Beneficirani radni staž u BiH: Istražujemo ko odlazi ranije u penziju i je li vrijeme za reviziju privilegija

Beneficirani radni staž (staž osiguranja sa uvećanim trajanjem) povlastica je u penzijskom sistemu koja omogućava raniji odlazak u penziju radnicima u fizički i psihički zahtjevnim, visokorizičnim profesijama. U praksi, beneficirani staž funkcionira tako da se za određeni period rada – naprimjer jednu godinu – radnicima priznaje dodatni staž (maksimalno šest mjeseci za jednu godinu) što im omogućava ranije penzionisanje. U Bosni i Hercegovini ova vrsta staža ostaje važan instrument zaštite radnika u specifičnim industrijama, ali ipak, postavlja se pitanje: ko zaista zaslužuje ovu privilegiju i da li je trenutni sistem održiv?

Zanimanja koja po svojim zakonima imaju beneficirani staž

Zanimanja kao što su policajci, vojska i demineri po svojim zakonima imaju eksplicitno propisanu odredbu prava na beneficirani radni staž. Zakon o deminiranju u BiH u svojim temeljnim odredbama navodi da se deminerima vrijeme provedeno na poslovima deminiranja priznaje u penzijski staž kao staž osiguranja u trajanju od 16 mjeseci za svaku godinu. Zakon o policijskim službenicima također navodi da policijski službenici imaju pravo na beneficirani penzioni staž po kojem se svakih 12 mjeseci provedenih na dužnosti računa kao 16 mjeseci službe, dok je za vojnike ovo pravo regulirano Zakonom o oružanim snagama kojeg je donijela Parlamentarna skupština BiH na prijedlog Ministarstva odbrane BiH. Druga kategorija zanimanja u FBiH obuhvaćena je Pravilnikom o radnim mjestima objavljenom u Službenim novinama Federacije BiH br: 26/19 i 13/20).

Posebno teški, opasni i štetni poslovi

Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji regulira ovu oblast, jasno se definišu dva ključna elementa za priznavanje beneficiranog staža; prvi uključuje rad na posebno teškim, opasnim i štetnim poslovima, gdje radnici, čak i uz primjenu zaštitnih mjera, trpe negativne utjecaje po zdravlje, drugi su specifična zanimanja u kojima upravo zbog njihove prirode i težine, fiziološke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju daljnje uspješno obavljanje te djelatnosti.

u Pravilniku je navedena i oblast zdravstva, ali to ne znači da je svaki radnik u zdravstvu i u svakoj zdravstvenoj ustanovi automatski kvalifikovan za beneficirani staž, kažu u Ministarstvu

„Kada je u pitanju zakon kao temeljni akt, on ne nabraja zanimanja niti radna mjesta, a time niti „ograničava“ mogućnost da se neko radno mjesto odnosno zanimanje predvidi kao radno mjesto na kojem se staž računa sa uvećanim trajanjem, već samo daje osnovne elemente koja su to radna mjesta i kakve karakteristike mora imati da bi se u propisanom postupku, moglo tvrditi kao radno mjesto na kojem se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju, pojasnili su za Forbes BiH iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Drugim riječima, Pravilnikom su samo okvirno definisane oblasti u kojima može biti pokrenut postupak za priznavanje radnog mjesta sa beneficiranim stažom, a one su: rudnici, crna metalurgija – željezare, namjenska industrija, kožarsko – prerađivarska industrija, tekstilna industrija, livnice i kovačnice, proizvodnja električne energije, grafička industrija, farmaceutska industrija, promet, šumarstvo, građevinarstvo, zdravstvo, umjetnička djelatnost itd.

Potencijalno ova mogućnost postoji u svim branšama

„Pravilnik ne stavlja tačku na nabrojane profesije, već ostavlja prostor i za druge poslove,“ objašnjava za Forbes BiH Kenan Spahić, pomoćnik ministra u Sektoru za penzijsko i invalidsko osiguranje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i dodaje: „U Federaciji BiH teoretski postoji mogućnost da se za svako konkretno radno mjesto pokrene postupak – bilo da ga inicira poslodavac, sindikat ili inspektor. Ishod zavisi od struke i tačnih mjerenja specifičnih uslova rada.“

Spahić dalje pojašnjava: „Naprimjer, imate u Pravilniku navedenu oblast zdravstva, ali to ne znači da svaki radnik u zdravstvu i u svakoj zdravstvenoj ustanovi ima po automatizmu pravo na beneficiju, odnosno da je automatski kvalifikovan za beneficirani staž. Svaka zdravstvena ustanova može pokrenuti postupak za određena radna mjesta, zavisno od procjene poslodavca, sindikata ili inspekcije. Nakon sprovedenih mjerenja i stručne procjene, utvrđuje se ispunjava li konkretno radno mesto uslove za uvećanje staža ili ne.

