Truth Social diplomatija: Kako se vodi trgovinski rat 21. stoljeća i šta Trump uopće želi od Evrope
Otkako je stupio na dužnost predsjednika SAD Donald Trump ne prestaje prijetiti carinama cijelom svijetu. U posljednjim pismima koje je uputio predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen i predsjednici Meksika Claudiji Sheinbaum, najavio je kako će SAD uvesti carinu od 30% na robu iz Evropske unije i Meksika, koja će stupiti na snagu 1. augusta.
Kao i neka ranija, upućena između ostalog i našoj zemlji, i ovo pismo je objavio na svojoj društvenoj mreži Truth Social. „Meksiko mi je pomagao u osiguranju granice, ali ono što je Meksiko uradio nije dovoljno“, napisao je Trump u pismu predsjednici Meksika.
Nije se dugo čekao odgovor EU
Nije zaboravio naglasiti kako neće biti carina na robu iz EU ako blok od 27 zemalja “ili kompanije unutar EU odluče graditi ili proizvoditi proizvode unutar Sjedinjenih Država. EU zajedno prodaje više SAD-u nego bilo koja pojedinačna zemlja.
Nije se dugo čekao odgovor iz EU. Blok je, poručeno je, spreman da uzvrati Trumpu. „Preduzet ćemo sve potrebne korake kako bismo zaštitili interese EU“, izjavila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, dodajući kako je
EU spremna nastaviti razgovore sa SAD-om, dok istovremeno razmatra i „proporcionalne protumjere“.
„Poduzet ćemo sve potrebne korake kako bismo zaštitili interese EU “, rekla je von der Leyen prenosi Politico navodeći kako je pet diplomata EU potvrdilo da će se ambasadori sastati u nedjelju na hitnim razgovorima, prije sastanka ministara trgovine bloka u Briselu u ponedjeljak.
Uvođenje carina od 30 posto na izvoz EU poremetilo bi ključne transatlantske lance snabdijevanja, na štetu preduzeća, potrošača i pacijenata s obje strane Atlantika, neka su od predviđanja. No, da li to uopće interesira Trumpa? Odgovor je nepoznat, kao što je velom misterije obavijeno i to šta on uopće želi od Evrope.
Trump: “Volim razmišljati na veliko”
„Volim razmišljati na veliko. Za mene je to vrlo jednostavno: ako ćete ionako razmišljati, onda biste trebali razmišljati na veliko“, napisao je u knjizi „Umjetnost sklapanja dogovora“.
Otkako je po drugi put ušao u Bijelu kuću, potpisao je više naredbi koje su postale izvršne nego bilo koji njegov prethodnik, ali je isto tako i predsjednik na čiju administraciju je adresiran najveći broj tužbi. Tuže ih države u SAD-u zbog uvođenja globalnih carina, tuže ih imigranti jer ih se pokušava protjerati u matične zemlje, univerziteti se bune, jer se njihov glas pokušava utišati…Spisak je dug.
Od Evrope, odnosno Danske, čini se da više ne želi Grenland, ili je samo nakratko odustao usred prečih carina, ne spominje više ni da Kanadu želi učiniti novom Sjedinjenom Američkom Državom.
Kritiziranje američke vanjske politike u Trumpovom slučaju nije novost. Davne 1987. godine platio reklamni oglas preko cijele stranice u New York Timesu, Washngton Postu i Boston Globeu. Bilo je to otvoreno pismo upućeno Amerikancima u kojem tvrdi da SAD troše novac štiteći saveznike koji “mogu priuštiti da se brane”.
