Bombe u igračkama: Hronologija izraelskih zamki u Libanu

Liban se još uvijek potresa od dva talasa izraelskih eksplozija pejdžera i voki-tokija u kojima su poginule 32 osobe, a na hiljade je ranjeno.

Iako Izrael nije preuzeo odgovornost za napade, proizraelski glasovi su brzo pohvalili napad kao “vrhunski primjer umijeća zemlje u izvođenju hirurških napada na svoje neprijatelje bez nanošenja kolateralne štete.”

To je uprkos činjenici da je dvoje djece ubijeno, a brojni civili ranjeni u napadima, što je dovelo do osude grupa za ljudska prava koje kažu da bi neselektivna priroda oružja mogla kršiti zakone rata.

Izvor blizak Hezbollahu rekao je za Middle East Eye da je pejdžere koristila “široka mreža ljudi, uključujući administratore, medicinske radnike, bolničare, medijske radnike i druge civilne članove”.

“Obično se koriste za direktive, pozivanje na sastanke, za hitne slučajeve ili stanje pripravnosti”, objasnio je izvor. 

Ali ovo je daleko od prvog puta da je Izrael koristio neortodoksne metode u stilu mina za gađanje Libana, niti je to prvi primjer da su civili i djeca osakaćeni i ubijeni korištenjem takvog oružja.

Kasetne bombe i nagazne mine

Više od milion kasetnih bombi je razbacano širom južnog Libana kao rezultat izraelskih napada na teritoriju tokom godina.

Od sukoba između Izraela i Hezbollaha 2006. godine, koji je doveo do neviđene upotrebe široko zabranjenog oružja, na desetine je ubijeno u Libanu nakon što su naišli na njih.

Mnoga djeca koja se igraju u regiji pronašla su ovu neeksplodiranu municiju.

„Djeluju bezazleno, posebno za radoznali um djeteta“, rekao je Chris Clark iz Koordinacionog centra UN-a za protuminsko djelovanje (UNMACC) u Libanu, govoreći 2006. godine.

„Male su, lako se sakriju među svim ruševinama ili ruševinama bombardovanja. Otkrivamo da ih djeca nesvjesno podižu i onda, nažalost, od njih zadobiju povrede.” 

I Liban i Izrael su među 33 zemlje koje nisu potpisale Konvenciju o zabrani protupješadijskih mina (APMBC).

Izrael je okupirao južni Liban između 1982. i 2000. godine i tokom tog perioda postavio stotine hiljada nagaznih mina.

Do trenutka kada su otišli, smatralo se da je otprilike 37.000 hektara Libana kontaminirano neeksplodiranim minama i improviziranim eksplozivima koje su postavile različite strane u građanskom ratu u Libanu.

Od 2023. godine, aktivnostima čišćenja mina je oko 80 posto ovog područja očišćeno od eksploziva.

Potreba za zaštitom djece u južnom Libanu i od mina i od kasetnih bombi dovela je do nekih novih rješenja – uključujući raspoređivanje trupa klovnova kako bi ih educirali o opasnostima neeksplodiranih ubojnih sredstava.

Međutim, prema Mine Action Review, rad na čišćenju mina je obustavljen zbog izbijanja neprijateljstava između Izraela i Libana od oktobra.

“Kao rezultat toga, Liban nije na pravom putu da ispuni svoj produženi rok za odobrenje iz člana 4 Konvencije o kasetnoj municiji (CCM) od 1. maja 2026. godine, a prema sadašnjem kapacitetu predviđa da neće ispuniti svoje obaveze do 2030.”, navodi se na stranici.

Bombe u igračkama 

Ali mnogo zlokobnija optužba je također kružila od 90-ih godina – ona za bombe koje su izraelski avioni bacali u južni Liban, namjerno skrivene u dječjim igračkama.

Libanski list L'Orient-Le Jour izvijestio je o tom fenomenu 1997. godine, navodeći niz primjera uključujući devetogodišnju djevojčicu kojoj je isjeckana desna ruka nakon što je pronašla ” veliki plastični džip zelene boje jabuke, sa šest velikih crnih točkova “ koji joj je eksplodirao u ruci nakon što ga je pronašao u blizini svog sela.

Spomenuli su i primjer djeteta koje je zadobilo teške opekotine nakon što je pronašlo baterijsku lampu zarobljenu u minama i drugu djevojčicu koja je ubijena nakon što je uzviknula “Našla sam lutku!” prije nego što je dignut u vazduh.

Oficir Privremenih snaga Ujedinjenih naroda u Libanu (Unifil) potvrdio je tada za AFP da su objekti uglavnom bačeni helikopterom.

“Može biti igračka ili imati oblik običnog kamena”, rekao je pod uvjetom da ostane anoniman.

Godine 1998. u pismu Stalne misije Libana pri Ujedinjenim nacijama upućenom generalnom sekretaru također je ponovljena tvrdnja da su izraelski borbeni avioni “pokušali ubiti djecu bacajući hiljade zarobljenih igračaka na libanska sela i gradove”.

“Izraelske okupacione snage su koristile ovu metodu godinama i nastavljaju to da rade, a najnoviji primjer je kada su igračke zarobljene mine bačene na grad Nabatiyah, ubijajući i ranjavajući djecu i trajno unakazujući druge”, rekao je. 

Sa svoje strane, Hezbollah je tada rekao da su među predmetima koje su pronašli zlatno jaje, fluorescentne žute čunjeve, psa Snoopyja i lutke koja govori da će eksplodirati kada se povuče konopac.

Izrael je tada negirao optužbe, nazvavši te optužbe “odvratnim”.

Ipak, izvještaj britanskog komiteta za vanjske poslove iz 2000. godine upozorava na opasnost od neeksplodiranih bombi u južnom Libanu,  spominjući korištenje “igračaka zarobljenih mina, koje su izraelske zrakoplovne snage navodno bacile u blizini libanonskih sela”.

Govoreći u UN-u u srijedu, generalni sekretar UN-a Antonio Guterres ponovo je naglasio da “civilni objekti” ne bi trebali biti dio ratovanja.

“Mislim da je veoma važno da postoji efikasna kontrola civilnih objekata, a ne da se civilni objekti naoružavaju – to bi trebalo da bude pravilo koje… vlade treba da budu u stanju da implementiraju”, rekao je on.

“Ovo što se dogodilo je posebno ozbiljno, ne samo zbog broja žrtava koje je izazvalo, već zbog indicija koje postoje da je to pokrenuto, rekao bih, prije normalnog načina da se te stvari pokrenu, jer je bilo rizik da ovo bude otkriveno.”