Ponavljam, potencijalno ova mogućnost postoji u svim branšama, nije ograničena, kao u nekim drugim zemljama, samo na određene profesije. Mi smo naveli najčešće se to dešava u ovim oblastima, ali smo onda rekli u Pravilniku, utvrđivanje takvog radnog mjesta nije vezano za zanimanje, ne možete reći da rudar ili pravnik ima pravo, nema, mora se provesti postupak, vidjeti da li imaju štetni utjecaji, koliki su po postavljenim parametrima i onda se za svako radno mjesto teoretski može utvrditi da li ispunjava uslove ili ne.“

Zašto može policajac, a ne i novinar-reporter?

Na pitanje zbog čega se smatra da je neki policajac koji je veći dio radnog vijeka proveo pišući saobraćajne kazne, pod većim stresom, te ga zakon prepoznaje kao kategoriju za beneficirani staž, od naprimjer novinara ili ratnog reportera koji izvještava o po život opasnim temama i koji se zbog intenzivnog rada u svojoj branši suočavaju sa rizikom pogoršanog zdravlja, u nekim slučajevima PTSP-a, pa i skraćenog životog vijeka, Spahić objašnjava kako to nije realno.

Naš sistem, gdje neko može sa 46 godina otići u penziju, ostao je kao relikt prošlog vremena. Nigdje osim kod nas to ne postoji,“ kaže Spahić.

„Zakon predviđa da se beneficija računa samo za efektivno vrijeme provedeno pod rizičnim uslovima. Naprimjer, ako neko radi četiri sata administrativni posao, a četiri sata u uslovima zračenja (na rengenu), samo se tih četiri sata na rengenu računa za beneficiju. Isto tako, novinar nije konstantno izložen opasnosti – jedan dio vremena izvještava sa terena, a drugi u kancelariji ili na manje rizičnim temama. Zakon je precizirao i to je pravilo u svim uporednim zakonodavstvima na svijetu, da radnik tu vrstu rizičnog posla mora obavljati puno radno vrijeme, svaki dan i cijeli život. U suprotnom, svima bi se priznavale beneficije, što bi urušilo sistem,“ ističe Spahić, dodajući da je pitanje beneficiranog staža kompleksno i da svaka profesija ima svoje argumente.

“Raspakovati” sistem i redefinirati stvari

„Policija u Nemačkoj nema beneficiju – osim specijalnih jedinica. Pokušajte to objasniti našim policajcima; njihov odgovor bi bio: ‘Probajte vi obući uniformu ako mislite da je lako biti policajac.’ Naš sistem, gdje neko može sa 46 godina otići u penziju, ostao je kao relikt prošlog vremena. Nigdje osim kod nas to ne postoji,“ kaže Spahić.

Na našu opasku da se stiče dojam kako je neophodno mnoge stvari u sistemu penzionisanja raspakirati i redefinirati, Spahić se slaže te dodaje kako je više od 20 godina u penzijskom sistemu i da dobro razumije kako funkcionišu određene kategorije, neke od njih su kaže, snažne i po pravilu dobiju šta žele, često bez stručne analize.

Kako izgleda postupak utvrđivanja da li određeno radno mjesto ispunjava uslove za beneficirani staž?

Shodno Pravilniku Federalnog ministarstva zdravstva i socijalne politike zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem podnosi poslodavac Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike i to putem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Uz zahtjev se dostavlja i potrebna dokumentacija, tj. analiza i mišljenje o ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, akt o uviđaju nadležne mjerodavne inspekcije ili drugog zakonom određenog organa koji vrši nadzor nad opštim i posebnim mjerama zaštite na radu u skladu sa propisima, kao i drugim mjerama koje mogu utjecati na otklanjanje i smanjenje štetnih utjecaja, te prijedlog odluke o radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.

Stručna ovlaštena organizacija ili institucija, propisana zakonskim regulativama iz oblasti zaštite na radu, daje mišljenje o ispunjenosti uslova. Ova organizacija mora ispunjavati standarde kadrovske i tehničke opremljenosti, a procese nadzire odgovarajući inspekcijski organ kako bi se osigurala ispunjenost minimalnih uslova zaštite na radu, uključujući i smanjenje štetnih uticaja.

Trošak za poslodavce

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike naglašavaju da je ovaj postupak za poslodavce često složen i iziskuje značajne troškove, a njegov ishod nije uvijek izvjestan. Ako se radno mjesto prizna kao radno mjesto s beneficiranim stažem, poslodavac ima obavezu trajnog plaćanja dodatnih doprinosa za takve radnike.

