Turska je novi lider u Siriji: Koji je naredni korak Erdogana, rješavanje kurdskog pitanja i povratak izbjeglica

Pad vlade Bashara al-Assada u Damasku za samo nekoliko dana nije bio potpuno iznenađenje za Ankaru.

Sirijska vojska je pružala mali otpor, a visoki turski zvaničnici dugo su smatrali da je Assadov pad neizbježan . Međutim, niko nije predvidio da će se kolaps sirijske vlade dogoditi tako brzo.

Turski zvaničnici prošlog mjeseca su dozvolili samo ograničenu operaciju sirijskih naoružanih opozicionih grupa povezanih s Hay'at Tahrir al-Sham (HTS) kako bi izvršili pritisak na Assada i njegove iranske saveznike.

Ipak, nisu očekivali iznenadno zauzimanje Alepa. Primarni razlog za ovu operaciju bili su ponovljeni napadi snaga sirijske vlade na stambena područja u Idlibu, koji su redovno tjerali civile prema turskoj granici.

Tajming je takođe bio sazrio. Rusija je bila zaokupljena ratom u Ukrajini, dok su Hezbolah i Iran bili fokusirani na Izrael.

Uz to, Sjedinjene Države su bile u prelaznom periodu, a novoizabrani predsjednik Donald Trump trebao bi preuzeti dužnost u roku od mjesec dana. Ankara je razmatrala ograničenu operaciju kako bi osigurala malo, ali strateški važno područje Tal Rifaat, dok je HTS započeo svoju ofanzivu.

Međutim, ono što je počelo kao ograničena operacija brzo je eskaliralo u značajnu kampanju, što je rezultiralo zauzimanjem cijelih gradova u samo 11 dana. Ovakav razvoj događaja pozicionirao je Ankaru kao najdominantniju silu u Siriji.

Od ofanzive, Turska je više puta pozivala na dijalog između sirijske vlade i opozicionih snaga, naglašavajući potrebu da se očuva institucionalna struktura države.

Lider HTS-a Ahmed al-Sharaa, poznatiji pod imenom Abu Mohammad al-Jolani, do sada je održavao administrativni okvir sirijske vlade, uključujući premijera i državne institucije, istovremeno se obavezao da će poštivati ​​sve etničke grupe. On je proširio na Rusiju i dozvolio kršćanima i drugim manjinama da ostanu u gradovima neozlijeđeni.

Ključna uloga

Khaled Khoja, bivši predsjednik Nacionalne koalicije za sirijske revolucionarne i opozicione snage, vjeruje da je Turska odigrala ključnu ulogu od samog početka operacije.

„To je, da tako kažem, veoma sterilna revolucija“, rekao je Khoja za Middle East Eye. “Od pokretanja operacije do lokalnih praksi, utjecaj Turske je evidentan na svakom koraku.”

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u oktobru je slavno rekao da će “uskoro biti dobrih vijesti” koje će osigurati sigurnost južnih granica Turske. 

Khoja pripisuje zasluge turskom ministru vanjskih poslova Hakanu Fidanu i drugim visokim zvaničnicima što su vješto doveli Rusiju u krilo nove Sirije.

On napominje da mnoge Jolanijeve akcije – poput uspostavljanja prijelazne vlade i promoviranja nacionalnog mira i pomirenja – odražavaju koncepte o kojima je sirijska opozicija godinama raspravljala na radionicama u kojima su učestvovali ruski zvaničnici.

“Dok je Jolani svoj čovjek, ova operacija jasno ukazuje na idejni um iza kulisa”, primijetio je Khoja.

Turska je godinama radila na moderiranju HTS-a, koristeći svoj utjecaj da obuzda grupu. Posmatrači primjećuju da je Jolanijev tvrdi stav postepeno omekšao od Sporazuma iz Astane 2017. godine, kada su turske snage prvi put ušle u Idlib kako bi izvršile prekid vatre.

Can Acun, regionalni stručnjak u istraživačkom centru SETA sa sjedištem u Ankari, naglašava da je Turska platila visoku cijenu tokom godina jer je bila jedina regionalna država koja je dosljedno podržavala sirijsku opoziciju – i politički i ekonomski.

