Od bojkota do preživljavanja: Kako je BiH postala talac divljih poskupljenja?
Dok se građani BiH suočavaju s neprestanim rastom cijena, trgovci pravdaju poskupljenja višim nabavnim troškovima, a vlasti krive globalnu inflaciju. No, postavlja se ključno pitanje – kako je hrana u BiH poskupjela između 100 i 400%, dok je u Zapadnoj Evropi taj rast bio 30 do 40%?
O ovoj temi za N1 govorili su ekonomski analitičari Siniša Vukelić i profesor Aziz Šunje, koji su otvoreno ukazali na nesposobnost vlasti, neregulisane trgovačke marže i ekonomsku realnost u kojoj građani BiH ne žive – već preživljavaju.
Inflacija je pojela plate, bojkot nije rješenje
Profesor Aziz Šunje ističe da je inflacija uveliko pojela rast minimalnih plata. Naglašava da bojkot trgovina, iako može imati određeni pritisak na trgovce, nije dugoročno rješenje.
“To je jedan oblik pritiska da trgovački lanci svoje marže dovedu u normalu, jer su one na ovim prostorima znatno veće nego drugdje,” kaže Šunje.
Vukelić, s druge strane, upozorava na to da su ekonomske teme potpuno potisnute u javnom prostoru zbog političkih previranja.
“Političari skreću pažnju s ekonomskih problema na političke krize. A građane zapravo najviše zanima kako će platiti račune, komunalije i hranu,” poručuje on.
Vlast koja ne zna (ili ne želi) raditi svoj posao
Jedan od ključnih problema, ističe Vukelić, jeste nesposobnost vlasti da preduzme konkretne mjere za zaštitu standarda građana.
“Najveća inflacija u BiH je zabilježena kod hrane i bezalkoholnih pića, što najviše pogađa najsiromašnije slojeve društva. Umjesto da vlast reaguje, ona se bavi sama sobom. Godinama postoje inicijative da se smanji PDV na osnovne životne namirnice, ali vlast to odbija. Istovremeno, država bez problema odobrava 100 miliona KM za kupovinu zgrade Uprave za indirektno oporezivanje,” naglašava Vukelić.
Građani će morati sami tražiti rješenja
Šunje smatra da će potrošači, ukoliko se situacija ne promijeni, morati pronaći vlastite alternative – smanjiti potrošnju ili se okrenuti proizvodnji hrane.
“Veliki broj domaćinstava raspolaže zemljom i mogli bi sami proizvoditi hranu. Međutim, ključni problem je što vlast ne radi na unapređenju poslovnog ambijenta, što bi pomoglo u kontroli cijena,” objašnjava Šunje.
Bez ozbiljne državne intervencije i strože kontrole trgovinskih marži, građani BiH će i dalje biti prepušteni na milost i nemilost nekontrolisanog tržišta. Pitanje je – koliko dugo će društvo moći izdržati ovakav tempo poskupljenja prije nego što krene u ozbiljniji otpor?
