Ko je postavio misteriozne ‘zmajeve zube’ koji u Kursku uništavaju ruska vozila?
Ruski izvori govore o betonskim preprekama na cestama u Kursku koje nanose ogromnu štetu vozilima. David Hambling, vojni i tehnološki analitičar Forbesa istražio je o čemu se radi
Vojni vozači tim cestama voze vrlo brzo i noću, kako bi izbjegli napade FPV dronovima koji napadaju vozila na rutama prema i s fronte. Navodno pri brzinama do 150 kilometara na sat, vozači nalijeću na red betonskih piramida na cesti. Kanal na Telegramu imena Troika tvrdi kako je u samo jednom danu u sudarima s ovim preprekama poginulo 40, a ranjeno još toliko ljudi. Zašto su te prepreke, kolokvijalnog naziva “zmajevi zubi”, postavljene?
Zasjeda
Zmajevi zubi naveliko su se koristili još u Drugom svjetskom ratu, uglavnom kao prepreke za tenkove. Načinjeni su od betona i visoki nešto preko metra. Neki od njih još uvijek su vidljivi na takozvanoj Siegfriedovoj liniji.
Koriste se i danas, a iznimno su efikasni – crta zmajevih zubiju zaustavit će sva vozila, uključujući i tenkove.
Prirodno je pretpostaviti da su ove prepreke iza ruskih linija postavile same ruske snage, kao još jednu liniju obrane, i da jedinica koja ih je postavila nije o tome obavijestila ostale. Ipak, nepostojanje znakova za upozorenje sugerira kako su betonske prepreke postavljene baš kako bi izazvale štetu.
“Ovdje nema crvenih pruga koje označavaju ove blokove na kontrolnim punktovima, kao što vidite. Nema ni reflektirajućih upozorenja,” piše jedan bloger kojeg citira WarTranslated. Ipak, u nekim slučajevima blokovi su postavljeni tako da između njih vozila mogu proći, kao standardne prepreke.
Ruski vojni bloger Svjatosloav Golikov na svom Telegram kanalu piše kako su se prepreke pojavile na autocesti Sudža-Kursk:
“Ovo je opasno područje, gdje su neprijateljski dronovi već uništili više od 50 vozila, i vojnih i civilnih. Ljudi se pokušavaju provući ovuda vozeći vrlo brzo. Nekidan su zmajevi zubi potajno postavljeni na dionicu. Nema upozorenja. Nekoliko automobila je naletjelo na njih pri brzinama od 150 km/h; bilo je mnogo žrtava. Drugovi koji rade u tom smjeru maknuli su ih, ali sljedećeg dana situacija se ponovila: neočekivane prepreke, uništeni automobili, nekoliko mrtvih i teško ozlijeđenih,” piše Golikov.
“U samo nekoliko dana imali smo više žrtava od tih prokletih zmajevih zubi nego od dronova!” požalio se drugi bloger.
Sabotaža ili – dronovi?
Ako prepreke postavljaju sami Rusi, onda se najvjerojatnije radi o saboterima ili partizanima koji rade iza linija. Skupine koje se bore protiv Putina sve su organiziranije i efikasnije, ali one su uglavnom brze. Operacija prijevoza i postavljanja ogromnih betonskih blokova u prisutnosti ruskih snaga djeluje malo vjerojatno za takve grupe. S druge strane, neki suludo hrabri saboteri, skrivajući se na otvorenom, noseći uniforme i uopće ne pokušavajući sakriti ono što rade, čak bi i mogli uspjeti.
Pokušaje objašnjavanja dodatno je zakomplicirao viralni video ukrajinskog teškog drona “Baba Jaga” koji prenosi betonsku piramidu. Iako je istina da ti dronovi zaista lete noću i izvode misije bombardiranja i miniranja iza ruskih linija, njihovi kapaciteti nisu ni blizu dovoljni za prenošenje betonskih blokova. Postoje dva najčešća tipa dronova Baba Jaga: takozvani “Vampir” može prenositi 15 kilograma, a “Šišmiš” ima kapacitet od 20 kilograma. Čak i najmanji betonski zmajev zub nije lakši od 150 kilograma. Viralna snimka je, naravno, lažna: postoji i alternativna verzija u kojoj Baba Jaga prenosi ni više ni manje nego F-16.
Ukrajina ima veće dronove, Malloy T-150, koje dobivaju od Velike Britanije i koji mogu prenositi teret od oko 68 kilograma. Postoji i još veća verzija ovog drona, Malloy T-400 s kapacitetima od impresivnih 180 kilograma, ali nema nikakvih indikacija da je ova verzija bila ikada poslana u Ukrajinu.
Nadalje, nema previše smisla provoditi nekoliko misija prijevoza gigantskih betonskih blokova ako cestu jednako efikasno možete zatvoriti protutenkovskim minama koje postavljaju dronovi.
Misterija ostaje
Betonske piramide konstantno se pojavljuju na cestama u Kursku i još uvijek nitko ne zna tko je za njih odgovoran. Moguće je da se radi tek o – grešci, da ih jedinice postavljaju na krivim lokacijama, pogubljene u mraku. Moguće da su one djelo nevjerojatno odvažnih sabotera. Teorija je napretek, ali barem zasad najmanje drži vodu ona koja uključuje dronove.
Autor originalnog članka: David Hambling, viši suradnik Forbesa
(Prevela: Nataša Belančić)