Prema Acunovim riječima, Ankara ima dva glavna prioriteta u Siriji: olakšavanje pomirenja između različitih sirijskih naoružanih opozicionih grupa koje djeluju u regijama od Idliba do Deir Ezzora i pomaganje u uspostavljanju privremene vlade koja predstavlja sve političke frakcije u zemlji.

Acun ističe da je Turska već stvorila model upravljanja u sjevernoj Siriji nakon svojih operacija protiv grupe Islamska država i kurdskih snaga.

Ovaj model uključuje sirijsku privremenu vladu, sirijsku nacionalnu armiju, lokalnu upravu zasnovanu na skupštinama i integriranu lokalnu ekonomiju.

On vjeruje da Turska može podijeliti ovo iskustvo s prijelaznom vladom u post-Asadovskoj Siriji. Očekuje se da će turske državne institucije igrati direktnu ulogu u podršci prelaznoj vladi u bliskoj budućnosti.

„Održavanje postojećih institucija je od suštinskog značaja“, rekao je Acun za MEE. “Turska mora uspostaviti mehanizam za podršku ovom procesu pružanjem tehničkih kapaciteta i rješavanjem kritičnih potreba.”

Oči u SDF

Acun dodaje da će prelazna vlada u centru Damaska ​​morati da se pozabavi ključnim pitanjima kao što su pristup energetskim resursima, vodosnabdevanje i poljoprivredna područja. Mnogi od ovih resursa, napominje on, kontroliraju Sirijske demokratske snage (SDF) koje podržavaju SAD u istočnoj Siriji, koje su bile značajan faktor u potkopavanju Assadove vladavine.

Khoja sugerira da bi HTS potencijalno mogao pregovarati sa SDF-om, kojim dominiraju kurdske snage, o pristupu resursima, poput goriva iz naftnih polja u blizini Deir Ezzora.

Acun je rekao da Turska neće tolerirati kontrolu SDF-a u ključnim gradovima unutar područja s arapskom većinom. On je sugerirao da bi Ankara potencijalno mogla pokrenuti vojne operacije u bliskoj budućnosti kako bi uklonila SDF, koju smatra terorističkom grupom zbog veza s Radničkom partijom Kurdistana (PKK), iz pograničnih regija, u zavisnosti od političke klime.

Još jedno kritično pitanje za Tursku je povratak preko 3 miliona sirijskih izbjeglica koje trenutno borave unutar njenih granica. Acun procjenjuje da otprilike 55 posto ovih izbjeglica potiče iz regije Aleppo, industrijskog čvorišta. Sirijski zvaničnici su nedavno objavili da su fabrike u Alepu počele ponovo da se otvaraju.

„Logistički koridori koji povezuju područja kao što su Tal Rifaat, turski Gaziantep i Alep su već uspostavljeni, podstičući ekonomsku integraciju“, objasnio je Acun. “Ovo bi moglo privući ulaganja za podršku povratku sirijskih izbjeglica. Međutim, nerealno je očekivati ​​povratak svih izbjeglica. Neke porodice koje su se prilagodile životu u Turskoj, kao što je učenje turskog, mogu odlučiti da ostanu.”

Očekuje se da će povratak izbjeglica biti postepen, pod utjecajem socio-ekonomskih i sigurnosnih faktora. Prvo se mora uspostaviti potpuna sigurnost, a zatim rekonstrukcija i rehabilitacija. Turska će vjerovatno igrati vodeću ulogu u koordinaciji ovih aktivnosti.

Preostale sirijske izbjeglice u Turskoj prvenstveno dolaze iz regija kao što su Hama, Homs i Manbij, gradova koje su zauzele pobunjeničke snage tokom nedavne ofanzive.

Postoji širok konsenzus da će Siriji biti potrebna opsežna rekonstrukcija. Khoja napominje da su proračuni iz 2017. procijenili potrebu za obnovom 2 miliona domova i obnovom osnovne infrastrukture, s procijenjenim troškovima do 360 milijardi dolara.

Acun vjeruje da će Organizacija islamske saradnje (OIC) i zemlje Zaljeva vjerovatno poslužiti kao ključni donatori tokom ove faze rekonstrukcije, a da će Ankara koordinirati i predvoditi napore.

„Turske nevladine organizacije već su pokrenule kampanje brze pomoći za podršku lokalnim inicijativama“, dodao je Acun. “Privremena sirijska vlada, koja je ranije bila sa sjedištem u Idlibu, sada je prebacila svoje operacije u Alep.”