„Nema proizvoljnosti u ovom procesu“, navode u Ministarstvu i dodaju da su parametri utvrđivanja isti kao i svugdje u svijetu i njih je pod istim uslovima utvrdila struka, počev od zdravstvenih pa sve do mikroklimatskih uslova na svakom radnom mjestu.

Također ističu da zakon propisuje kumulaciju različitih štetnih faktora koji traju kroz cijeli radni vijek i radno vrijeme.

Trend u svijetu je, navode dalje, smanjenje privilegija poput beneficiranog staža jer se standardi zaštite i radnih uslova stalno unaprjeđuju. „Takav primjer imamo, kod radnog mjesta radnika u štamparijama, gdje se radilo sa olovom dok su tehnološki procesi danas takvi da se radi digitalna štampa pa su uslovi rada značajno bolji ili primjer rada zdravstvenih radnika na radiologiji koji u današnje doba imaju „štetno zračenje“ u visini u kojoj ga ima mobilni telefon kojeg svakodnevno upotrebljavamo“, govore naglašavajući kako svi poslodavci mogu i trebaju imati izrađene akte o procjeni rizika za svako radno mjesto, a u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu.

Na naš upit koliko je prema posljednjoj evidenciji u FBiH isplaćeno penzija sa beneficiranim radnim stažom iz Federalnog Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (FZMIO/PIO), kažu da nemaju tu evidenciju.

„Mi mirovine evidentiramo po vrsti prava, tj. na starosnu, obiteljsku ili invalidsku, i po zakonu po kojem je ostvareno pravo, Zakon o MIO/PIO, Zakon o policijskim službenicima, Zakon o prijevremenom povoljnijem umirovljenju itd. Je li u nečijem stažu bilo beneficija, ne evidentiramo da bismo mogli reći –ovoliki je broj korisnika sa beneficiranim stažom“, kaže za Forbes BiH Tomislav Kvesić, samostalni stručni saradnik za odnose s javnošću FZ MIO/PIO.

Kada je riječ o obračunavanju bodova kod izračuna penzije, sve one se kaže Kvesić, računaju na jednak način, usporedbom plaće osiguranika sa prosječnom plaćom u toj godini, za svaku godinu staža.

„Policijski službenici imaju pogodnost da im se uzima pet najpovoljnijih godina kod izračuna godišnjeg osobnog koeficijenta. Oružane snage imaju nešto drukčiji način izračuna, koji nije po bodovnom sustavu“, kaže on.

Zašto je Zakon o doprinosima problematičan

Kenan Spahić posebno ističe problem u Zakonu o doprinosima, koji je u nadležnosti Ministarstva finansija. „Kada neko ima staž s uvećanim trajanjem, na primjer, za jednu godinu se nekome može najviše računati godina i po. Prema važećem Zakonu o doprinosima, svaki osiguranik u FBiH za jednu godinu plaća 23 posto doprinosa za PIO, dok se za dodatnih pola godine, koji predstavlja beneficiju, plaća samo šest posto. To nije odgovarajuće – trebalo bi da se plaća pola od tih 23 posto, kako bi se izbjegli gubici za PIO fond,“ objašnjava Spahić.

Prema njegovim riječima, ovakav sistem često ohrabruje poslodavce da koriste beneficiju, jer plaćaju samo šest posto za dodatni staž, umjesto pune stope doprinosa, što negativno utječe na finansiranje PIO fonda.

Spahić naglašava važnost razlikovanja penzija ostvarenih po beneficiranom radnom stažu i povlaštenih penzija. Povlaštene penzije su penzije po povoljnijim propisima, gdje su pojedinci ostvarili penziju bez obzira na dužinu staža – naprimjer, zaslužne boračke kategorije, uslovno rečeno, to znači da neko može imati veću penziju nego što je bila njegova plata,“ objašnjava on. Ovakve penzije, prema Spahiću, značajno opterećuju penzioni fond jer omogućavaju i danas penzije poput one od 2800 KM za generale bez obzira na radni staž. Penzije ostvarene po beneficiranom stažu s druge strane su redovne penzije, te nisu povlaštene penzije u smislu izračuna, one su povlaštene samo u smislu spuštanja granice i ranijeg odlaska u penziju.

Slična pravila i u RS-u

I u Republici Srpskoj u staž osiguranja sa uvećanim trajanjem računa se vrijeme u kojem je osiguranik radio na naročito teškom, opasnom i po zdravlje štetnom radnom mjestu, odnosno poslu, kao i na radnom mjestu na kojem osiguranik poslije navršenja određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i za koje je, pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim trajanjem, plaćen doprinos srazmjerno stepenu uvećanja staža, a sve rješenjem utvrđuje Ministar.

