Nakon Orašja i u Maglaju otpor zbog neradne nedjelje u FBiH
Uvođenje neradne nedjelje u Federaciji Bosne i Hercegovine izaziva brojne reakcije, polarizirajući javnost i ekonomske subjekte. Odluka, koja je stupila na snagu izmjenama Zakona o unutrašnjoj trgovini 17. novembra 2024. godine, donijela je niz praktičnih izazova i potaknula inicijative za izuzeća na lokalnom nivou.
Zakon i njegova primjena
Prema izmjenama Zakona, nedjelja je proglašena neradnim danom za trgovinske djelatnosti, čime se namjeravalo osigurati ravnotežu između rada i odmora, kao i podrška porodicama zaposlenih u trgovinskom sektoru. Međutim, praksa pokazuje da se lokalne zajednice različito prilagođavaju ovoj odluci, što rezultira zahtjevima za prilagodbe ili izuzeća.
Primjeri izuzeća: Orašje i Maglaj
Orašje jezvanično zatražilo od Vlade FBiH da ovu lokalnu zajednicu izuzme iz odredbi zakona o neradnoj nedjelji, pravdajući to potrebama lokalne ekonomije i specifičnostima regije.
U općini Maglaj organiziran je sastanak sa privrednicima 18. decembra kako bi se raspravilo o posljedicama zakona i potencijalnom zahtjevu za izuzeće. Vlasnici trgovačkih radnji i pravna lica su pozvani da iznesu svoje stavove.
Fleksibilne interpretacije zakona
U nekim općinama, trgovci su pronašli kreativne načine za nastavak rada unutar zakonskih okvira. Admir Čavalić, federalni zastupnik iz Stranke za BiH, skrenuo je pažnju na primjer trgovine u Bihaću koja je prešla na status dragstora i radi svih sedam dana u sedmici od 00:00 do 24:00, čime je zaobišla zabranu.
Podijeljene reakcije
Pristalice zakona ističu važnost prava radnika na odmor, socijalne benefite i harmonizaciju s praksama u EU, gdje neradna nedjelja postoji u određenim zemljama.
Protivnici ukazuju na negativan utjecaj na poslovanje, posebno za male trgovce, te na mogućnost gubitka prihoda i radnih mjesta. Također, neradna nedjelja mijenja potrošačke navike i otežava opskrbu stanovništva.
Širi kontekst
Neradna nedjelja u trgovini nije nova tema u regiji. Slične inicijative već su provedene ili se razmatraju u drugim zemljama Zapadnog Balkana, često s mješovitim rezultatima. Primjeri pokazuju da ovakve mjere zahtijevaju prilagodbe i saradnju između vlasti, privrede i radnika kako bi se ostvarila ravnoteža između društvenih i ekonomskih interesa.
Odluka o neradnoj nedjelji u Federaciji BiH otvara širi dijalog o radnim pravima, ekonomskim potrebama i regionalnim specifičnostima. Dok pojedine lokalne zajednice traže izuzeća, ostaje pitanje kako će se zakonska odredba prilagoditi stvarnim potrebama stanovništva i privrede. Vlada FBiH suočava se s izazovom pronalaženja ravnoteže koja će zadovoljiti sve uključene strane.
