Presuda MKS-a će imati dramatične posljedice za Izrael i njegove zapadne pokrovitelje

Presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 19. jula kaže da je izraelska okupacija Palestine nezakonita. Izrael je odmetnička država, prema najvišem sudu na svijetu.

Iz tog razloga, zapadne države i njihovi mediji koji decenijama tako uspešno pokrivaju Izrael, studiozno će ignorisati presudu.

Iako ga za ratne zločine trenutno progoni Međunarodni krivični sud, američki Kongres će izraelskom premijeru prirediti herojsku dobrodošlicu ove srijede.

Toplo rukovanje i ovacije će biti podsjetnik da je Netanyahu imao punu podršku zapadnih sila tokom devetomjesečnog pokolja najmanje 16.000 palestinske djece u Gazi – uz još 21.000 nestalih, od kojih je većina pod ruševinama.

Dobrodošlica će biti podsjetnik da se zapadne prijestolnice u potpunosti slažu s izraelskim ratom u Gazi i izgladnjivanjem njenog stanovništva – u čemu je isti sud još u januaru zaključio da predstavlja “vjerovatan genocid ”.

Zapadni političari i kolumnisti će i dalje naglašavati da sud ne nudi ništa drugo do “savjetodavno mišljenje” i ono koje je “neobavezujuće”. 

Ono što neće da ističu jeste da je ovo mišljenje kolektivno viđenje najeminentnijih svetskih sudija o međunarodnom pravu, ljudi koji su najbolje pozicionirani da odlučuju o legalnosti okupacije. 

I neobavezujuća je samo zato što zapadne sile koje kontrolišu naša međunarodna tijela planiraju da ne urade ništa da sprovedu odluku koja im ne odgovara.

Ipak, presuda će imati dramatične posljedice za Izrael i njegove zapadne pokrovitelje, čak i ako će za te posljedice trebati mjeseci, godine ili čak decenije.

Upozorenje ‘strogo povjerljivo’

Prošlosedmična presuda odvojena je od slučaja koji je u januaru prihvatio ICJ koji je Izraelu sudio za genocid u Gazi. Do odluke o tom pitanjujoš če se čekati.

Ova presuda je odgovor na zahtjev Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u decembru 2022. za savjet o “legalnosti” 57-godišnje okupacije Izraela. 

To možda zvuči prizemnije promišljanje od onog o genocidu, ali će implikacije na kraju vjerovatno biti jednako duboke.

Oni koji nisu upoznati sa međunarodnim pravom mogu potcijeniti važnost presude suda od 19. jula samo zato što su već pretpostavili da je okupacija nezakonita.

Ali međunarodno pravo ne funkcioniše tako. Ratoborna okupacija je dozvoljena sve dok ispunjava dva uslova .

Prvo, ona mora biti strogo vojna, dizajnirana da štiti sigurnost okupatorske države i štiti prava okupiranog naroda. 

I drugo, to mora biti privremena mjera – dok se vode pregovori da se obnovi civilna vlast i da se okupiranom narodu omogući samoopredjeljenje. 

Zapanjujuće, bilo je potrebno 57 godina da najviši sud donese zaključak.

Vojna priroda okupacije bila je potkopana gotovo od trenutka kada je Izrael okupirao palestinske teritorije u junu 1967. 

U roku od nekoliko mjeseci, Izrael je odlučio prebaciti jevrejske civile – uglavnom ekstremne vjerske nacionaliste – na okupirane palestinske teritorije kako bi pomogao u njihovoj kolonizaciji.

Izrael je znao da je ovo grubo kršenje međunarodnog prava jer ga je njegov pravni savjetnik na to upozorio u “strogo povjerljivom” dopisu koji je prije dvije decenije iskopao izraelski novinar Geršom Gorenberg.

U deklaraciji koja je proširila obrazloženje ICJ-a, predsjednik suda Nawaf Salam se posebno osvrnuo na upozorenja Theodora Merona , koji je u to vrijeme bio pravni ekspert izraelskog ministarstva vanjskih poslova. 

U septembru 1967. godine, u njegovom memorandumu je upozoreno da je svaka odluka o uspostavljanju civilnih naselja na okupiranim palestinskim teritorijama “u suprotnosti sa eksplicitnim odredbama Četvrte Ženevske konvencije”. Te odredbe, dodao je, “imaju za cilj sprečavanje kolonizacije”.

