Direktor najvećeg filmskog bh. brenda Jovan Marjanović za Forbes BiH: Nova era bosanskohercegovačke kinematografije, fokus prebačen sa filma na serije

Grad poznat po višestoljetnom kulturno-historijskom naslijeđu, UNESCO spomenicima svjetske i nematerijalne kulturne baštine, kao i raznolikoj kulturi i umjetnosti, od 1995. je prepoznatljiv po još jednom velikom kulturno umjetničkom projektu sa fokusom na filmsku industriju – Sarajevo Film Festivalu.

Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala, doprinosi održavanju statusa grada filma, na regionalnoj, ali i svjetskoj filmskoj sceni. 

Inicijative koje provodi Sarajevo grad filma UNESCO-a, čija je upravljačka jedinica Obala Art Centar – osnivač i organizator Sarajevo Film Festivala, poput projekta „Noć kina“, ne samo da obogaćuju kulturu grada već i podstiču njen razvoj, čineći Sarajevo značajnim mjestom na kulturnoj mapi regije.

U razgovoru sa FORBES BiH, Marjanović nam je predstavio ne samo Noć kina nego nam je dao i detaljan uvid u trenutne izazove i buduće planove bh. kinematografije, ističući napore za njen daljnji razvoj i unapređenje.

BiH ima relevantno kino tržište

Po uzoru na francuski Praznik filma, ali i druge događaje u glavnom gradu kao Noć muzeja, Marjanović s ponosom ističe rast kino tržišta u Bosni i Hercegovini. 

„Ove godine su kina u BiH zabilježila 1,3 miliona posjeta. Iako ne znamo tačan broj stanovnika u državi, ali da uzmemo da je malo ispod tri miliona, to je veoma ohrabrujući broj. Predstavlja 0,5 odlazaka u kino na svakog stanovnika i to su brojke koje se približavaju EU prosjeku,“ kazao je Marjanović. 

Noć kina se održava već treću godinu zaredom u Sarajevu, a cilj događaja je da privuče ljude koji nemaju naviku odlaska u kino. 

„Poenta ovoga je da se otvore vrata ljudima koji inače nisu u prilici ili nisu navikli na odlazak u kino. Odlazak u kino je istovremena i zabavna i kulturna aktivnost. Nadam se da će se uskoro ovako nešto proširiti i na druge gradove u BiH,“. 

Marjanović naglašava značajan napredak kino kulture u BiH, koji se nije vidio od 80-ih godina prošlog vijeka. “Sada imamo relevantno kino tržište,” kaže on, ukazujući na povećanje prihoda od 20% i rast broja gledalaca za 15% u odnosu na prethodnu godinu.  

Kao jedan od glavnih pokretača ovog napretka ističe otvaranja novih multipleksa kao što su Cinestar i Cineplexx, ali i organskog razvoja i poboljšanja u radu postojećih kina. 

Barbie, Oppenheimer i domaća kinematografija  

Ono što nikome neće biti iznenađujuće je dominacija američke kinematografije i u domaćim kinima ove godine. 

„Činjenica je da su Barbie i Oppenheimer najgledaniji filmovi u kinima u BiH, prvi kao društvena satira iz ženske perspektive, a drugi kao dugometražni film o naučniku i atomskoj bombi. Oba filma odudaraju od uobičajenih blockbuster tematika poput superheroja i tehnoloških noviteta, usmjeravajući se na klasične narative i pružajući publici zanimljivo pripovijedanje i režiju,“ objasnio nam je on. 

Međutim, ono što je zanimljivo je kako predvidjeti koliko će određeni film imati uspjeha. Predviđanje uspjeha filma ostaje jedan od najvećih izazova u filmskoj industriji.  

Iako stručnjaci koriste različite alate i metode, poput analize tržišta, popularnosti glumaca i režisera, kao i marketinških strategija, uspjeh filma često izmiče jasnim predviđanjima. Ključni faktori kao što su konkurencija na tržištu, prethodni trendovi i reakcije na test-prikazivanjima mogu pružiti određene naznake. Međutim, promjenjivi ukusi publike i nepredvidivi vanjski faktori uvijek unose element neizvjesnosti u ovu kompleksnu jednačinu uspjeha. 

