Iako su zaledili trgovinske odnose, nafta preko Turske i dalje dolazi do Izraela

Kada je 2006. godine otvoren naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan, hvaljen je kao ključni komercijalni most koji će povezati Aziju sa Evropom. 

Naftovodom od 1.768 kilometara, kojim se nafta transportuje iz Azerbejdžana u Tursku , 2023. godine je prevezeno oko 30 miliona tona sirove nafte, a 227 miliona barela nafte podignuto je u luci Ceyhan i utovareno na 313 tankera.

Ali posljednjih mjeseci, dok je izraelski rat protiv Gaze  i dalje bjesnio, naftovod se našao na udaru propalestinskih aktivista koji tvrde da podstiče ratne napore Izraela u enklavi i da turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan mora djelovati na zatvaranju. 

“Erdogane, zatvori ventile zanaftu”, piše na transparentu koji je prošlog petka nosila grupa aktivista pod nazivom “Hiljadu mladih za Palestinu” ispred sjedišta vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) u Istanbulu. 

“Okončajte svoje učešće u izraelskom genocidu.”

Usred protesta, Turska je bila primorana da se suoči sa pravnim pitanjima da li ima obavezu da prekine isporuke nafte Izraelu kroz naftovod koji nije u vlasništvu i naftu koju ne proizvodi. 

Pitanja su od posebnog značaja ako Međunarodni sud pravde (ICJ) utvrdi da Izrael čini genocid u Gazi. Zemlje poput Turske, Azerbejdžana i Kazahstana mogle bi se smatrati da krše obavezu sprječavanja genocida isporukom goriva i sirovina Izraelu.

Prošle sedmice, Oil Change International izvijestila je da 28 posto sirove nafte isporučene Izraelu između 21. oktobra 2023. i 12. jula 2024. došlo iz Azerbejdžana.

“Azerbejdžanska nafta se isporučuje preko naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC), u većinskom vlasništvu i kojim upravlja BP,” saopćila je grupa . “Sirova nafta se ukrcava na tankere u turskoj luci Ceyhan za isporuku u Izrael.”

Turski zvaničnici, koji su željeli ostati anonimni zbog vladinog protokola, rekli su za Middle East Eye da je odgovornost Ankare ograničena. 

“Mi ne posjedujemo naftovod, nego BP,” rekao je jedan turski zvaničnik. “To je azerbejdžanska ili kazahstanska nafta, a ni mi ih ne posjedujemo.”

Nejasna odredišta

Zvaničnik je rekao da je prema sporazumu sa vladom domaćina iz 2000. Turska bezuslovno bila obavezna da obezbijedi slobodan protok nafte kroz naftovod i da ne može da ga zaustavi u suprotnom bi bila primorana da plati znatne iznose novčane kompenzacije. 

Sporazumom je Ankara odgovorna za bilo kakva kašnjenja u izgradnji ili transportu nafte bez obzira na uzrok. 

“Povrh toga, dugoročna posvećenost i kredibilitet Turske kao neutralnog dobavljača energije bili bi u pitanju,” dodao je zvaničnik. 

Mnogi u Ankari su istakli da zemlje moraju poštovati ranije ugovore, navodeći primjere kao što je Ukrajina, koja dozvoljava ruskom gasu da prolazi kroz svoju teritoriju u Evropu.

Neki su također primijetili da kada se burad utovari u tankere u Ceyhanu, turske vlasti nisu svjesne da li će krenuti direktno u Izrael ili će pristati u njegove luke.

Međunarodni tankeri za naftu se obično registruju pod zastavama različitih zemalja, obično malih ostrvskih država, u svrhu izbjegavanja poreza i pravnih obaveza. 

Međutim, vlasnici brodova također mogu lako i brzo promijeniti zastavu svog plovila u pokušaju da smanje troškove i izbjegnu zakone.

“Odredišta brodova koji polaze iz Ceyhana nisu pod našom kontrolom,” rekao je turski ministar energetike Alparslan Bayraktar novinarima ranije ove godine.

Turski zvaničnik je za MEE rekao: “BP prodaje naftu posredničkim kompanijama i ona nema nikakve veze sa Ankarom. Kompanije posrednice preuzimaju naftu svojim tankerima bez deklarisanja konačnog odredišta.”