Devet dana kasnije, izraelska vlada je bila gruba oko Meronovog memoranduma i pomogla grupi mladih Izraelaca u uspostavljanju prvog naselja u Kfar Ecionu.

Lažno mirotvorstvo

Danas imamo stotine ilegalnih naselja – u mnogima od njih žive naoružane milicije – kontrolišu više od polovine Zapadne obale i veći dio istočnog Jerusalema.

Umjesto da štiti prava Palestinaca pod okupacijom, kako zahtijeva međunarodno pravo, izraelska vojska pomaže jevrejskim naseljenicima u terorisanju Palestinaca. Cilj je otjerati ih sa njihove zemlje. 

Prema riječima izraelske vlade, naselja su tu na palestinskoj teritoriji “Judaise”. Po riječima svih ostalih, oni su tu da etnički očiste palestinsko stanovništvo. 

Što nas dovodi do drugog izraelskog kršenja zakona okupacije. Prebacivanjem stotina hiljada doseljenika na okupirane teritorije, Izrael je namjerno blokirao svaku šansu za nastanak palestinske države.

Naselja nisu bila privremeni logori. Neki su se ubrzo razvili u male gradove, kao što su Ariel i Maale Adumim, sa tržnim centrima, parkovima, javnim bazenima, sinagogama, fabrikama, bibliotekama, školama i fakultetima. 

Kod njih nije bilo ničeg “privremenog”. Bili su tamo kako bi postepeno anektirali palestinsku teritoriju pod krinkom okupacije za koju su se Washington i njegovi evropski saveznici urotili da se pretvaraju da je privremena.

Čitav proces u Oslu koji je pokrenut ranih 1990-ih bio je vježba prebacivanja i mamca, ili “palestinski Versailles”, kako je u to vrijeme upozorio palestinski naučnik Edward Said .

Izrael nikada nije ozbiljno mislio da Palestincima omogući značajnu državnost – činjenicu koju je priznao tadašnji izraelski premijer Yitzhak Rabin neposredno prije nego što ga je ubio krajnje desničarski doseljenik 1995. godine.

Lažno uspostavljanje mira u Oslu je osmišljeno kako bi se Izraelu kupilo više vremena za proširenje naselja – dok je Palestince vezalo beskrajnim ugovornim obavezama koje Izrael nikada nije uzvratio.

U svom ljutom odgovoru na odluku suda prošle sedmice, Netanyahu je rekao: “Jevrejski narod nije okupator u svojoj vlastitoj zemlji, uključujući našu vječnu prijestolnicu Jerusalim niti Judeju i Samariju [Zapadnu obalu], našu historijsku domovinu.”

Pravilo aparthejda

Presuda suda najznačajnija je po tome što trajno razbija priču zapadnih država o Izraelu.

Sudije ističu da je izraelska trajna okupacija teritorija i njegovo prebacivanje jevrejskih doseljenika na njih iziskivala razvoj dva odvojena i različita sistema zakona. 

Jedan je za jevrejske naseljenike, koji im garantuje prava koja uživaju Izraelci. Palestinci se, naprotiv, moraju pokoriti hirovima stranog i ratobornog vojnog režima. 

Postoji riječ za takav aranžman: aparthejd.

Tokom protekle decenije, u svjetskoj zajednici za ljudska prava već se pojavio konsenzus – od Amnesty Internationala do Human Rights Watcha – da je Izrael država aparthejda .

Sada je najviše svjetsko pravosudno tijelo izjavilo da se slaže. 

Aparthejd je zločin protiv čovječnosti. To znači da su izraelski zvaničnici ratni zločinci.

Zvaničnici strahuju da će Međunarodni krivični sud ostaviti bez druge opcije osim da izda naloge za hapšenje Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, kao što je već zatražio njegov glavni tužilac. 

To će također vjerovatno ojačati odlučnost MKS-a da procesuira više visokih izraelskih zvaničnika za zločine povezane s izraelskim programom naseljavanja.

Bivši zvaničnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova rekao je za list Haaretz da je presuda Svjetskog suda poništila tvrdnju Izraela da je država zapadnog stila: “Demokratska aura nas više ne štiti kao prije.”

Djela agresije

ICJ je zaključio da su izraelska vladavina aparthejda nad Palestincima – kao i politika etničkog čišćenja koju provode njegove milicije doseljenika – akti agresije.

Zapadni prikaz “sukoba” između Izraela i Palestinaca, s naporima da se ovaj “spor riješi”, namjerno je zamućen. Njegovo prikazivanje divljanja Izraela u Gazi kao „rata protiv Hamasa“ je također laž, prema ovoj presudi. 

