Hollywood guši slobodu govora: Progon umjetnika zbog podrške Palestini

Umjetnici, glumci i tehničko osoblje iz filmske i muzičke industrije u SAD-u rekli su za Middle East Eye da se sloboda izražavanja — nekada ključna vrijednost američke umjetničke i zabavne scene — sada guši zbog sistemskog pritiska na one koji izražavaju solidarnost s Palestinom.

Nakon što je Izrael započeo rat u Gazi, mnogi radnici u industriji navode da su izloženi kampanji ušutkivanja, a sve zbog podrške Palestincima. Prema svjedočanstvima, desetine umjetnika, plesača, scenografa, kompozitora, scenarista i tehničara doživjeli su sankcije, otkaze, pa čak i prijetnje, zbog javnih istupa protiv izraelskih vojnih akcija koje su od oktobra 2023. odnijele više od 57.700 života.

Posebno je odjeknulo odbijanje Akademije filmskih umjetnosti i nauka (Oscar) da osudi napad izraelskih snaga na palestinskog režisera Hamdana Ballala u februaru, uprkos tome što mu je nedavno bila dodijeljena nagrada.

Još jedan primjer je slučaj glumice Rachel Zegler, koju su producenti pokušali prisiliti da povuče objavu „Free Palestine“. Odbijanje ju je, navodno, koštalo podrške studija i bilo joj je zamjereno kao razlog loših rezultata filma na blagajnama.

Radnici tvrde da se čitava industrija — od velikih studija kao što su Amazon, Disney i Netflix, do pozorišnih kuća i plesnih centara — koristi moćnim mehanizmima nadzora i prijetnji kako bi marginalizirali ili eliminirali umjetnike koji izražavaju podršku Palestini.

Na Broadwayu, naprimjer, tri kompanije kontrolišu 31 od 41 teatra. Veliki kulturni centri u New Yorku, poput Lincoln Centra, imaju donatore i članove upravnih odbora koji otvoreno podržavaju Izrael, među kojima su i milijarderi Mike Bloomberg i Bill Ackman.

Nakon napada 7. oktobra, više od 700 direktora i slavnih ličnosti potpisalo je otvoreno pismo u kojem su pozvali kolege da „odlučno osude Hamas“ i podrže „nužne mjere za odbranu Izraela“.

U narednim mjesecima, postalo je jasno da umjetnici koji javno progovore protiv izraelskih akcija riskiraju gubitak angažmana, otkaze ili gubitak zastupništva agencija.

Mnogi glumci i pisci su svjedočili o agentima i menadžerima koji im otvoreno savjetuju da „ne ulaze u politiku“ ako žele nastaviti karijeru. Neki su čak izgubili zastupanje samo nekoliko dana nakon objava u znak solidarnosti s Palestinom.

Sindikalni vođe, koji bi trebali štititi radnike, često su, kako navode sagovornici, stali na stranu menadžmenta i izraelskih interesa. U mnogim slučajevima su ignorirali ili čak potiskivali pokušaje svojih članova da usvoje pro-palestinske rezolucije unutar sindikata.

U američkom kontekstu, ova dinamika nije nova: sindikati su historijski podržavali američku imperijalističku politiku, od Vijetnama do Latinske Amerike. Današnja pasivnost prema Palestini, stoga, mnogi tumače kao nastavak te tradicije.

Ipak, unatoč pritiscima, sve više umjetnika i radnika organizira se kako bi podržali Palestinu.

Organizacije poput Theater Workers for Ceasefire i Dancers for Palestine provode akcije, bojkote i performanse kako bi razotkrili tzv. „artwashing“ — praksu korištenja umjetnosti za prikrivanje ili opravdavanje represivnih politika.

U New Yorku je osnovan New York Counter Film Festival kao alternativa festivalima sponzoriranim od strane pro-izraelskih donatora. Filmski radnici pozivaju kolege i kritičare da bojkotuju mainstream događaje i umjesto toga podrže nezavisne platforme.

Osim toga, nezavisne producentske kuće poput Watermelon Pictures rade na promovisanju autentičnih priča o muslimanskim i bliskoistočnim zajednicama, boreći se protiv stereotipa koji dominiraju u holivudskoj produkciji.

Glumac Amin el-Gamal, koji je ranije prihvatao uloge „terorista“, istakao je da se sada bori protiv normalizacije islamofobije i rasizma kroz umjetnost: „Shvatio sam da nema promjene ako sami ne preuzmemo narativ.“

Uprkos zastrašivanju, pokret solidarnosti s Palestinom u umjetnosti raste. U pozorištu, filmu, plesu i muzici, umjetnici nastavljaju borbu protiv represije — ne samo kao odbranu slobode govora, već i kao otpor imperijalističkoj propagandi.

Kako poručuju, njihova borba nije samo za Palestinu, nego i za pravo umjetnosti da bude prostor istine, pravde i slobodnog izražavanja.