Može li BRICS okončati američku hegemoniju na Bliskom istoku?

Samit BRICS-a, koji se održava od 22. do 24. oktobra 2024. u Kazanju, Rusiji, započeo je s važnim geopolitičkim potezima. Jedan od ključnih naglasaka samita je objava izvještaja koji predlaže stvaranje nove infrastrukture za trgovinu i prijenos novca koristeći nacionalne valute zemalja članica BRICS-a, umjesto oslanjanja na američki dolar. Ovaj prijedlog predstavlja korak ka smanjenju dominacije dolara u globalnim transakcijama.

Ovaj razvoj dolazi u vrijeme kada mnogi stručnjaci smatraju da je izbjegavanje američkog dolara – kroz sankcije, zamrzavanje imovine i druge mjere koje SAD koristi protiv država čijoj se politici protivi – izazvalo pad povjerenja u dolar na međunarodnom nivou. Kao rezultat, sve više država, predvođenih zemljama poput Rusije i Kine, traži alternativne metode trgovine i plaćanja kako bi smanjile svoju ovisnost o američkoj valuti. Taj pritisak na dedolarizaciju mogao bi značajno promijeniti globalnu ekonomsku dinamiku ako bude uspješan.

Hegemonija američkog dolara, koja traje od 1944. godine kada je dolar postao glavna globalna rezervna valuta kroz Bretton-Woods sporazum, omogućila je Sjedinjenim Državama ogromnu političku i ekonomsku moć širom svijeta, posebno u zemljama u razvoju i na Bliskom istoku. Ova moć dolara omogućila je SAD-u da kontroliše globalne tokove novca, što je dalje osnažilo njenu vojnu, tehnološku, i ekonomsku dominaciju. Kroz dolar kao glavnu rezervnu valutu, SAD su zadržale kontrolu nad međunarodnim finansijskim institucijama, poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke, te su mogle koristiti sankcije kao moćan alat protiv država koje se suprotstavljaju njihovoj politici.

U posljednjih godinu dana, moć dolara i američke politike osjetila se posebno kroz nemogućnost globalne zajednice da efikasno odgovori na političke krize, uključujući izraelsko-palestinski sukob i situaciju u Gazi. Unatoč pozivima na međunarodnu intervenciju kako bi se zaustavila izraelska agresija, geopolitička realnost i ekonomske veze s SAD-om sprječile su mnoge zemlje, posebno u arapskom svijetu, da djeluju.

Sjedinjene Države koriste svoj uticaj u regiji kroz vanjsku pomoć i vojnu podršku mnogim arapskim državama, uključujući Egipat, Jordan, i Irak. Te zemlje, zavisne od američke pomoći, bile su pod pritiskom da slijede američke smjernice u regionalnoj politici. U međuvremenu, bogatije zemlje kao što su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koje imaju značajne ekonomske interese u održavanju odnosa sa SAD-om, nisu poduzele odlučne korake da spriječe nasilje u Palestini i Libanu. Umjesto toga, te zemlje često balansiraju između održavanja savezništva sa Zapadom i zaštite svojih vlastitih regionalnih interesa, što je rezultiralo nedostatkom jedinstvenog odgovora na izraelsko-palestinski sukob.

Ovaj scenarij naglašava utjecaj dolara kao instrumenta globalne moći, koji SAD koriste ne samo za gospodarsku dominaciju, nego i za geopolitički pritisak, posebno u područjima s visokim političkim tenzijama, kao što je Bliski istok.

Zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) posljednjih godina intenzivirale su svoje napore u smanjenju ovisnosti o američkom dolaru, nastojeći osnažiti svoje valute i povećati udjele u zlatu. Ovi napori predstavljaju dio šireg globalnog trenda dedolarizacije, gdje zemlje, posebno iz globalnog juga, nastoje smanjiti svoju izloženost dolaru kako bi stekle veću ekonomsku i političku nezavisnost.

Zemlje BRICS-a od svog osnivanja 2009. godine zagovaraju multipolarni svjetski poredak koji bi omogućio pravedniji i ravnopravniji globalni financijski sistem. U tom kontekstu, one su sada u pregovorima o uspostavljanju nove rezervne valute, koja bi omogućila njihovim ekonomijama veću fleksibilnost i smanjila dominaciju dolara u međunarodnoj trgovini. Ovaj potez podržava i činjenica da su zemlje BRICS-a povećale svoje zalihe zlata i počele koristiti druge valute, poput kineskog juana, u bilateralnim i regionalnim trgovinskim sporazumima.

