Francuska prodaja oružja Izraelu obilježena nedostatkom transparentnosti i kontrole

Parlamentarno saslušanje o  godišnjem izvozu oružja Francuske otkazano je po drugi put prošle sedmice.

Prvobitno zakazano za novembar, ročište – namijenjeno za saslušanje ministara oružanih snaga, vanjske trgovine i industrije – odgođeno je za 11. decembar zbog prezauzetog dnevnog reda parlamenta. Međutim, u međuvremenu, osuda francuske vlade od strane poslanika sada je odgodila sjednicu na neodređeno vrijeme.

Saslušanje je bilo iščekivano, jer bi to bila prva prilika od početka izraelskog rata u Gazi 7. oktobra 2023. da se razjasni osjetljivo pitanje prodaje oružja Izraelu od strane drugog najvećeg svjetskog dobavljača oružja.

Dok su brojne međunarodne organizacije osudile ponovljeno kršenje međunarodnog prava od strane izraelske vojske, uključujući nalog za hapšenje koji je izdao Međunarodni krivični sud (ICC) protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, vrste francuske vojne opreme izvezene u Izrael ostaju nepoznate.

“Kako stvari stoje, nemamo načina da saznamo više”, rekao je Aurelien Saintoul, poslanik ljevičarske stranke France Unbowed (La France insoumise, LFI) i član odbora za odbranu Narodne skupštine, koji je odgovoran za provođenje saslušanje.

Prodaja oružja treba prestati

Zvanično, stvari su jednostavne.

Prošlog oktobra, predsjednik Emmanuel Macron rekao je  javnom radiju France Inter da bi prodaja oružja Izraelu trebala prestati, uz uvjeravanje da “Francuska ništa ne isporučuje”.

Netanyahu je tu izjavu opisao kao “sramotu”, a Macronov poziv je iznenadio brojne posmatrače.

Francuska se do tog trenutka protivila embargu na oružje koje Izrael koristi u Gazi, za razliku od zemalja poput Španije, Belgije, Kanade i Holandije, koje su najavile obustavu svog vojnog izvoza zbog rizika po palestinske civile.

Nakon Makronovog intervjua, predsjednička palata je francuskoj televizijskoj stanici BFMTV pojasnila da će Francuska nastaviti pružati Izraelu ono što je nazvala odbrambenom opremom, prvenstveno za sisteme protivraketne odbrane.

Izvještaj ministarstva odbrane za 2024. o izvozu francuskog oružja, koji navodi stvarne isporuke i ovlaštene „licence“, bilježi 30 miliona eura (31 milion dolara) vojne opreme isporučene Izraelu 2023. – dvostruko više od prethodne godine.

Pet dana kasnije, ministar oružanih snaga uvjeravao je na istoj radio stanici da se te isporuke sastoje od „komponenti na čisto odbrambenim sistemima, na primjer, sistema na kugličnim ležajevima, opruga [za izraelski protivraketni sistem Iron Dome] i oklopa ploče”. 

Pitanje je, kako je 115 ljevičarskih poslanika objasnilo u pismu objavljenom u aprilu, da smo “primorani da vjerujemo [njegovu] na riječ”. Izvještaj ministarstva ne precizira vrstu opreme niti pojašnjava šta je isporučeno prije i poslije oktobra 2023. Osim toga, Vlada odbija da odgovori na zahtjeve za dodatnim informacijama.

Za mnoge koji bi željeli da se ukine transfer oružja Izraelu, razlika između ofanzivne i odbrambene opreme, zapravo, nije problem. 

„S vojnog gledišta, [da li je to oružje] ofanzivno ili defanzivno nema mnogo smisla. Tražimo podatke o vrsti opreme kako bismo znali da li je ono što izvozimo neophodno”, rekao je Patrice Bouveret, predstavnik Opservatorije za naoružanje (Observatoire des armements), za Middle East Eye.

