Bliski istok u ratu: Opijeni snagom, Izrael je u dubokoj zabludi, možda i najvećoj do sada
Mediji u Izraelu su euforično reagovali na ubistvo Hasana Nasrallaha , vođu Hezbollaha.
U emisiji “Meet the Press” na Kanalu 12, Amit Segal i Ben Caspit podigli su čašu kako bi obilježili Nasrallahovu smrt. Paz Robinson, reporter Kanala 13, dijelio je čokolade u Karmielu. Kanal 13 se smatra lijevim krilom.
Vodeći program Kanala 14, Patrioti , otvoren je pjevanjem i proslavom koju je predvodila voditeljica Yinon Magal. Nadav Eyal je napisao u Ynetu: “[Nasrallahovo] ubistvo je događaj na regionalnom, historijskom razmjeru.”
Medijsko oduševljenje pratili su političari ljevice i desnice.
Yair Golan, lider Demokratske stranke i bivši šef stranke Meretz, koji je nekada važio za najljevljeg mejnstrim političara u zemlji, bio je oduševljen atentatom.
Na X je napisao: “Ubistvo Nasrallaha je ogromno i važno dostignuće. Nova era je počela na Bliskom istoku.”
Politički spektar koji je postao duboko polariziran zbog povratka talaca iz Gaze ponovo se ujedinio zbog pobjede za koju Izrael vjeruje da je postigao brisanjem vodstva Hezbollaha.
Jair Lapid, vođa opozicije, napisao je: “Neka svi naši neprijatelji znaju da će poginuti ko god napadne Izrael.”
Nova era?
Ispunjena uspjehom, izraelska vojska objavila je snimak polijetanja aviona iz zračne baze Hatzerim u pustinji Negev, koji je uključivao radio komunikaciju između komandanta zračnih snaga i pilota.
“Vjerujem da ste ovdje prikazali pobjedu”, može se čuti kako kaže general-major Tomer Bar, komandant izraelskih vazduhoplovnih snaga u snimku koji je distribuiran novinarima. “Bravo. Ogroman ponos.” Pilot odgovara: “Doći ćemo do svakoga, svuda.”
Ni ovo bilo dovoljno.
Haaretz je izvijestio da izraelska vojska vrši invaziju na južni Liban, citirajući vojne izvore koji su rekli da su morali iskoristiti trenutak Hezbolahovog šoka i nereda nakon udara u posljednje dvije sedmice, prije nego što Iran ima priliku da popuni svoje zalihe projektila.
Drugdje je objavljeno da su tri vojne jedinice, skoro 3.000 ljudi, poslate na Zapadnu obalu.
Izrael smatra da mu je zlatnu priliku pružio odlazeći američki predsjednik Joe Biden, koji očigledno ne uspijeva da ga obuzda.
Premijer Benjamin Netanyahu do sada je tri puta prkosio Bidenu – o ponovnoj okupaciji Rafaha, o prihvatanju primirja u Gazi s Hamasom, i sada o otvaranju novog fronta u Libanu.
I svaki put se izvlačio.
Očekivalo se da će Netanyahu biti u defanzivi pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda prošle sedmice. Netanyahu je podigao srednji prst na svog glavnog oružara i saveznika. I Izrael ga je bodrio.
Rezultat američkog odbijanja da prekine sve isporuke oružja Izraelu ima posljedice: sada nema prepreka njegovom ubijanju.
Nema granica.
Nema crvenih linija
Izraelski piloti i operateri dronova ne moraju razmišljati o tome koliko bi civila moglo poginuti od projektila usmjerenog na navodni cilj. Odluka o atentatu nedavno je delegirana na komandante regionalnih armija, čija su ovlaštenja znatno proširena.
Da bi se uštedjelo vrijeme, ne postoji upućivanje u lanac komande. Svi civili u Libanu, Gazi i na Zapadnoj obali su mete.
Tabui o ubijanju djece su nestali. U ovom ratu ne postoje granice niti crvene linije. Izrael može izgladnjivati naciju, rutinski je koristio mučenje i silovanje u svojim zatvorima i može slaviti, piše MEE.
Smatra se da je Izrael ubio 300 ljudi u svojim napadima na četiri stambena bloka iznad komandnog centra Hezbollaha, od kojih bi većina bili civili, a međunarodna zajednica uglavnom šuti.
Opijeni snagom, Izrael je u dubokoj zabludi. Možda i najvećoj do sada!!!
Ubistvima njegovog rukovodstva i viših komandanata nije, i ne može ubiti sam Hezbollah, niti zaustaviti novu generaciju boraca da izađe naprijed, koji neće osjetiti stege prethodne generacije.
Ni Izrael ne može garantovati ko će sljedeći. Do sada, Hezbojlah nije ciljao civile i nije bio zainteresiran za ulazak u veliki rat s Izraelom.
Njihovi napadi su bili osmišljeni da pokažu Hezbollahove vojne kapacitete, a ne da zadaju smrtonosne udarce. Hezboljah je također rekao da će njihov sukob biti okončan onog trenutka kada je dogovoreno primirje u Gazi.
Ovo ograničenje će gotovo sigurno nestati. Hezbollah nema izbora. Njegova politika je napravljena za to. Poput Hamasa, kao i Gaze, Hezbollah je sada uključen u sukob u kojem njegov neprijatelj ne samo da želi da ga potisne iz njegovog glavnog srca, već i da ga potpuno uništi.
Ovo je sada postao egzistencijalni rat za Hezbollah.
Ogromna cijena
Šta dalje? Ovo je pitanje koje Izrael rijetko postavlja sebi u ovakvim trenucima. Niti uči iz historije ovog gorkog sukoba.
Ova duga historija političkog atentata, osmišljenog da teroriše i odvraća, nije uključivala nijedan slučaj u kojem je odrubljivanje glave rezultiralo smrću ili povlačenjem militantne grupe. Hezbohllah je dužan da oživi i uzvrati udarac.
Pokazujući svoju moć i mašući mačem, Izrael je stvorio generaciju mladih u arapskom svijetu koja će jednog dana tražiti osvetu.
Sva vojna moć ima ograničenja. Jedini način da Izrael dobije sigurnost za svoj narod biće da se vrati za pregovarački sto i okonča okupaciju. U suprotnom, sve što će učiniti je da otvore vrata za rat za generacije koje dolaze.
Izrael može dijelove Libana pretvoriti u Gazu. Može ponovo zauzeti južni Liban i sjevernu Gazu. Može uništiti domove i nebrojene živote. Može zaratiti sa cijelim regionom. Ali ne može zanemariti glavni izvor sukoba, a to je palestinski nacionalni uzrok.
Palestina je pitanje od kojeg Izrael, ma koliko ratova vodio, nikada neće moći pobjeći. I buduće generacije Izraelaca platit će visoku cijenu za patnju koju je njihova zemlja nanijela Palestincima i Libanoncima u narednim decenijama.
Izraelci danas slave svoja dostignuća u Libanu. Ali pobjeda ima veliku cijenu.
Izraelsko “postignuće” bilo je ubijanje oko 1.000 Libanonaca u sedmici, od kojih su 50 djeca. Normalizirala je smrt i odbacila posljednje ostatke čovječanstva.
Slike razaranja u Gazi i Libanu ostat će u kolektivnoj svijesti: Izrael može oživjeti svoju nacionalnu misiju samo oduzimajući sve više života onih koji su podvrgnuti njegovoj vlasti.
