Francuski izbori: Krajnja desnica će morati pokazati ‘pragmatizam’ u sjevernoj Africi ako pobijedi

Vlada nacionalnog skupa u Francuskoj mogla bi izazvati određene tenzije s Alžirom, Tunisom i Marokom, ali ne bi trebala suštinski utjecati na odnose između država.

Izgledi za krajnje desničarsku vladu u Francuskoj nakon predstojećih parlamentarnih izbora pokrenuli su mnoga pitanja u sjevernoj Africi, regiji koja je svojom kolonijalnom prošlošću povijesno povezana s tom zemljom.

Stranka krajnje desnice koju predvodi Marine Le Pen ostvarila je ubedljivu pobjedu 9. juna , obezbijedivši 30 mjesta u Evropskom parlamentu u Strazburu.

To je navelo predsjednika Emmanuela Macrona da organizira prijevremene parlamentarne izbore krajem mjeseca na kojima bi populistička, antiimigraciona i antiislamska stranka mogla formirati vladu koju bi vodio 28-godišnji lider Jordan Bardella .

Gledano iz Maroka , Alžira i Tunisa , politička previranja u Francuskoj izazivaju zabrinutost.

Šta će se dogoditi sa naporima koje predvodi Macron da poboljša odnose sa Alžirom, uključujući posjetu predsjednika Abdelmadjida Tebbounea Francuskoj zakazanu za kraj septembra? Šta je sa mukotrpnim poslom „pomirenja”.

A šta je sa trgovinom, sigurnosnom saradnjom ili odnosima sa sve autoritarnijom vladavinom tuniskog predsjednika Kaisa Saieda?

Prvo na njihovoj listi neizvjesnosti je pitanje migracije , jer je Francuska dom najvećem broju migranata iz Magreba.

Godine 2022. 48,2 posto imigranata koji žive u Francuskoj rođeno je u Africi , a najčešće zemlje rođenja imigranata u zemlji su Alžir (12,5 posto), Maroko (11,9 posto), Portugal (8,2 posto) i Tunis (4,7 posto). ).

Dan nakon pobjede na evropskim izborima, glasnogovornik RN-a Sebastien Chenu ponovio je odlučnost svoje stranke da ukine francusko-alžirski sporazum o imigraciji iz decembra 1968., koji predstavlja kao “povoljan” za Alžirce.

Osmišljen da olakša ekonomsku imigraciju i riješi nedostatak radne snage u Francuskoj 1960-ih, sporazum je predviđao slobodno kretanje alžirskih državljana između dvije zemlje. Ali s vremenom je ovo pravo postepeno osporeno.

Implementacija vizne politike lišila je Alžirce, kao i druge državljane koji nisu državljani EU, mogućnosti da putuju u Francusku samo predočenjem svoje lične karte, kako je predviđeno sporazumom iz 1968. godine.

U stvari, potvrda o desetogodišnjem boravku, koja se Alžircima daje prema sporazumu, je privilegija koju nije uvijek lako dobiti .

Bivši alžirski diplomata koji je razgovarao sa Middle East Eye pod uvjetom anonimnosti, jer ga obavezuje povjerljivost, rekao je: “Ovo je populistička mjera usmjerena na francusko nacionalno javno mnijenje”.

“Alžir će se uvrijediti iz principa, ali u stvarnosti, ovaj sporazum više nije kompatibilan sa alžirskom migracijskom realnošću u Francuskoj”, dodao je bivši diplomata.

Na primjer, spajanje porodice, neophodno zbog emigracije radnika 1960-ih, danas više nije problem.

Bivši diplomata smatra i da bi između Francuske i Alžira mogao zavladati određeni “pragmatizam” u slučaju pobjede Le Penove stranke.

Prema njegovim riječima, alžirske vlasti nemaju interes otuđiti RN ako žele vize za svoje državljane, dok RN nema interes da otuđi Alžirce ako stranka želi da deportuje ilegalne migrante kojima je izdata obaveza da napuste teritoriju Francuske (OQTF).

Međutim, alžirska novinarka Nordine Azzouz izražava veću zabrinutost.