Amnesty International dijeli slične zabrinutosti. “Nema ništa nebitno u tome što izvozimo. Kuglični ležajevi su unutar svakog oružja,” rekao je za MEE Aymeric Elluin, francuski službenik za zastupanje.

Zajedno sa grupom francuskih nevladinih organizacija, Amnesty je prošlog aprila otišao na sud da zatraži obustavu izvoza oružja u Izrael i pristup informacijama o izvoznim dozvolama.

Međutim, zahtjevi su odbijeni, naglašavajući još jednu tačku napetosti: upravni sud se sistematski proglašava nenadležnim, pozivajući se na teoriju „akta vlade“.

Prema ovom principu, sudija smatra da su izvozne dozvole neodvojive od državnog vođenja međunarodnih poslova. Drugim riječima, sudovi se smatraju “nenadležnim” da odlučuju o privremenoj suspenziji ili zakonitosti takvih dozvola.

Amnesty International je ovo osudio kao oblik “jurisdikcijskog imuniteta” po tom pitanju. 

Odgovornost u međunarodnom pravu

U svakom slučaju, iz perspektive međunarodnog prava, zvanična verzija može se pokazati nedovoljnom.

“Ovo su čisto politički, a ne pravni razlozi”, rekla je Farah Safi, potpredsjednica Pravnika za poštovanje međunarodnog prava (Juristes pour le respect du droit international).

Svoj argument posebno zasniva na Sporazumu o trgovini oružjem  (ATT), čiji je potpisnik Francuska. Ugovor predviđa da država mora procijeniti da li bi vojna oprema koju je odobrila za prodaju „mogla biti korištena za počinjenje ili omogućavanje ozbiljnog kršenja međunarodnog humanitarnog prava“.

Prema tome, pojam odbrambenog oružja ne bi bio prihvatljiv argument odbrane.

Dok je Međunarodni sud pravde (ICJ) 26. januara rekao da je vjerovatno da je Izrael prekršio Konvenciju o genocidu, Safi je nedvosmislen: “Francuska preuzima rizik da jednog dana bude krivično gonjena zbog saučesništva ili neuspjeha da spriječi genocid.

„Ne bi moglo da se kaže da se nije znalo“, naglasila je ona.

Ovu mogućnost dodatno su konkretizovala otkrića istraživačkih medija Disclose i Marsactu. Prošlog proljeća otkrili su da je Francuska izvezla dvije vrste vojne opreme koju bi izraelska vojska mogla koristiti protiv civila u Gazi.

Prvi tip, isporučen krajem oktobra 2023. godine, uključivao je rezervne dijelove za mitraljeske patrone. Drugi, koji je Vlada odobrila ranije ove godine, uključivao je komunikacijsku opremu koju proizvodi Thales, u kojoj francuska država ima 25 posto udjela, namijenjenu za korištenje u dronova ubica.

Ministarstvo je odgovorilo navodeći da ti dijelovi nisu namijenjeni za upotrebu Izraela već za ponovni izvoz.

Međutim, prema istoj istrazi, Francuska ne kontroliše proces reeksporta, te je nemoguće potvrditi da li je komponente koristila izraelska vojska ili su ponovo izvezene.

Za Safija je i u ovom slučaju odgovornost Francuske jasna. 

“Država mora, prije nego što odobri izvoz oružja, procijeniti rizike. Ovdje nemamo ministarsku komunikaciju o tome kako je moguća procjena”.

Nemoćan parlament

Isto pitanje postavlja se u vezi sa dozvolama, obaveznim državnim odobrenjem koje francuskoj kompaniji dozvoljava izvoz oružja. Prema ministarskom izvještaju za 2023., Francuska je te godine odobrila izvoz u Izrael u vrijednosti od 176 miliona eura.

Ovoga puta znamo kategorije oružja, ali su specifičnosti nejasne. 

Neki detalji postavljaju pitanja. Na primjer, u izvještaju se spominje materijal unutar kategorija topova ili eksplozivnih materijala. Ministarstvo uvjerava da se radi o komponentama opreme koja se koristi u odbrambene svrhe, ali ne daje dokaze.

