoslavije u Daytonu). Ispostavilo se da je Milošević bio upoznat s mojom knjigom na srpskohrvatskom i mojim idejama valutnog odbora jer sam bio savjetnik potpredsjednika Vlade Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u razdoblju od 1990. do juna 1991. godine“, kaže Hanke.

Dejtonski mirovni sporazum koji je potpisan 1995. godine, uspostavio je temelje finansijskog sistema u BiH, a oni su podrazumijevali osnivanje Centralne banke BiH koja će jedina izdavati domaću valutu.

Ponosan sam da sam jedan od očeva Centralne banke

„Uspjeh ima mnogo očeva, a neuspjeh nema nijednog. Centralna banka BiH ima mnogo očeva i ja sam ponosan što sam jedan od njih“, kaže on.

Očigledno je bilo da nacionalna valuta koju će izdati nova Centralna banka treba imati i svoje ime i dizajn za svoje novčanice. Hanke je bio svjestan da slijede teški pregovori u BiH na tu temu. Jer, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da je krajem 1995. godine u BiH u opticaju bilo nekoliko valuta.

Dok su njemačke marke bile u upotrebi u cijeloj zemlji, hrvatsko većinsko područje koristilo je i hrvatsku kunu (HRK), srpsko novi jugoslovenski dinar (IUD), dok je bošnjačko koristilo bosanskohercegovački dinar (BHD)

BHD je bila jedina domaća valuta koja je u to vreme još uvek bila u upotrebi u zemlji, i koju je izdavala Narodna banka Bosne i Hercegovine.

„ Znali smo da će dogovori biti teški, ali smo znali i da pitanje imena možemo ostaviti za kraj, budući da nije imalo implikacije na sam zakon o Centralnoj banci. Da bismo olakšali naše rasprave o nacrtu zakona, za neimenovanu novu valutu smo koristili naziv „naočare“ (moja mašta je tada bila na izmaku). A, potom su uslijedile intenzivne rasprave o značenju jedinstvene valute kao zakonskog sredstva plaćanja“, kaže Hanke i dodaje:

„Bosanski Srbi su željeli svoju verziju valute koju bi izdavala njihova filijala centralne banke, ali bi bile zakonsko sredstvo plaćanja u cijeloj zemlji i potpuno zamjenjive sa verzijom u Federaciji. To je, po njihovom mišljenju, bilo u skladu sa suštinom jedinstvenog monetarnog područja i sistema.

Kao dobar model održavanja etničke raznolikosti predložili smo jedinstvenu valutu sa dva dizajna, navodeći belgijske i kanadske novčanice (jedna grupa i jezik na jednom apoenu, a drugi na drugom apoenu, ali sa samo jednom verzijom svake denominacije).

Na moje olakšanje, svi su to razumjeli i prihvatili bez oklijevanja“, sjeća se Hanke.

KM je danas vezan za euro

Odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma utvrđeno je da će Centralna banka BiH djelovati kao valutni odbor. Izdavat će bh. novac koji je u potpunosti osiguran stranom rezervnom valutom i slobodno konvertibilan u tu rezervnu valutu po fiksnom kursu. Osim toga, Centralnoj banci neće biti dopušteno posuđivati ​​novac vladi ili bilo kojem privatnom preduzeću, niti stvarati kredite.

„Otkako je prvi valutni odbor uspostavljen 1800-ih, nijedan od njih 70 nikada nije propao. Nadajmo se da ćete barem imati najbolji monetarni sistem u tom dijelu svijeta”, kazao je Hanke delegaciji bankara i poslovnih lidera iz Bosne i Hercegovine koje je svojevremeno ugostio na svom predavanju u kampusu Homewood u sklopu programa obuke sponzorisanog od Američke agencije za međunarodni razvoj.

“Sistem valutnog odbora propisan Dejtonskim/Pariskim sporazumom je siguran”, poručio je.

U početku je konvertibilna marka fiksnim kursom bila vezana za njemačku marku, da bi kasnije,  uvođenjem eura, bila vezana za euro, sa također fiksnim kursom. Konvertibilna marka u BiH i danas je vezana za euro i valutni odbor.