„Na osnovu uvida u Matičnu evidenciju Fonda o osiguranicima uočava se da su najčešće korisnici koji imaju staž sa uvećanim trajanjem iz djelatnosti rudarstva, metalske, hemijske i drvo-prerađivačke  industrije, sektora bezbjednosti…“, kažu za Forbes BiH u Findu PIO Republike Srpske.

Zahtjev za njihovo utvrđivanje može da podnese poslodavac, inspektor rada, sindikat i zainteresovani radnik. Zakonom o PIO propisano je da se, pored navedenog, u beneficirani staž računa vrijeme koje je osiguranik radio kao: lice sa najmanje 70 posto tjelesnog oštećenja,vojni invalidi od I do VI grupe, civilni invalid rata od I do VI  grupe, a također, postoji kategorija lica koja stiču pravo odlukama zakonodavnog organa (demineri, čuvari zatvora, vojska)

„Na osnovu uvida u Matičnu evidenciju Fonda o osiguranicima uočava se da su najčešće korisnici koji imaju staž sa uvećanim trajanjem iz djelatnosti  rudarstva, metalske, hemijske, i drvo-prerađivačke  industrije, sektora bezbjednosti…“, kažu za Forbes BiH u Findu PIO Republike Srpske.

Stepen uvećanja staža i starosna granica

Stepen uvećanja staža, navode dalje, zavisi od prirode posla i može iznositi do 50 posto, što znači da 12 mjeseci rada može biti računato kao 18 mjeseci staža. Starosna granica za penzionisanje može se snižavati za ukupno uvećanje staža, ali maksimalno do 55 godina starosti. Radna mjesta sa beneficiranim stažom podliježu reviziji svakih pet godina, a postupak i uslovi propisani su pravilnikom Ministarstva.

Uzimajući u obzir činjenicu da su se posljednjih godina usljed tehnoloških promjena i razvoja društva pojavila i nova zanimanja, konsultirali smo i zdravstvenu struku, da li bi neka od njih koja nose visok nivo stresa i odgovornosti, eventualno trebala biti razmotrena u kontekstu beneficiranog staža?

Šta kaže psihologija

Psiholog prof. dr. Mirna Marković ističe da neka zanimanja s pravom spadaju u kategoriju zanimanja sa beneficiranim radnim stažom, ali da je, s obzirom na promjene u organizaciji rada, očekivanjima i zahtjevima tržišta, pa samim tim i prema radnicima određenih zanimanja, koji postaju sve kompleksnija, sasvim primjereno, čak i neophodno proširiti definicije „teškog, opasnog, po zdravlje štetnog posla“.

Ona napominje da pored opšteg utiska i potrebe da se zaštite određena zanimanja, koja su pod većim rizikom od sagorijevanja, poput npr. socijalnih radnika i stručnjaka za socijalnu skrb i stanovanje, savjetnika u oblasti mentalnog zdravlja i drugih medicinskih radnika (medicinske sestre, hirurzi), medijskih radnika (reportera), radnika iz oblasti obrazovanja, advokata, itd., društvo traži ozbiljan, odgovoran pristup u provedbi metodologije utvrđivanja činenica određenog zanimanja, kako bi bilo koje od njih eventualno bilo kandidrano na listu zanimanja/profesija sa beneficiranim radnim stažom.

“Kao psiholog duboko vjerujem da bismo nakon provedbe istraživanja o efektima „sagorijavanja“ ljudi u određenim zanimanjima došli do frapantnih finansijskih pokazatelja (i sada postoje istraživanja koja govore u prilog tome) za koje bi se moglo ispostaviti da, dugoročno gledajući, značajno nadvisuju one koji su potrebni za isplatu beneficiranog radnog staža. Čak i da nije tako, kao društvo smo u obavezi, i na ovaj način, ukazivati poštovanje i prepoznavanje zanimanja koja su pod većim rizikom od „sagorijevanja“, govori Marković.

Kada je o novinarskoj struci riječ, ona je kaže, oduvijek bila u fokusu interesa društva. Upravo zbog prirode svoga posla, poznato je da su novinari povremeno ili svakodnevno izloženi različitim izvorima stresa, koji dolaze iz više pravaca. Danas je to još naglašenije s obzirom na izmijenjene uslove rada – digitalizaciju industrije, ali i sve nasilniji svijet koji u interesu javnosti novinari u svom profesionalnom djelovanju nastoje „pokriti“ (izvještavaju o  ratovima i sukobima, kriminalu, korupciji, politici, zdravstvu, izbjeglicama, prirodnim katastrofama, vrlo teškim ljudskim pričama itd.). To značajno doprinosi izloženosti ponekad enormno velikoj razini stresa i riziku od razvoja traume.