Šta nas čeka 21. januara?
Do inaugruracije Donalda Tumpa kao novoizabranog predsjednika SAD-a ostalo je tek nekoliko dana. I nikada nije bilo neizvjesnije koje prve odluke će Trump donijeti nakon što službeno stupi na dužnost.
Da li će Trump okončati rat u Ukrajini kako je obećao za 24 sata ili da li će zaustaviti izraelski masakr u Gazi, više nisu pitanja u fokusu. Već je jasno stavio do znanja na press konferenciji za novinare koju je ove sedmice održao sa svog posjeda u Mar-a-Lago-u na Floridi da je sudbina izraelskih talaca ključni element u njegovom pristupu.
“Ako taoci ne budu oslobođeni do mog stupanja na dužnost, izbiti će pakao na Bliskom istoku, i to neće biti dobro ni za Hamas, ni za ikoga,” upozorio je dok je replicirao svom posebnom izaslaniku za Bliski istok, Stevenu Witkoffu, koji ga je informirao da su pregovori dvije strane na rubu dogovora.
Drugi ton
Je li Trump predsjednik koji će okončati sukobe, i neće započinjatinove ratove, odgovor je potvrdan ukoliko se osvrnemo na njegov pobjednički govor u novembru ove godine kada je rekao: “Neću započinjati ratove, ja ću zaustaviti ratove”.
Interes za Grenland nije novost u američkoj politici. Još 1867. godine državni sekretar William H. Seward razmatrao je njegovu kupovinu, ali pregovori s Danskom nisu urodili plodom.
No, njegove izjave koje daje u posljednjih nekoliko dana dolaze u drugom tonu i ukazuju na teritorijalne pretenzije prema Panamskom kanalu gdje od tamošnjih vlasti traži da se on vrati Sjedinjenim Državama ili kada od Danske traži da Americi prepusti Grenland.
I u jednom i u drugom slučaju on ne isključuje niti daje garanciju da neće koristiti vojnu ili ekonomsku intervenciju za stavljanje tih područja pod kontrolu SAD-a.
“Ne, ne mogu vam to garantirati za bilo koje od ta dva slučaja“, odgovorio je Trump naglasivši da je Panamski kanal SAD-i potreban za ekonomsku sigurnost i da je izgrađen za američku vojsku.
Podsjetimo, Panamski kanal izgradile su Sjedinjene Američke Države početkom 20. stoljeća, ali su ga 1999. predale Panami, čime je kontrola ovog strateški važnog prolaza koji povezuje Tihi i Atlantski okean, prešla u ruke panamskih vlasti. Pokušaji Trumpove administracije da povrati utjecaj nad kanalom naišli su na čvrst stav tadašnjeg predsjednika Paname, koji je odbio pregovore o bilo kakvoj promjeni vlasništva.
Kupovina Grenlanda
Međutim, Panamski kanal nije jedini teritorij koji je pobudio Trumpovu pažnju. Grenland, najveći otok na svijetu, ponovno je postao tema njegovih planova. Danski zvaničnici su jasno stavili do znanja da Grenland, iako ima autonomni status od 1979. godine, ostaje pod danskom kontrolom dok sami stanovnici ne odluče drugačije. Još oštriji odgovor stigao je od evropskih lidera koji su ga upozorili da ne prijeti suverenim granicama. Pokušaj Trumpove administracije 2019. godine da kupi Grenland naišao je na oštar odgovor, kada su i danska i grenlandska vlada poručile da “Grenland nije na prodaju”.
Ovaj interes za Grenland nije novost u američkoj politici. Još 1867. godine državni sekretar William H. Seward razmatrao je njegovu kupovinu, ali pregovori s Danskom nisu urodili plodom. Sličan pokušaj dogodio se nakon Drugog svjetskog rata, kada je SAD ponudio 100 miliona dolara za ovaj teritorij – ponuda koja je također odbijena.
Ono što ovu teritoriju stavlja u fokus osim Trumpovih najava je i činjenica da su otopljeni ledenjaci usljed klimatskih promjena bacili svjetlo i otkrili da se ispod ledenog pokrivača na Grenlandu krije pravo blago i zalihe bakra, litija, nikla, kobalta i nafte.