Filmska industrija obiluje takvim primjerima. Primjer iz bliske prošlosti je prvi film iz serijala “John Wick” iz 2014. godine. Lionsgate nije imao velika očekivanja za ovaj film, pa su objavili prvi trailer samo 27 dana prije premijere. Međutim, film je postao instant klasik, pokrenuo je jednu od najvećih akcijskih franšiza 21. stoljeća i zaradio više od pola milijarde dolara na box officeu. 

„Filmska industrija je dosta riskantna. Napravite film i nemoguće je znati koliko će gledalaca film imati. Prognoze mogu davati i iskusni stručnjaci i umjetna inteligencija, ali to su samo prognoze. Dok film ne bude zvanično predstavljen publici to su samo nagađanja. Rizik od neuspjeha je dosta visok u ovom poslu, kao što vidite ovdje, dva filma nose 40 posto prihoda od svih oko 240 filmova koja su prikazane ove gdine u bh. kinima, odnosni tri filma Barbie, Oppenheimer i Avatar imaju skoro četvrtinu ukupnog prihoda,“ kazao je Marjanović za FORBES BiH, kao i da se podrazumijeva da će biznis koji je zasnovan na hitovima imati i dosta neuspjeha.  

Mala renesansa bh. kinematografije 

Nadovezujući se na to, izrazio je razočarenje činjenicom da je ove godine bh. kinematografija podbacila. Prethodnih godina, domaća kinematografija Bosne i Hercegovine imala je zapaženije uspjehe, s filmovima poput “Amaneta” i “Praznika rada”, te “Deset u pola” Danisa Tanovića, privlačeći desetine hiljada gledatelja.  

Međutim, ove godine nije bilo sličnih hitova.  

„Ove godine je izostao takav hit. Listu predvodi film ‘Ekskurzija’, koji je napravio jako dobar rezultat s obzirom na to o kojoj vrsti filma se radi. Međutim, to ni po čemu nije kino hit i nije planirano da bude i kod nas taj film predvodi box office. Dakle, tu nešto ne štima. Oni koji bi htjeli da naprave kino hit, to nisu uspjeli. To je ono što je problem. Ove godine nemamo film za širu publiku u BiH. ‘Ekskurzija’ je film za cinefile, a ne za široku publiku,“ kazao je Marjanović. 

Film “Ekskurzija” režirala je Una Gunjak, a radnja filma prati tinejdžerku Iman, koja privlači pažnju starijeg dječaka, a nakon igre “Istina ili izazov”, širi se glasina o njenoj trudnoći. Ovaj događaj dovodi do problema s ekskurzijom i stavlja Iman u fokus složenih društvenih i emocionalnih izazova adolescencije. Ovaj film je ovogodišnji bosanskohercegovački kandidat za Oscara. 

Nedostatak mainstream hitova ukazuje na problem u bh. filmskoj industriji, gdje su autori i producenti, prema riječima Marjanovića, podbacili u privlačenju šire publike. 

U kontekstu bosanskohercegovačke medijske produkcije, Jovan Marjanović ističe značajan porast domaćih televizijskih serija koje podržava BH Telecom, poput “Znam kako dišeš” Jasmile Žbanić i “Kotlina” Danisa Tanovića. Ovaj trend naglašava pomak prema televizijskim serijama, što može biti razlog smanjenog uspjeha u filmskoj industriji.

Kao jedan od potencijalnih razloga neuspjeha bh. kinematografije navodi da su najtalentiraniji autori možda preusmjerili svoj fokus na TV serije, gdje je veći potencijal za zaradu i gledanost. 

Kada smo ga pitali zašto smatra da globalne streaming platforme poput Netflixa, Hulua i slično nemaju bh. filmove, odnosno rijetko imaju filmove sa ex-yu područja, kazao je da je naše područje finansijski nezanimljvo za njih. 

„Za velike streamning platforme, BiH tržište je još uvijek malo i financijski neisplativo, ali je to otvorilo prostor domaćim telekomima da naprave svoj sadržaj. Trebali bismo ojačati regionalno tržište. Dobar primjer je Skandinavija. Oni su uspostavili prepoznatljiv stil u smislu žanra i skandinavskog noira, koji je postao veoma popularan i zanimljiv tako da su velike streaming kompanije pokazale zainteresiranost za njih,“ kazao je Marjanović.  