ICJ je efektivno ismijao tvrdnju Izraela i njegovih zapadnih saveznika da je okupacija Gaze okončana kada je Izrael povukao svoje vojnike do perimetralne ograde i ubrzo nakon toga pokrenuo opsadu enklave kopnom, morem i zrakom.

Procjenjuje se da je Izrael u potpunosti odgovoran za patnje Palestinaca prije 7. oktobra, kao i poslije.

Izrael je taj koji je trajno napadao Palestince – svojom ilegalnom okupacijom, svojom vladavinom aparthejda, opsadom Gaze i postupnom aneksijom teritorije koja bi trebala činiti palestinsku državu. 

Palestinsko nasilje je odgovor, a ne uzrok. Palestinci su ti koji uzvraćaju, koji se opiru, prema presudi. Zapadni politički i medijski establišmenti imaju uzrok i posljedicu unazad.

Postoje dalje posljedice za presudu ICJ-a. Ne pravite kompromise sa aparthejdom. Niko nije predložio susret s aparthejdom u Južnoj Africi na pola puta. 

Rasistički temelji takve države moraju biti iskorijenjeni. Države aparthejda moraju se rekonstruisati od nule. 

Svjetski sud zahtijeva od Izraela ne samo da povuče svoje okupacione snage s palestinskih teritorija i zaustavi širenje naselja, već i da u potpunosti demontira naselja. Doseljenici moraju napustiti Palestinu. 

Sudije također pozivaju na “odštetu” Palestincima za ogromnu štetu koju su im nanijele decenije okupacije i aparthejda. 

To uključuje omogućavanje prava onim Palestincima koji su etnički očišćeni od 1967. godine da se vrate na svoje zemlje, a od Izraela se traži da plati veliku finansijsku kompenzaciju za decenijama dugu krađu ključnih resursa. 

Saučesnik u ratnim zločinima

Ali implikacije se ne odnose samo na Izrael.

U prosljeđivanju slučaja ICJ-u, Generalna skupština UN-a zatražila je od suda savjet o tome kako njene 192 države članice treba da odgovore na njegove nalaze. 

Ako su izraelski lideri ratni zločinci, onda njihova podrška – kao što zapadne prijestolnice rade decenijama – čini te države saučesnicima u izraelskim zločinima protiv čovječnosti.

Za zapadne sile, ova presuda čini njihovu kontinuiranu prodaju oružja, diplomatsko pokriće i preferencijalni trgovinski status koji Izraelu daju u dosluhu u zločinu produžene okupacije i aparthejda. 

Oni su sada pod impliciranom zakonskom obavezom da se pridruže takvim akcijama uvođenjem sankcija Izraelu zbog toga što je odmetnička država.

Britanska nova laburistička vlada već je pokušala skrenuti pažnju s vladajuće na diskurzivni teren koji više odgovara Izraelu.

Odgovorio je saopćenjem da se “UK snažno protivi širenju ilegalnih naselja i rastućem nasilju među naseljenicima”.

Ali, kako je primijetio bivši britanski ambasador Craig Murray, to nije bilo ono što je ICJ odlučio. “Nije u pitanju širenje izraelskih ilegalnih naselja. To je njihovo postojanje”, napisao je on .

Slično, Bajdenova administracija je žalila na presudu suda. U činu spektakularne mentalne gimnastike, tvrdio je da bi okončanje okupacije “komplikovalo napore za rješavanje sukoba”.

Ali, kao što je ranije navedeno, prema presudi ICJ-a, nema „sukoba“ osim u sebičnoj mašti Izraela i njegovih pokrovitelja. Postoje okupacija i aparthejd – trajni akti agresije Izraela prema palestinskom narodu.

Nadalje, SAD su upozorile druge države da ne poduzimaju “jednostrane akcije” protiv Izraela, kao što ih na to obavezuje presuda Međunarodnog suda pravde. Washington tvrdi da će takve akcije “produbiti podjele”. Ali podjela – između pobornika međunarodnog prava i prekršitelja zakona kao što su Izrael i Washington – je upravo ono što je potrebno.

Presuda Svjetskog suda poništava decenije jezičnog klizanja Zapada čiji je cilj bio pomjeriti ideološki brojčanik u korist izraelske inkrementalne aneksionističke agende. 