Plaćeni oglas iz osamdesetih
“Neka Japan, Saudijska Arabija i drugi plate za zaštitu koju pružamo kao saveznici. Pomozimo našim poljoprivrednicima, našim bolesnima, našim beskućnicima tako što ćemo uzeti nešto od nekih od najvećih profitabilnih mašina ikada stvorenih – mašina koje smo mi stvorili i njegovali. “Oporezujmo” ove bogate nacije, a ne Ameriku. Okončajmo naše ogromne deficite, smanjimo poreze i dozvolimo američkoj ekonomiji da raste neopterećena troškovima odbrane onih koji lako mogu priuštiti da nam plate za odbranu njihove slobode. Ne dozvolimo da se naša velika zemlja više ismijava”, dio je pisma koje je, nakon njegovih brojnih predsjedničkih naredbi ponovo aktualizirano i izvučeno iz arhiva.
Jednako danas od zemalja članica NATO-a traži da izdvajaju pet posto BDP-a na obranu. Jedini koji se usprotivio ovom prijedlogu, bio je španski premijer Pedro Sanchez koji je na Samitu NATO-a u Haagu, na kojem je bio i Trump, prošlog mjeseca poručio kako Španija ne namjerava izdvajati pet posto BDP-a za odbranu, ponovivši kako će izdvajati 2,1 posto.
Jason Furman, profesor na Odsjeku za ekonomiju Univerziteta Harvard u svom osvrtu zaključuje da bi trgovinski rat mogao mnogo više naštetiti američkoj ekonomiji nego evropskoj. Razlog je taj, kaže on, što su Sjedinjene Države sada u sukobu sa praktično svakom zemljom na svijetu, dok se Evropa suočava sa značajnim problemima samo u trgovini sa Sjedinjenim Državama.
Oporezujmo ove bogate nacije, a ne Ameriku. Okončajmo naše ogromne deficite, smanjimo poreze i dozvolimo američkoj ekonomiji da raste neopterećena troškovima odbrane onih koji lako mogu priuštiti da nam plate za odbranu njihove slobode, dio Trumpovog plaćenog oglasa is osamdesetih godina
Kako će se završiti trgovinski rat
„Ako bi se sporazum odnosio samo na niže tarife, tehnički bi bilo lako završiti brze pregovore; korist za obje ekonomije bila bi relativno mala, ali ipak vrijedna truda. Da bi se to dogodilo, Sjedinjene Države moraju biti spremne da odustanu od svojih 10% opće tarife. Značajnija korist bi proizašla iz dublje integracije poput Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) o kojem se pregovaralo prije deset godina. Ipak, ne vidim mnogo naznaka da je ovo Trumpov krajnji cilj; pregovori bi mogli potrajati godinama, a politički su kontroverzni čak i u velikim evropskim izvoznim silama poput Njemačke prije deset godina“, piše on i dodaje između ostalog: „Druga mogućnost koja je čini se u usponu, uz napomenu da bi se mogla promijeniti u bilo kojem trenutku, jeste da primarni zahtjev SAD-a nije povećanje pristupa tržištu za američke kompanije koje posluju u Evropi, već smanjenje evropske ekonomske integracije s Kinom. U nekim aspektima, ovo ide u skladu s povećanim evropskim skepticizmom prema ekonomskoj integraciji s Kinom. Prošle godine, naprimjer, Evropska unija je odražavala Bidenove visoke tarife na kineska električna vozila vlastitim vrlo visokim tarifama. Međutim, postoji ograničenje: ukupna trgovinska izloženost Evrope Kini, izvoz plus uvoz, iznosila je 740 milijardi eura prošle godine, što je isti red veličine kao i trgovinska izloženost Sjedinjenim Državama od 850 milijardi eura. Možda još važnije, Evropa – ili neke evropske zemlje – znatno je otvorenija za kineske strane direktne investicije nego Sjedinjene Države. A strane direktne investicije mogle bi biti najveća briga Sjedinjenih Država ako pokušavaju da popune rupe u svom kineskom carinskom režimu“. navodi između ostalog Furman.
Trgovinski rat, ostaje i dalje ključna tema čiji kraj se još ne nazire. Kada će biti završen to zna samo Trump. Ali, ostaje još jedno neodgovoreno pitanje -šta on zaista želi od Evrope, Meksika i drugih?