Pad dolara kao globalne rezerve već se očituje kroz smanjenje njegovog udjela u svjetskim deviznim rezervama, koje su 2022. godine dosegle najniži nivo u posljednje dvije decenije. Iako dolar i dalje dominira međunarodnim trgovinskim transakcijama, pokrivajući oko 90% svih trgovinskih poslova, proces dedolarizacije je u toku. Ovaj trend je posebno relevantan u svjetlu geopolitike, gdje su sankcije, zamrzavanje imovine i vojni sukobi koje podržavaju SAD pojačali pozive na alternativne ekonomske strukture koje nisu ovisne o dolaru.

Osim BRICS-a, čak su i članice Evropske unije, poput Njemačke, izrazile interes za razvijanjem vlastitih platnih sistema neovisnih od SAD-a i dolara. S obzirom na međunarodne sukobe i političke pritiske koje SAD vrše putem svoje valute, mnoge zemlje gledaju na dedolarizaciju kao na način smanjenja američkog utjecaja i izgradnje ekonomske sigurnosti.

Iako je američki dolar i dalje izuzetno dominantan, posebno u trgovini energentima, mogućnosti za njegov pad kao globalne rezerve rastu. Blok BRICS-a, sa svojom ekonomskom i političkom težinom, mogao bi odigrati ključnu ulogu u ovom procesu, pogotovo ako uspije realizirati ambicije uvođenja nove, alternativne globalne valute ili proširi trgovinu putem lokalnih valuta.

Nakon što su Sjedinjene Američke Države zamrznule ruske devizne rezerve od 300 milijardi dolara kao odgovor na invaziju na Ukrajinu 2022. godine, ruski predsjednik Vladimir Putin predložio je ulaganje u čvrsta sredstva poput zlata ili nafte. Ova odluka reflektira širi trend među zemljama BRICS-a, koje sve više ulažu u zlato kako bi smanjile svoju ovisnost o američkom dolaru i jačale svoje ekonomske pozicije.

Od 2024. godine, zalihe zlata u centralnim bankama zemalja BRICS-a i Egipta čine više od 20% sveg zlata u posjedu svjetskih centralnih banaka, a zemlje poput Rusije, Indije i Kine nalaze se među top 10 u pogledu količine zlata koje posjeduju njihove centralne banke. Ovo predstavlja važan korak u pravcu dedolarizacije, jer mnoge zemlje traže alternativne načine očuvanja bogatstva i jačanja ekonomskog suvereniteta u svijetu u kojem dominira američki dolar, piše MEE.

Iako je američki dolar imao dominantnu poziciju u globalnim monetarnim rezervama više od 80 godina, njegov udio je počeo opadati od početka 2000-ih, smanjivši se s oko 73% na 58%. Mnoge zemlje, uključujući Rusiju i Tursku, značajno su smanjile svoja ulaganja u obveznice američkog trezora ili ih potpuno eliminirale. Čak su i tradicionalni partneri SAD-a, poput Japana, Kine, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, smanjili svoja ulaganja u američke obveznice. Ovaj trend je kulminirao smanjenjem vrijednosti trezorskih vrijednosnih papira koje drže neameričke institucije, dok se američki javni dug udvostručio u posljednjih deset godina, sa 17,8 biliona na više od 35 biliona dolara.

Politika “šargarepe i štapa” koju su SAD koristile u arapskom svijetu, uključuje podmićivanje i sankcije. Na primjer, Egipat je od 1979. godine, kada je potpisao mirovni sporazum s Izraelom, dobivao godišnju vojnu pomoć od 1,3 milijarde dolara od SAD-a, što je omogućilo SAD-u da osigura usklađenost egipatske politike s njihovim interesima u regiji. Ovaj pristup je ilustracija američkog utjecaja na političke odluke u arapskom svijetu putem ekonomske i vojne pomoći, dok druge zemlje koje se suprotstavljaju američkoj politici, poput Rusije, traže načine da izbjegnu takvu ovisnost, prvenstveno kroz smanjenje korištenja dolara u međunarodnim transakcijama.

Sjedinjene Američke Države često su koristile politiku “štapa” protiv režima koji su nastojali voditi nezavisnu politiku, suprotnu interesima Washingtona. Jedan od ključnih alata u ovoj strategiji bilo je isključivanje zemalja iz globalnog platnog sistema Swift, što im je onemogućilo da vrše međunarodne transakcije, uključujući prijenos novca između banaka. Ovo je bio “ozbiljan nacionalni udar” za zemlje poput Irana, koje su bile posebno pogođene zbog svoje ovisnosti o međunarodnim finansijskim tokovima.