Kada je riječ o ovlaštenjima za prodaju, nemoguće je znati koji će se dijelovi zapravo izvoziti ili su bili izvezeni.

Pošto je rasprava otkazana, francuski parlament gotovo da nema manevarskog prostora u kontroli vladinih postupaka. To je zbog francuskog ustava, koji zahtijeva malo nadzora nad postupcima ministara, i činjenice da su vojni poslovi isključivo u nadležnosti izvršne vlasti.

“Mi smo zemlja u kojoj vlada ne odgovara. U Sjedinjenim Državama, iznad 200 miliona dolara, parlament se mora konsultovati. Francuska je primjer iz udžbenika kako se sve čini da se izbjegne davanje informacija”, rekao je Elluin.

Elluin također ističe da se ista neprozirnost odnosi i na izvoz u druge zemlje, kao što su Saudijska Arabija ili Egipat , koji se na sličan način ispituju.

‘Besprijekorno’

Ipak, od 2023. godine, zakon o vojnom programiranju  zahtijeva da “parlamentarna komisija ocijeni vladinu politiku o izvozu ratnih i sličnih materijala”.

Saintoul, koji je branio usvajanje ove mjere, objašnjava da se morao boriti da se ona provede, iako je donesena.

“Pisali smo u januaru 2024. da imamo ažurirane informacije o njegovom statusu. Komisija je konačno formirana u aprilu sa izabranim zvaničnicima koji nikada nisu radili na ovome i koji nisu bili baš neprijateljski raspoloženi prema vladi”, rekao je poslanik za MEE.

Osim jednog socijalističkog senatora, članovi komisije bili su svi od desnog centra do desnog, kao i sama vlada, što nije bilo ohrabrujuće za one koji traže veći nadzor nad državnim djelovanjem u ovoj oblasti.

Na kraju, komisija se nikada nije sastala, jer je Macron raspustio Narodnu skupštinu i pozvao na vanredne izbore nakon pobjede krajnje desnice  na evropskim izborima u junu. Novi parlament postoji od jula, ali komisija nikada nije rekonstituisana. Poslanici nisu bili u toku i sada im ne preostaje ništa drugo nego da čekaju priliku da ispitaju ministre.

Za one koji pozivaju na prekid francuskog izvoza oružja u Izrael, relativno mala količina prodate opreme – 0,2 posto ukupnog francuskog vojnog izvoza, prema ministarstvu – manje je važna od njenog geopolitičkog utjecaja, koji se mora ispitati .

Nakon njegove izjave o isporukama oružja, francuski predsjednik je brzo nazvao Netanyahua da ga uvjeri u “posvećenost Francuske sigurnosti Izraela”, što je još jedan primjer pokušaja Pariza da održi ravnotežu od početka rata.

Saintoul također žali zbog nedostatka transparentnosti u vezi s drugim tržištima koja bi mogla povezati dvije zemlje.

“Vjerovatno ne bismo trebali tražiti ovisnost na strani izvoza, već na strani uvoza. U oblasti nadzora, otisak Izraela je sve značajniji”, istakao je on.

Ovaj otisak, otkriven širom svijeta kroz skandal Pegasus  koji uključuje izraelski zlonamjerni softver koji je korišten za špijuniranje stotina aktivista i novinara širom svijeta, ostaje uglavnom nepoznat u Francuskoj. Ne postoji globalni izvještaj o uvozu vojne opreme u zemlju.

Ovo je tačka o kojoj se Saintoul nadao da će ispitati ministre. U civilnoj sferi, Disclose je u novembru 2023. otkrio da je francuska policija nezakonito koristila softver za video nadzor s prepoznavanjem lica koji je razvila izraelska kompanija BriefCam.

U vezi sa svim ovim pitanjima, Ministarstvo odbrane je za MEE saopštilo da neće davati „nikakav poseban komentar“.