Od vitalnog je značaja da aktivisti, pravne grupe i grupe za ljudska prava i dalje drže noge britanske i američke vlade na vatri ICJ-a. 

Magla se razilazi

Izraelske pristalice će se utješiti činjenicom da su raniju presudu Svjetskog suda o Izraelu potpuno ignorirali i Izrael i njegovi zapadni pokrovitelji.

Zamoljeni za savjetodavno mišljenje, sudije su 2004. godine donijele odluku da je, pod krinkom sigurnosnih zahtjeva, Izrael nezakonito anektirao dijelove teritorije izgradnjom svog 800 km dugog “razdvajajućeg zida” na palestinskoj zemlji.

Izrael nije demontirao zid, iako je kao odgovor preusmjerio njegove dijelove i napustio gradnju u drugim područjima.

Ali ta presuda MSP-a stara dvije decenije bila je mnogo uža od sadašnje. Ona je bila ograničena na specifičnu izraelsku politiku, a ne na cjelokupnu izraelsku vlast nad Palestincima. Nije doveo u pitanje politički karakter Izraela, identifikujući ga kao državu aparthejda. I bilo je nekoliko očiglednih implikacija u presudi za zapadne pokrovitelje Izraela.

I što je možda najvažnije, izraelski zvaničnici prije 20 godina nisu bili u opasnosti da budu stavljeni na optuženičku klupu pred Međunarodnim krivičnim sudom optuženih za ratne zločine, kao što su sada. 

Odluka Svjetskog suda zateže pravnu omču oko vrata Izraela i otežava MKS-u da nastavi sa raspisivanjem naloga za hapšenje izraelskih zvaničnika. 

A to će multinacionalne korporacije, banke i penzione fondove staviti u još teži pravni položaj ako nastave da ignorišu svoje saučesništvo u izraelskom kriminalu. 

Oni mogu brzo naći da plaćaju cijenu i sa svojim kupcima.

Adidas bi mogao biti jedna od prvih žrtava upravo takve reakcije nakon što je popustio pod pritiskom Izraela 19. jula da odbaci palestinsko-američku manekenku Bellu Hadid kao lice nove reklamne kampanje – paradoksalno, istog dana kada je Svjetski sud objavio svoju odluku.

Biće posljedica i za domaće sudove na Zapadu. Sudijama će biti teško ignorirati mišljenje Svjetskog suda kada njihove vlade nastoje kazniti palestinske aktiviste solidarnosti.

Oni koji promovišu bojkot i sankcije Izraelu, ili pokušavaju da zaustave kompanije koje snabdijevaju Izrael oružjem, rade ono što bi, prema Svetskom sudu, zapadne vlade trebalo da rade same od sebe.

Ali, što je možda najvažnije od svega, presuda će odlučno poremetiti lažni diskurs Zapada o Izraelu.

Ova odluka uklanja cjelokupnu osnovu jezika koji zapadne sile koriste o Izraelu. Realnost koju je Zapad decenijama okretao naglavačke, Svetski sud je čvrsto podigao na noge.

Okupacija – ne samo naselja – je nezakonita. 

Izrael je pravno definiran kao država aparthejda, kao što je bila Južna Afrika prije nje, i koja je uključena u projekat aneksije i etničkog čišćenja.

Palestinci su žrtve, a ne Izrael. Njihovu sigurnost treba zaštititi, a ne Izrael. Njima se duguje finansijska pomoć, u vidu reparacija, a ne Izraelu.

Kao rezultat toga, lažno stvaranje mira Zapada je jasno otkriveno kao laž kao što je oduvijek bilo. Nastavljanje s ovom vrstom dvoličnosti – kako se čini da je britanski lider Keir Starmer, na primjer, odlučan učiniti – poslužit će samo da se istakne loša vjera onih koji su uključeni u takve vježbe.

S druge strane, zapadne sile koje pomažu Izraelu da nastavi svoj posao segregacije, uklanjanja posjeda i etničkog čišćenja Palestinaca bit će razotkrivene kao saučesnici u izraelskim zločinima protiv čovječnosti.

Riječi imaju moć. Oni su naš put do razumijevanja stvarnosti. A Svjetski sud je upravo rastjerao maglu. Obrisao je maglu na prozoru. 

Zapad će još jednom dati sve od sebe da prikrije zločine Izraela. Ali Svjetski sud je Palestincima i ostatku čovječanstva učinio uslugu u razotkrivanju Izraela onim što jeste: “odmetničkom, zločinačkom državom”, piše MEE.