Zvaničnik je rekao da bi se u većini slučajeva nafta prodavala kupcu dok je tanker na otvorenom moru. 

Tayab Ali, direktor Međunarodnog centra za pravdu za Palestince (ICJP) i zamjenik izvršnog partnera u advokatskoj firmi Bindmans sa sjedištem u Londonu, rekao je da turska vlada ne može jednostavno odbaciti svoju moguću odgovornost prema međunarodnom pravu. 

“Test će biti da li Turska ima bilo kakvu kontrolu nad naftovodom,” rekao je on za MEE.

ICJ i privremene mjere

Iako turska vlada nema direktan udio u upravljanju naftovodom, Turkish Petroleum Corporation, javna kompanija, ima šest posto manjinskog udjela. 

“Turska kompanija od šest posto i njeni direktori vjerovatno će snositi odgovornost direktnije od države,” dodao je Ali. 

Međutim, dva advokata koji zastupaju Ankaru na međunarodnim sudovima se ne slažu. 

Govoreći pod uvjetom anonimnosti, jer nisu ovlašteni razgovarati s medijima, rekli su da im šest posto udjela Turkish Petroleuma ne omogućava nikakvu kontrolu u kompaniji, jer BP je većinski dioničar uz azerbejdžansku državnu naftnu kompaniju. 

„Na primjer, da postoji sankcija na nivou UN-a koja sprečava isporuku nafte u Izrael – da li bi Turska mogla spriječiti da se isporučuje putem naftovoda?“  

“Odgovor bi bio da. Zašto bi se drugačije ponašali u slučaju omogućavanja ratnih zločina?”

Više od 10 mjeseci Izrael nemilosrdno bombardira Gazu, zračnim napadima i artiljerijskom vatrom gađa civilnu infrastrukturu, uključujući škole, banke, stambene zgrade i bolnice.

Više od 40.860 Palestinaca je ubijeno, uključujući najmanje 16.825 djece, nakon napada koje je predvodio Hamas 7. oktobra.

Yusuf Akseker, turski advokat koji suosjeća s propalestinskim demonstrantima koji pozivaju na zatvaranje naftovoda BTC, nedavno je tvrdio da bi Ankara mogla zaustaviti isporuke nafte u Izrael koristeći privremene mjere ICJ-a kao pravno opravdanje.

“Jasno je da se Turska, ako zatvori ventile u skladu s ovim presudama, neće suočiti sa tužbom za odštetu zbog ugovora vezanih za BTC,” rekao je on. 

U januaru je ICJ naredio Izraelu da preduzme sve potrebne mjere za zaštitu civila u Gazi, uključujući korištenje svih svojih moći da zaustavi poticanje na genocid. Sud je u martu naložio Izraelu da preduzme sve potrebne mjere kako bi osigurao nesmetano pružanje osnovnih usluga i humanitarne pomoći Palestincima širom Gaze. 

A u maju je to tijelo naredilo Izraelu da odmah zaustavi svoju vojnu ofanzivu i svaku drugu akciju u Rafi koja bi mogla nanijeti fizičko uništenje Palestinaca u cijelosti ili djelimično u Gazi. 

Prije nego što se pridružila tužbi Južne Afrike protiv Izraela, Turska je objavila da obustavlja sav uvoz i izvoz u Izrael zbog svoje tekuće vojne akcije u Gazi, čime je okončana trgovina vrijedna oko 7 milijardi dolara.

Od tada je Erdogan pojačao svoju kritiku Izraela, upoređujući izraelskog premijera Benjamina Netanyahua s Adolfom Hitlerom i etiketirajući Izrael kao “terorističku državu” koja prijeti “cijelom čovječanstvu”.

Ipak, ostaje posljednje pitanje da li bi Turska mogla uvjeriti Azerbejdžan, koji ima vrlo bliske odnose s Izraelom, da zatvori dotok nafte u Izrael. 

Turski zvaničnici, u pozadinskim razgovorima, priznali su da azerbejdžanska vlada takođe nije zadovoljna nasiljem u Gazi, ali su takođe rekli da Baku ne želi da odustane od obaveza koje je preuzeo.