Petstogodišnji oružar iz komšiluka koji je među dobitnicima evropskog naoružanja
Oktobarsko sunce izlazi nad prostranim, 104 hektara velikim kompleksom njemačkog proizvođača municije RWS, na periferiji Nirnberga. Daleko od crvenih zgrada od cigle iz 19. stoljeća u kojima se nalaze proizvodni pogoni, radnici opremljeni zaštitnim naočalama i čepićima za uši počinju testiranje eksploziva već u sedam sati ujutro.
Nakon posebno glasne eksplozije, radnik prilazi da pokupi komad metala koji je hemijska reakcija iskrivila u konkavni oblik. “Ovo zovemo našom proizvodnjom pepeljara”, smije se Stefan Rumpler, bivši omladinski olimpijski strijelac koji sada radi na municiji za vazdušne puške za RWS, koji godišnje proizvodi više od tri milijarde komponenti—uključujući metke, patrone i inicijalne kapisle (koje pale barut u patroni da bi metak izašao iz oružja).
Jedan od vodećih proizvođača municije malog kalibra na svijetu, RWS je sada dio Beretta Holdinga, kompanije koja stoji iza najstarijeg svjetskog proizvođača oružja, italijanske Berette. Firma je preuzela RWS kao dio kupovine Ammoteca, najvećeg evropskog proizvođača municije i pirotehnike, za neotkriveni iznos 2022. godine.
Od puške do luksuzne odjeće
“Ovo je naše najveće preuzimanje do sada,” kaže izvršni direktor Beretta Holdinga Pietro Gussalli Beretta, 63, potomak osnivača Berette u 15. generaciji. Otkako se pridružio porodičnom biznisu prije četiri decenije i postao izvršni direktor 1995. godine, Pietro je pomogao transformaciju 499 godina stare porodične firme kupujući kompanije koje proizvode sve – od pušaka do luksuzne odjeće.
Sporazum o kupovini Ammoteca, između ostalog, dodao je 600 miliona dolara godišnjoj prodaji Berette, pomogavši joj da prestigne Sig Sauer i Smith & Wesson, te dodao nekoliko vojski NATO-a na listu svojih klijenata. Beretta je sada najveća kompanija za proizvodnju vatrenog oružja na svijetu, sa prihodima od 1,7 milijardi dolara u 2024. godini.
Govoreći iz sjedišta kompanije u Luksemburgu, Pietro objašnjava kako je ta kupovina pomogla firmi—dugo poznatoj po sačmaricama i pištoljima, poput čuvenog Beretta 92 pištolja koji koriste Bruce Willisov John McClane u filmu “Umri muški” i Mel Gibsonov Martin Riggs u “Smrtonosnom oružju”—da se udalji od tradicionalnog fokusa i pridobije nove klijente u sektoru odbrane.
„Tri stuba našeg poslovanja su lovci, vojnici i policajci. Njima trebaju oružje, odjeća i optika“, kaže on, misleći na nišane i crvene tačke koje poboljšavaju preciznost oružja. „Posljednji dio koji nam je nedostajao bila je municija. Ovim posljednjim dogovorom konačno smo zatvorili krug.“
Prije akvizicije, prodaja civilnom sektoru činila je 86% prihoda kompanije, što ju je činilo zavisnom od hira lovaca i entuzijasta za oružjem—posebno u SAD-u, najvećem tržištu vatrenog oružja na svijetu, koji čini 37% prodaje Berette. Kada je pandemija Covid-19 izazvala nagli porast prodaje oružja američkim civilima, Beretta je ubirala plodove toga, a njeni prihodi iz Sjeverne Amerike porasli su za 62% u periodu od 2019. do 2021. godine.
Ali Pietro je znao da to neće trajati vječno. Osim toga, još je morao nadoknaditi gubitak ugovora američke vojske za pištolje u vrijednosti od 580 miliona dolara, koji je 2017. izgubio od rivala, kompanije Sig Sauer sa sjedištem u New Hampshireu.
