Ukrajina je napravila hrabar potez napadom na Rusiju, ali kako dalje? Da li su sebi napravili bezizlaznu situaciju?
Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine objavilo je da nema namjeru trajno zadržati mali džep ruske teritorije koji je zauzeo tokom prošle sedmice.
Ali ona se i danas suočava sa oštrim izborom – da li da zadrži svoje snage tamo kako bi izvršila maksimalan pritisak na Moskvu ili da se povuče sada.
Svakodnevno napadana ruskim dronovima, projektilima i kliznim bombama, njene iscrpljene snage fronta koje se polako vraćaju u Donbas, Ukrajini su ovog ljeta bile prijeko potrebne neke dobre vijesti.
Sa ovim izuzetno hrabrim i dobro izvedenim upadom u rusku Kursku oblast, dobili su to, ali kako dalje?
“Najupečatljivija stvar u vezi s ovim upadom,” rekao je visoki britanski vojni izvor koji je tražio da ostane neimenovan, “je koliko dobro su Ukrajinci savladali kombinirano ratovanje, raspoređujući sve, od protuzračne odbrane do elektronskog ratovanja, kao i oklopa i pješaštva. impresivno.”
Čini se da su Ukrajinci koristili i neko od modernog naoružanja koje je isporučio Zapad – poput njemačkog Mardera i drugih oklopnih vozila – prilično efikasnije nego što su to učinili u prošlogodišnjoj neuspješnoj ljetnoj ofanzivi kako bi potisnuli rusku vojsku iz jugoistočnih pokrajina Ukrajine.
Dakle, kuda sada ide ukrajinski napad na Rusiju?
Biće onih na opreznijem dijelu spektra koji će tvrditi da je Ukrajina već iznjela svoje, da Putinov izbor sada mora donijeti bol Rusima, da je uprkos nedavnim neuspjesima na bojnom polju u Donbasu, Ukrajina pokazala sama sposobna da izvede sofisticirani, kombinovani napad koristeći sve elemente modernog ratovanja, piše BBC.
Drugim riječima, povući se sada časno, nakon što je Kremlj uzdrman, prije nego što Rusija dovede dovoljno snaga da ubije ili zarobi Ukrajince koji su napadali.
Ali povlačenje bi poništilo dva očigledna cilja ukrajinske invazije, a to je da izvrši dovoljan pritisak na Rusiju da bude primorana da preusmjeri neke svoje trupe u Donbasu i drugo da zadrži dovoljno ruske teritorije da bi se koristila kao moneta za pregovaranje u bilo kojoj budućnosti mirovnih pregovora.
“Ako Kijev drži rusku teritoriju”, kaže dr David Blagden sa Univerziteta Exeter, “može se cjenkati za povratak svoje teritorije sa pozicije veće snage. Kijev će također nastojati da naruši utisak svemoćnog Putinovog režima među Rusima i da ohrabri Kremlj da traži rješenje kako ne bi ugrozili svoju vlast.”
Jedna stvar je jasna. Nepodnošljivo je prisustvo na ruskom tlu stranih snaga iz Ukrajine – zemlje za koju predsjednik Putin ni ne misli da bi trebala postojati kao nezavisna nacija.
On će baciti sve što može na ovaj problem, istovremeno održavajući pritisak na Ukrajinu u Donbasu i kažnjavajući njen narod još više dronova i raketnih udara.
Njegovu iritaciju bilo je jasno vidjeti na snimku ruske televizije na kojem je jučer predsjedavao hitnim sastankom u Moskvi.
Da li se kockanje Ukrajine isplatilo?
Još je prerano reći. Ako njene snage ostanu na mjestu unutar ruskih granica, mogu očekivati da će biti izložene sve većoj žestini napada dok reakcija Moskve krene u novu fazu.
Dr Blagden upozorava da će “zahtjevi za vojskom, opremom i logistikom u pokušaju da se održi upad, a zatim zadrži zauzeta teritorija, biti značajni, posebno kako se linije snabdijevanja produžuju.”
Ovo je nesumnjivo bio najhrabriji potez Ukrajine ove godine. To je takođe bilo i najrizičnije.