“Migraciona politika je tema broj jedan na kojoj je krajnja desnica gradila svoj narativ godinama, čak i decenijama”, rekao je on za MEE. “Scenario zatvaranja granice je više nego vjerovatan.”

RN je najavio strožiju viznu politiku sa zemljama koje ne sarađuju u oblasti migracija, a to bi moglo rezultirati manjim brojem viza koje se odobravaju Alžircima.

“Trebalo bi očekivati ​​ograničen pristup boravišnim vizama u Francuskoj, pored trenutnih ograničenja s kojima se mnogi podnositelji već suočavaju,” dodao je Azzouz.

‘RN bi bilo mudro napraviti kompromis’

U Maroku, politikolog Aziz Chahir vjeruje da krajnja desnica “nema interesa da se suprotstavi [kralju] Muhamedu VI, posebno kroz pooštravanje migracione politike ili viznih ograničenja.”

“Maroko se predstavlja kao ključni partner za Evropu u borbi protiv ilegalne migracije i terorizma,” rekao je za MEE. “Stoga bi bilo rizično za francusku krajnju desnicu da se upusti u preispitivanje sigurnosne saradnje s kraljevstvom.”

Isti status quo mogao bi se primijeniti i na Tunis , važnog partnera Francuske i Evropske unije u borbi protiv ilegalne imigracije. Prošle godine, Pariz je Tunisu dao 26 miliona eura “za obuzdavanje neregularnog priliva migranata kako bi podstakao njihov povratak u dobrim uslovima”.

Tuniski politički analitičar Hatem Nafti povlači paralelu sa italijanskom krajnje desničarskom vladom.

“Marine Le Pen govori gotovo isti jezik kao [talijanski premijer] Giorgia Meloni”, rekao je on za MEE.

Posljednjih nekoliko godina, strategija migracije  koju je koristio Meloni, koji je izabran 2022. na platformi koja ima za cilj drastično smanjenje ilegalne imigracije, “je savršeno prihvaćena od strane [tuniške] vlade”, objasnio je Nafti.

Što se tiče osjetljivog pitanja viza, “vidjećemo šta će Tunis uraditi, ali već znamo da tuniška vlada nije reagovala na skandale Tunižana u pritvorskim centrima u Francuskoj”, rekao je on, govoreći o “sramotnim” uslovima života. u francuskim imigracionim centrima kao što je dokumentovano od strane nezavisnog administrativnog organa.

„Mislim da idemo ka [istom odsustvu reakcije]“, rekao je Nafti.

Analitičar smatra da bi za predsjednika Kaisa Saieda uspon na vlast krajnje desnice u Francuskoj zapravo bila “dobra vijest” i u skladu s vlastitom antiimigracionom politikom.

Tuniški šef države optužio je ilegalne imigrante iz podsaharske Afrike da pokušavaju “promijeniti demografsku strukturu Tunisa”, a vlasti te zemlje bile su umiješane u ozbiljna kršenja protiv crnih afričkih migranata, izbjeglica i tražitelja azila, navode organizacije za ljudska prava. .

Osim toga, poput Le Penove stranke, Saied je politički islam učinio svojim  bete noireom .

Otkako je jednostrano suspendovao parlament i raspustio vladu u onome što su mnogi nazvali “ustavnim udarom” 2021, Saied je predvodio udarce na kritičare koje je Amnesty International opisao kao “politički motivisan lov na vještice”.

Ennahda, glavna opoziciona stranka u Tunisu, ima tri visoka čelnika u zatvoru, uključujući bivšeg predsjednika parlamenta Rached Ghannouchija , koji je uhapšen 17. aprila 2023.

„Kada je Evropski parlament u martu 2023. usvojio rezoluciju kojom se osuđuje stanje ljudskih prava u Tunisu, francuski poslanici krajnje desnice su radije podržavali tuniški režim, odobravajući njegova hapšenja islamističkih lidera“, rekao je Nafti.

Slično, ekonomski interesi Francuske bili bi vagani u odnosu vlade RN prema svojim susjedima sa cijelog Mediterana.

Ako krajnja desnica bude na čelu, trgovina sa Francuskom bi mogla doživjeti usporavanje u tri zemlje Magreba.