Uz to, SAD su uvele direktne sankcije protiv režima koji nisu bili u skladu s njihovom politikom, ciljanjem njihovih ekonomija i ograničavanjem njihovih investicija, bilo na američkom tržištu ili na tržištima saveznika SAD-a. Ove sankcije imale su ozbiljan utjecaj na zemlje poput Irana, Sirije i Iraka, koje su se suočile s ograničenjima u trgovini, finansiranju i investicijama zbog ovih mjera.

Snaga američkog dolara, kao dominantne globalne rezervne i trgovinske valute, ključni je faktor u sprovođenju ovih sankcija. Hegemonija dolara omogućava SAD-u da koristi svoj financijski sistem kao sredstvo prisile, kaznivši zemlje koje ne slijede njihovu vanjsku politiku. Ove mjere ne bi bile tako učinkovite bez globalne dominacije dolara, koji omogućava SAD-u da ekonomski izolira određene zemlje na svjetskom tržištu. U tom kontekstu, napori zemalja BRICS-a da smanje ovisnost o dolaru i promoviraju dedolarizaciju predstavljaju značajan izazov ovoj američkoj strategiji moći.

Na tekućem samitu BRICS-a, kojem prisustvuje 32 zemlje, uključujući devet članica bloka, raspravlja se o nekoliko ključnih tema, uključujući proširenje članstva i promociju upotrebe lokalnih valuta u međunarodnoj trgovini. Više od 30 zemalja izrazilo je interes za pridruživanje ili saradnju s BRICS-om, što ukazuje na rastući utjecaj ovog bloka u globalnim ekonomskim i političkim okvirima.

Jedan od glavnih ciljeva na samitu je smanjenje oslanjanja na američki dolar kroz Inicijativu za prekogranično plaćanje (Bcbpi), koja nastoji omogućiti lakšu i bržu trgovinu koristeći lokalne valute. To bi smanjilo potrebu za jedinstvenim prekograničnim sistemom plaćanja poput SWIFT-a, koji je pod velikim utjecajem SAD-a. Ova inicijativa planira podstaći zemlje članice, ali i druge partnere, da koriste svoje nacionalne valute u međusobnoj trgovini, smanjujući zavisnost od dolara.

BRICS također planira uspostaviti alternativni sistem za SWIFT, koji bi omogućio članicama bloka prijenos novca između centralnih banaka bez američkih sankcija ili barijera. Ovaj sistem bi se mogao oslanjati na blockchain tehnologiju i digitalne valute centralnih banaka (CBDC), što bi unaprijedilo sigurnost, efikasnost i autonomiju u globalnim finansijskim transakcijama.

Iako nije potvrđeno da će jedinstvena valuta BRICS-a biti na dnevnom redu trenutnog samita, ideja o stvaranju zajedničke valute predstavlja strateški potencijal za zemlje bloka u njihovim nastojanjima da umanje dominaciju američkog dolara. Uvođenje jedinstvene valute bi značajno ojačalo ekonomsku autonomiju zemalja BRICS-a, smanjilo zavisnost od dolara u trgovinskim transakcijama, i omogućilo veći uticaj u globalnoj ekonomiji.

Zemlje BRICS-a — Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika — već imaju značajne resurse i uticaj, što bi im omogućilo da ostvare ambicije stvaranja multipolarnog svjetskog poretka i pravednijeg finansijskog sistema. Ove zemlje posjeduju oko 42% svjetske populacije, kontroliraju veliki dio globalnih resursa, uključujući naftu i minerale, i imaju snažan potencijal za proširenje ekonomskih saveza, posebno među zemljama globalnog juga.

Na samitu u Johanesburgu 2023. godine, BRICS je pozvao šest novih zemalja da se pridruže: Egipat, Iran, Etiopija, UAE, Argentina i Saudijska Arabija. Egipat, Iran, Etiopija i UAE su potvrdili svoje članstvo, dok Argentina i Saudijska Arabija još uvijek razmatraju poziv. Ovaj potez ukazuje na rastući uticaj bloka i njegovu želju da proširi svoj ekonomski i politički utjecaj, posebno među zemljama koje su, poput BRICS-a, zainteresovane za smanjenje dominacije zapadnih sila i dolara u globalnom poretku.

