Aleksandar Ljuboja za Forbes BiH: Kome ide najviše novca od rekordnih prihoda od indirektnih poreza
Da Uprava za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) bilježi rast prihoda od indirektnih poreza više nije novost. Oni se povećavaju iz mjeseca u mjesec tokom ove godine, a u julu je čak oboren rekord kada je ova institucija objavila da je prikupila milijardu i 73 miliona KM indirektnih poreza, što je bilo za 122 miliona KM više u odnosu na juli 2023. godine. Ovo je bilo prvi put od njenog uspostavljanja 2005. godine da su prikupljeni prihodi u jednom mjesecu premašili milijardu. Trend rasta nastavljen je i nakon jula, pa su u konačnici za devet mjeseci ove godine prihodi iznosili osam milijardi i 493 miliona KM, i bili veći za 629 miliona KM ili osam posto u odnosu na isti period 2023. godine kada su iznosili sedam milijardi i 864 miliona KM.
Rast ovih prihoda nije nešto čime se treba hvaliti
U svom saopćenju UIO BiH je navela kako je od ovog iznosa u periodu januar-septembar ove godine privredi vratila jednu milijardu i 521 miliona KM. Neto prikupljeni prihodi koji su raspoređeni na državu, entitete i Distrikt Brčko, iznosili su šest milijardi i 972 miliona KM, 721 milion KM više u odnosu na prihode koje su sa Jedinstvenog računa korisnici dobili za isti period 2023. godine. Samo u septembru je prikupljeno 989 miliona KM indirektnih poreza što je za 57 miliona KM više u odnosu na septembar 2023.godine.
U indirektne poreze spadaju porez na dodanu vrijednost (PDV), akcize (posebni porezi koji se plaćaju na naftne derivate, duhan i duhanske prerađivine, bezalkoholna pića, alkohol, alkoholna pića i voćna prirodna rakija, pivo i vino, kafu), putarine, carine. Od ovih prihoda finansiraju se državne institucije, otplaćuje vanjski dug i izmiruju druge finansijske obaveze, ali se dobar dio sredstava raspoređuje na entitete i distrikt Brčko.
Kako će biti raspoređen ovisi u kojem entitetu (i distriktu) je pdv naplaćen. No, ključno pitanje je gdje ide toliki novac? Koliko se od naplaćenih sredstava prosljeđuje nižim administrativnim jedinicima (kantonima i općinama) kako bi se ulagalo u konkretne projekte za poboljšanje životnog standarda građana, budući da građani plaćaju ove poreze?
Za ekonomistu Aleksandra Ljuboju rast prihoda od indirektnih poreza nije nešto s čime se treba hvaliti, jer je evidentno da su rezultat povećanja ulaznih cijena, odnosno cijena roba koje uvozimo i povećanja unutrašnjih cijena. Samim time je, napominje on i osnovica za oporezivanje veća, na što je utjecala i inflacija kao i geostrateške i geopolitičke promjene, naročito kada je o energentima riječ.
“Osnovica oporezivanja se povećava, a ne industrijska proizvodnja, ne izvoz, a to su parametri o kojima treba da razmišljamo kako da budu veći”, kaže Ljuboja.
Administracija “jede” sve što se prikupi
Kada je riječ o raspodjeli prihoda, Ljuboja ističe da su pritužbe na ovu temu prisutne otkako postoje porezni sistemi, bilo jedne, druge ili treće strane, jer uvijek postoji nezadovoljstvo da ona prema nekome ili nečemu nije provedena po fer osnovu.
“Imamo relativno skupu državu koja je i zadužena i koja jednostavno dok servisira sve svoje potrebe po rangovima prioriteta, ostavlja jako malo sredstava za lokalne zajednice”, kaže Ljuboja.
Na vrhu piramide, objašnjava on, nalazi se veliki broj potrošača ovog novca – od vanjskih i domaćih kreditora do ogromne državne administracije koja jede sve to što se prikupi.
“Lokalne zajednice dobijaju jako malo, a potrebno im je za razvoj lokalnih zajednica, privrede, infrastrukture i socijalnih davanja, što opet implicira odliv stanovništva iz pogotovo manjih sredina koje imaju manje budžete, kojima se doznačava manje novca i koje ne mogu neke osnovne, nekad i egzistencijalna pitanja za svoje sredine da riješe, poput vodovoda, kanalizacije i putne infrastrukture”, zaključuje Ljuboja.