“Alžir, kao i druge zemlje Sjeverne Afrike, [je] važno [tržište] za francuske kompanije i izvoznike. Te zemlje bi se vrlo lako mogle obratiti drugim dobavljačima u već dobro uspostavljenom trendu koji je vidio da Francuska više ne vodi izvoz u ove zemljama”, objasnio je Azzouz.

“Na nivou Evropske unije, koja je sporazumima o pridruživanju povezana sa Magrebom, druge zemlje će iskoristiti situaciju da ponude svoje proizvode”, dodao je novinar.

Ovo nadmetanje između Evropljana, ali i sa Rusijom, Amerikom, Turskom i Kinom, moglo bi, prema politikologu Chahiru, natjerati ekstremno desničarsku vladu “da dvaput razmisli prije nego što preduzme bilo kakvu akciju koja bi mogla ugroziti francuske ekonomske interese i interese Alavija režim [Maroko]”.

Na kraju, “RN bi bio mudar da napravi kompromis sa uspostavljenim političkim režimima u regiji Magreba, počevši od Maroka”, smatra Chahir.

I u Tunisu će “sporazumi ostati u skladu s interesima Francuza i općenito Evropljana, svi umotani u diskurs ‘poštovanja’ suvereniteta Tunisa”, navodi Nafti.

“Očigledno, ovo je velika šala kada se zna vezanost Nacionalnog relija za nostalgiju francuskog Alžira i njegovo veličanje kolonijalnog perioda.”

Rizik od obnavljanja tenzija sa Alžirom

Nacionalni front, prethodni naziv RN, osnovao je Le Penin otac Jean-Marie, bivši vojni oficir optužen za mučenje Alžiraca tokom rata za nezavisnost.

Prema Azzouzu, ovaj “DNK” francuske krajnje desničarske stranke mogao bi poremetiti proces pomirenja koji su pokrenuli Macron i Tebboune radi poboljšanja bilateralnih odnosa .

RN je osudio ovakav pristup i usprotivio se svakom gestu za “pomirenje uspomena” između dvije zemlje, objasnio je novinar.

“Izlažemo se u rizik da budemo svjedoci brutalnog prekida procesa koji je pokrenut na obje strane kako bi se riješio spor između Alžira i Pariza”, rekao je Azzouz.

Još jedno pitanje koje bi moglo dodatno ugroziti krhke bilateralne odnose između Pariza i Alžira je Westen Sahara i izražena podrška RN stavu Maroka po pitanju sporne regije.

Zapadna Sahara,  bivša španska kolonija , je oko 80 posto pod kontrolom Maroka, ali na nju polaže Saharski pokret za nezavisnost  Polisario Fronta , koji podržava Alžir. Alžir  je prekinuo  diplomatske odnose s Rabatom 2021., uglavnom zbog tog pitanja.

Chahir objašnjava da RN ima historijske veze sa kraljevstvom Alawi. Godine 1990., Jean-Marie Le Pen je dobio audijenciju od strane kralja Hasana II sa delegacijom drugih krajnje desničarskih poslanika u Evropskom parlamentu.

“Poput svog oca, kralj Mohamed VI je održavao ‘tajne’ odnose sa ekstremno desničarskim ličnostima”, dodao je Chahir, navodeći primjer politikologa Aymerica Chaupradea , bivšeg savjetnika Marine Le Pen i čvrstog branioca marokanske pozicije o Zapadu Sahara.

“Posvećena ideji francuskog Alžira, Le Pen nije oklijevala da izrazi svoju podršku 2007. godine za predloženu autonomiju Zapadne Sahare u okviru marokanskog suvereniteta”, podsjetio je Chahir.

Prema Emmanuelu Dupuyju, predsjedniku Evropskog instituta za perspektivu i sigurnost (IPSE), think tank sa sjedištem u Parizu, ako Marine Le Pen dođe na vlast, francusko priznanje suvereniteta Maroka nad Zapadnom Saharom bit će “trenutno”.

U Alžiru, gdje bi takva najava vjerovatno izazvala diplomatski prekid, posmatrači vjeruju da Francuska, čak ni predvođena krajnjom desnicom, nije spremna na takav rizik.