„Rast civilnog tržišta u SAD-u nadoknadio je gubitak vojnog ugovora, ali u međuvremenu smo također izgradili čvršće veze s drugim vojskama i policijskim snagama“, dodaje on. „Ponovo smo uspostavili ravnotežu.“
Danas prodaja sektoru odbrane i sigurnosti čini 34% prihoda Beretta Holdinga, u odnosu na samo 14% prije četiri godine. Također je pametno ulagati u vojsku u ovom trenutku: vojna potrošnja evropskih zemalja dostigla je rekordnih 350 milijardi dolara u 2024. godini dok su lideri pokušavali ponovno naoružati svoje zemlje nakon ruske invazije na Ukrajinu. Očekuje se da će ta potrošnja dodatno rasti, nakon što je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen početkom marta—odmah nakon što je predsjednik Trump izjavio da će SAD pauzirati vojnu pomoć Ukrajini—najavila plan da se zemljama EU osigura 160 milijardi dolara u zajmovima za ulaganje u njihove oružane snage.
Ozbiljna ekspanzija
„Nije to samo u Evropi. Vlade širom svijeta sada troše više na odbranu“, kaže Pietro, ukazujući na povećanu prodaju vojskama na Bliskom istoku. „Prirodno, imali smo koristi od toga.“
„Možete prodati vatreno oružje i onda graditi lojalnost brendu i prodavati municiju u nedogled“, kaže Mark Smith, analitičar investicijske banke Lake Street Capital Partners, govoreći o prednostima širenja na tržište municije. „Ako dobijate vladine ugovore za [oružje], to vam vjerovatno otvara vrata i za posao sa [municijom]. To svakako pomaže u ublažavanju uspona i padova i cikličnosti poslovanja.“
Nakon pada u 2023. godini, EBITDA (zarada prije kamata, poreza, duga i amortizacije) Beretta Holdinga porasla je za 2% u 2024. godini i iznosila je 245 miliona dolara—više nego trostruko u odnosu na javno listane rivale Sturm, Ruger & Co. i Smith & Wesson. Forbes procjenjuje da Beretta Holding, koji je 100% u vlasništvu Pietra, njegovog 87-godišnjeg oca Uga i brata Franca, 61, sada vrijedi 2,2 milijarde dolara. Kada se dodaju porodični vinogradi, nekretnine i investicije, procjenjuje se da trojac dijeli bogatstvo od oko 2,7 milijardi dolara.
Definitivno nije bilo scenarija brzog bogaćenja. Beretta svoju historiju prati unazad do 1526. godine, kada je Bartolomeo Beretta (†1565), proizvođač cijevi za puške u malom sjevernotalijanskom gradu Gardone, prodao 185 cijevi za arkebuze—ručne duge puške koje su preteča savremenih pušaka—Republici Veneciji. Generacije Bartolomeovih nasljednika nastavile su porodičnu tradiciju, i dalje žive u Gardoneu i i dalje proizvode oružje. Porodična firma isporučivala je vatreno oružje, uključujući i prve poluautomatske pištolje na svijetu i jednu od prvih mitraljeza, za svaki evropski rat od 1650. godine.
Pod Ugovim vodstvom, firma se proširila na američko tržište 1978. godine, a već 1985. osvojila je željeni ugovor za isporuku pištolja američkoj vojsci. Tada se Pietro pridružio firmi, pomažući ocu da otkupi udio tadašnjeg manjinskog vlasnika Berette, francuske firme za vatreno oružje FN Herstal (danas sa sjedištem u Belgiji).
„Imali smo višak sredstava i odlučili da, ako želimo vršiti nova preuzimanja, moramo postati organizovaniji“, prisjeća se on.