Budućnost bh. kinematografije

Upitan kako vidi budućnost bh. kinematografije, odgovara da je to veoma teško pitanje. 

„Bh. kinematografija je prošla kroz jednu malu renensansu koja je rezultat ove povećane proizvodnje serija i filmova zato što je kompanija BH Telecom u jednom trenutku odlučila da uđe u proizvodnju domaćeg sadržaja zbog diverzifikacije poslovanja što je u skladu s poslovnim praksama sličnih telekom kompanija u svijetu. Veliki broj njih se bavi proizvodnjom vlastitog sadržaja. To je jedan potez koji je promijenio stanje u bh. kinematografiji,“ kazao je on, navodeći podatke da je od 2019. produkcija porasla za 400 posto.  

Posebno je istaknuo da je sektor kinematografije u Bosni i Hercegovini doživio značajan rast u zaposlenosti, a primjetan je i porast upisa na Akademiji scenskih umjetnosti i drugim filmskim školama. Sarajevo Film Festival igra važnu ulogu kao mjesto susreta i razmjene iskustava za filmske profesionalce iz regije i Evrope. Festival doprinosi većoj vidljivosti filma i potiče stvaranje novih poslovnih prilika u industriji, čime film postaje važan dio kulturne zajednice i javnog života. 

„Samim tim, svi imaju osjećaj da ono čime se bave je mnogo značajnije. Upravo zbog toga je film od javnog značaja jer spaja ljude i stvara zajednicu. Evo, ovo kino u kojem mi sjedimo sada ‘Meeting Point’ savršeno utjelovljeuje tu ideju u svom nazivu,“ kazao je Marjanović.  

On smatra da bh. kinematografija leži na četiri stuba.  

„Prvi je škole kao što su Akademija scenih umjetnosti i druge filmske škole u gradu i u zemlji. Drugi stub su filmski festivali, a posebno se ovdje ističe Sarajevo Film Festival zbog svog regionalnog značaja. Sarajevo Film Festival je već 30 godina, mogu slobodno reći, taj stub. Filmske škole su nekad u boljoj nekad u goroj situaciji. Trenutno su u boljoj jer su popularnije. Više roditelji ne propituju svoju djecu da li će moći zaraditi od života od filmske karijere.”  

A druga dva, kaže, nalaze se na klimavim nogama.  

„Treći stub su jake institucije države u smislu ministarstva kulture i to je ono što je trenutno zamršeno i u Federaciji gdje imamo fondaciju za kinematografiju i jedan fond koji stagnira godinama. Niti raste po iznosu novca niti je postao savremeniji. Sve je to na jednom je vrlo niskom nivou. Čak nije isplatio grantove koje je trebao da isplati, a kamoli nešto dodatno.“ 

Kanton Sarajevo se izdvaja u sektoru kinematografije, gdje su vlade radile na povećanju i strateškom ulaganju novca za razvoj sektora. 

„Prethodna vlada, kao i ova trenutna na čelu s ministrom Magodom, rade, ne samo na tome da se iznos novca poveća, već da način na koji se novac ulaže bude savremen i bude odgovoran prema javnosti i da bude strateški plasiran, da znamo šta želimo da bude rezultat te  investicije, da nije takozvani „glupi novac“ i da razvija sektor. To je nešto s čim ne možemo da računamo na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.“ 

Kao četvrti stub navodi televizijsku produkciju, koja je nepostojeća u BiH. 

„To je nešto što apsolutno ne postoji u ovoj zemlji, a pogotovo javni servisi ne učestvuju u proizvodnji igranog programa nego isključivo kupuju program izvana, a eventualno proizvode svoj informativni i sportski program. Međutim, igrani, ovaj najskuplji i koji ima vrijednost mimo dnevnog niko ne proizvodi. Filmovi su intelektualna svojina koja, samo po našem pravu, traje 50 godina. Mi i dalje gledamo serije i filmove koji su proizvedeni prije 20, 40, 50 godina.“  

„Ta dva stuba nisu tu i to znači da je nestabilna situacija. To nije samo kod nas nego u cijeloj regiji. BH Telecom je ušao u ovo i tu se odmah vidio efekat. Međutim, nije sigurno da će nastaviti s tim,“ zaključio je Marjanović u razgovoru za FORBES BiH.