Kako se Ruhrska oblast rješava ugljena: Njemačka će uložiti milijarde eura u vodik
Do 2045. godine Njemačka bi trebala postati klimatski neutralna – među ostalim i uz pomoć vodika. Uz vlastitu proizvodnju, planiraju i uvoz. No, ni jedno ni drugo nije baš tako jednostavno
Usred Ruhrske oblasti se u krugu tvornice Thyssenkrupp Steel u Duisburgu nalaze četiri velike visoke peći. “One proizvode oko deset milijuna tona čelika svake godine”, kaže Matthias Weinberg, voditelj Centra za metalurgiju u toj firmi. “Pritom nastaje i oko 20 milijuna tona CO2 svake godine.”
To se nastoji promijeniti. Do 2045. godine Thyssenkrupp namjerava svoju proizvodnju čelika učiniti klimatski prihvatljivom. Na području tvornice u Duisburgu građevinski radovi su već počeli. Umjesto prljavog ugljena uskoro će se koristiti vodik, piše Deutsche Welle.
“Novim procesom ćemo svake godine uštedjeti oko 3,5 milijuna tona ugljičnog dioksida”, kaže Weinberg. To je jedan od najvećih projekata dekarbonizacije, odnosno smanjivanja ovisnosti o fosilnim gorivima na svijetu.
Višenamjenski energent
“Vodik može igrati važnu ulogu u mnogim sektorima,” kaže Tom Smolinka iz instituta Fraunhofer. Može se koristiti ne samo u industriji čelika ili kemijskoj industriji, već i u prometnom sektoru ili u elektranama.
Zato se i savezna vlada oslanja na vodik – i želi ga kao energent etablirati u Njemačkoj. No, to nije tako jednostavno. Do sada su u tijeku samo manji pilot projekti, što tehnologiju čini prilično skupom. Osim toga, potrebno je izgraditi kompletnu infrastrukturu.
Za to su nužna postrojenja za proizvodnju, tzv. elektrolizatori. A bit će potrebno i oko 10.000 kilometara cijevi za transport vodika. Također, potencijalni korisnici, poput tvornica čelika ili cementa, moraju prilagoditi svoja postrojenja. Sve to zahtijeva milijarde eura investicija.
Uvoz će vjerojatno biti potreban
Unatoč tome, savezna vlada u idućim godinama očekuje ogromnu potražnju koja će postajati sve veća. Potreba bi na kraju mogla biti tolika da se vodik više neće proizvoditi isključivo u Njemačkoj. Ministarstvo gospodarstva stoga dugoročno planira uvoziti 50 do 70 posto iz inozemstva – na primjer, putem cjevovoda ili brodovima.
No većina planova za sada postoji samo na papiru, iako već postoje tzv. energetska i vodikova partnerstva s oko 40 zemalja diljem svijeta. Trenutno je najvažnije osigurati si potrebne količine vodika kada, kako se očekuje, u drugim zemljama počne proizvodnja u velikim razmjerima.
Savezna vlada do sada nije bila posebno konkretna. Još uvijek nije jasno odakle točno vodik treba doći i koliko će sve to koštati. Jedino što je sigurno: vlada već sada ulaže mnogo novca kako bi etablirala korištenje vodika u Njemačkoj.