Porodica je osnovala Beretta Holding u Luksemburgu 1995. godine, pojednostavivši komplikovanu strukturu firme koja se gradila stoljećima i konsolidovala vlasništvo pod jednom holding kompanijom. Otprilike tada počinje ozbiljna ekspanzija. Beretta je kupila finskog proizvođača pušaka SAKO 2000. godine, što je bio prvi izlazak izvan domena sačmarica i pištolja, a potom dodala optičke firme Burris i Steiner 2002. i 2008. godine, koje proizvode nišane, red dotove i dvoglede. Nakon kupovine britanske luksuzne modne kuće i proizvođača ručno rađenog oružja Holland & Holland 2021. godine, te Ammoteca godinu kasnije, Beretta Holding danas posjeduje 19 brendova koji posluju u 23 zemlje na pet kontinenata. Zahvaljujući tom proširenju, nijedna od Berettinih podružnica ne čini više od 25% prihoda grupe.
„Nastavićemo viđati još konsolidacije u ovoj industriji kako se ljudi okupljaju oko poznatih imena“, kaže Smith iz Lake Streeta, ukazujući na lojalnost koju Beretta i njene podružnice imaju među dugogodišnjim kupcima, čak i nakon što firme budu preuzete. „Znate šta dobijate s Berettom.“
Neki od Berettinih konkurenata pokušavaju da je sustignu. Dok Glock, Smith & Wesson i Sturm, Ruger & Co. još uvijek ne proizvode vlastitu municiju, Colt CZ sa sjedištem u Pragu, koji je 2021. godine kupio američku kompaniju koja stoji iza Colt oružja, kupio je proizvođača municije Sellier & Bellot prošlog maja za 700 miliona dolara.
Za Pietra, ono što izdvaja Berettu od konkurencije jeste porodična kontrola i duboka uključenost—njegov otac, koji se povukao s izvršnih pozicija 2015. godine, sjedi u upravnom odboru, dok njegov brat Franco vodi Fabbrica d’Armi Pietro Beretta, originalnu porodičnu firmu i sadašnju podružnicu Berette, u kojoj radi i Francov sin Carlo.
„Mi imamo nešto što drugi nemaju, i što nikada neće imati: jednog porodičnog vlasnika“, kaže on, ističući kako su druge čuvene porodice iz industrije oružja prodale firme ili ih izvele na berzu. „Kada trebamo da razgovaramo s stranim vladama, to sam ili ja ili moj brat koji se sastaje s predsjednikom. Kod drugih firmi to nije slučaj. Mi imamo dugoročnu viziju koja nije spekulativna.“
Kako bi ostali ispred konkurenata, porodica Beretta također reinvestira dividende i izdvaja dio prihoda za razvoj novih proizvoda i za efikasniju proizvodnju oružja i municije.
Nigdje to nije očiglednije nego u fabrici Benelli Armi, podružnici Berette, u centralnoj Italiji koja se prostire na 22.000 kvadratnih metara i proizvodi poluautomatske sačmarice. Zahvaljujući investicijama započetim 2019. godine, autonomna vozila dostavljaju komponente radnicima na proizvodnim linijama, dok ekrani iznad njih prate njihov napredak iz minute u minutu—u stvarnom vremenu. Robotske ruke testiraju svaki dio radi kontrole kvaliteta, koristeći mašinsko učenje kako bi poboljšale svoj rad otkrivanjem grešaka još u ranoj fazi proizvodnje.
Ista težnja za efikasnošću postoji i u RWS-u, koji godišnje troši 8% svojih prihoda na modernizaciju mašina kako bi povećao proizvodnju municije. „Berette nisu zainteresovane za oportunističke pristupe. Oni imaju viziju od 25 do 50 godina“, objašnjava Matthias Vogel, potpredsjednik u RWS-u.
Dok Beretta gleda ka svojoj 500. godišnjici 2026. godine, Pietro ostaje pragmatičan. Na pitanje o njegovim nadama za narednih pola milenijuma Berette, samo odmahne. „Kako bih ja trebao znati kako će izgledati narednih 500 godina? Mene tada neće biti, pa me iskreno nije ni briga“, kaže. „Naredne generacije će uraditi ono što je najbolje. Ja radije razmišljam o narednih pet godina.“