BRICS može koristiti niz alata kako bi smanjio utjecaj dolara, uključujući:

1. Povećanje trgovine u lokalnim valutama – Promocija bilateralnih i multilateralnih sporazuma između članica BRICS-a bez korišćenja dolara.
2. Jačanje rezervi u zlatu i alternativnim valutama – BRICS zemlje već povećavaju svoje rezerve zlata i drugih valuta poput kineskog juana, umanjujući tako zavisnost od dolara.
3. Razvoj vlastitih platnih sistema – Kao što je najavljeno, BRICS planira uvesti alternativu SWIFT-u, što bi im omogućilo veću kontrolu nad prekograničnim plaćanjima.
4. Pridobijanje novih članica – Širenje BRICS-a povećava njegov globalni utjecaj i omogućava kreiranje veće mreže zemalja koje žele smanjiti zavisnost od dolara.

Ovi potezi mogli bi postepeno oslabiti poziciju dolara, posebno u trgovini energijom, koja je dugo bila vezana za američku valutu. Ako BRICS uspije ostvariti ove ciljeve, to bi moglo ozbiljno uticati na globalni ekonomski poredak i dovesti do smanjenja hegemonije američkog dolara u svjetskoj trgovini.

Ekspanzija BRICS bloka u tzv. BRICS Plus, sa novim članicama kao što su Egipat, Iran, Etiopija i UAE, dodatno jača globalni uticaj ovog bloka, posebno kada se sagleda njegova demografska i ekonomska snaga. Ova grupa sada predstavlja 46% svjetske populacije i 28% globalne ekonomije, dok njen BDP na bazi pariteta kupovne moći (PPP) dostiže 35%, nadmašujući G7, koji jedva dostiže 30% globalnog BDP-a (PPP).

Uz to, BRICS Plus kontroliše značajan dio svjetskih energetskih resursa – 47% svjetskih rezervi nafte i 50% rezervi prirodnog gasa. Ove rezerve čine članice BRICS-a ključnim akterima na globalnom tržištu energije. Uvođenjem međutrgovine koristeći lokalne valute, BRICS zemlje rade na slabljenju američkog dolara u međunarodnoj trgovini, uključujući trgovinu energijom, koja je tradicionalno vezana za dolar (petrodolare). Ako se Saudijska Arabija pridruži bloku, to bi dalje potkopalo dominaciju dolara na tržištu nafte, s obzirom na njen status jednog od najvećih proizvođača nafte.

Nova razvojna banka (NDB), koju je BRICS osnovao kao alternativu institucijama poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), također igra važnu ulogu u širenju uticaja bloka. Banka finansira razvojne projekte unutar i izvan BRICS-a, pružajući zemlje s opcijama koje ne dolaze s političkim uslovima poput onih koje često nameću zapadne finansijske institucije.

Iako unutar BRICS-a postoji neslaganje oko stvaranja zajedničke valute, članice se slažu u tome da je smanjenje zavisnosti od američkog dolara ključno za jačanje njihove ekonomske suverenosti. Ideja o de-dolarizaciji postaje sve popularnija, kako članice BRICS-a, ali i mnoge druge zemlje, nastoje da se oslobode zavisnosti od jedne valute.

S obzirom na trenutnu međunarodnu situaciju, posebno rastuću izolaciju SAD-a zbog njihove vanjske politike, uključujući podršku Izraelu, mnogi analitičari, posebno u arapskom svijetu, vide eroziju dolara kao početak kraja globalne hegemonije SAD-a. BRICS Plus, sa svojim resursima i ambicijama za multipolarni svijet, mogao bi postati ključni igrač u redefinisanju globalne ekonomske strukture.

Ako vlade i pojedinci širom svijeta budu manje skloni da prihvate oslabljen američki dolar, onda će SAD biti prisiljene zaustaviti svoje štampanje milijardi dolara koji financiraju genocidne ratove Izraela protiv Palestine i Libana .

Međutim, iako bi Brics mogao biti moćno sredstvo za postizanje ovog cilja, on sam ne može promijeniti američku politiku na Bliskom istoku. Arapske zemlje također moraju poduzeti neke strateške korake, uključujući postepeno ukidanje ekonomske i monetarne ovisnosti o SAD-u, posebno onih koje svoje valute vezuju za američki dolar umjesto za korpu valuta, kao u slučaju Kuvajta .

Oni također moraju proširiti svoje zlatne zalihe, kao što to čini većina velikih zemalja poput Kine, Indije i Turske, i pridružiti se velikim ekonomskim blokovima poput Bricsa, kao što su to učinili Iran, UAE i Egipat.

Sve ovo zahtijeva promjenu mentaliteta arapskih vlada, što je teško postići u sadašnjim okolnostima i može zahtijevati novo arapsko proljeće da transformiše njihov pristup.