Domen Savič za Forbes BiH: Internet je pred kapitulacijom, velike korporacije imaju kontrolu nad sadržajem

featured image

6. aug 2024. 12:20

“Internet kontrolišu velike korporacije, slobode su nam ograničene i imaju potpunu kontrolu nad sadržajem”, rekao je za Forbes BiH Domen Savič, diplomant fakulteta novinarstva sa Fakulteta društvenih nauka u Ljubljani koji vodi NVO za digitalna prava, Građanin D. Fokusira se na digitalnu privatnost i sigurnost, medijsku pismenost i aktivno građanstvo. Građanin D zagovara otvoreni web, ličnu privatnost i osnaženog građanina.

“Taj dio oko medijske i digitalne pismenosti bitno je odvojiti. Medijska i digitalna pismenost su totalno dva različita pristupa i logike. Medijska pismenost više stavlja fokus na građansku funkciju, individue, a digitalna pismenost je da učiš korištenje nekih digitalnih alata koji su dostupni i koji se vežu za ulogu individue kao radnika. To je odvojeno na građanina i radnika, na političku i ekonomsku kategoriju. To dvoje ne bi trebali da spajamo ili da mislimo da je isto.”

Dodaje da je građanin fokusiran na primanje političkih odluka, fokusiran je na aktivno građanstvo, a digitalna pismenost je učenje, kako bi on dobio dobar posao, kako bi se snašao u digitalnoj ekonomiji.

“U Sloveniji kao i u drugim zamljama, smo više energije u zadnje vrijeme potrošili za digitalno opsimenjavanje, za rad, a premalo se fokusiramo na aktivno građanstvo, na političku participaciju, na neke logike koje bi pomogle ljudima da se uključuju u socijalni život”.

Domen Savič

Postoji li slobodni internet?

Slobodni internet postoji kao dio ljudskih prava. Svi imaju pravo pristupa internetu. Slobodni internet se sada povezuje sa digitalnim faudalizmom, kaže sagovornik, gdje je internet ograničen u nekom ekonomskom pa i u demokratskom smislu od strane velikih kompanija.

“Sa platformama, algoritmima, ličnim podacima, gdje nemaš slobodu odabira. Nemaš uvida u to kako se obrađuju tvoji podaci, kako te čitaju algoritmi i platforme i kako ti na osnovu toga prilagođavaju sadržaj i sve ono što čitaš. Rođen sam 1981. i sjećam se tih predplatformi za nternet gdje si sve na jednoj strani mogao raditi ručno, a na drugoj strani bio je taj osjećaj otvorenosti, nepoznanice, neke nestandardizacije.”

Digitalni totalitarizam

Napominje da su danas svi profili isti kao i fotografije, da svi korisnici moraju da ubacuju iste podatke, i da je sve u nekom grču.

“Za moj pojam to nije sloboda, nego neki digitalni totalitarizam. Ciljano se radi ograničavanje. Kada govorimo o Izraelu i Palestini ili Ukrajini i Rusiji gdje moraš da se pozicioniraš, da odabereš stranu, najgore je da mi kao građani u prvoj fazi ne znamo šta se dešava. Sve je zatvoreno kao crna kutija i sve je u rukama neke kompanije, nekog ekonomskog i političkog konglomerata, i mi kao korisnici ne znamo šta se dešava sa našim sadržajem ili podacima. Kad testiraš neki status i gabarite ovih limitacija, onda vidiš da je regulisanje tog sadržaja odvojen od ljudi preko algoritma i administratora.”

Pixaby

To nudi nove nepoznanice, kaže, jer korisnici ne poznaju logiku tih regulatora. Sve je mutno i nažalost postaje jedini komunikacijski kanal preko kojeg građani mogu iznijeti mišljenje i stavove.

“Tužno je to što je internet na početku bio otvoren i slobodan, i što smo konceptualizirali to kao neku slobodu, a onda se dogodila industrijalizacija inteneta gdje su velike kompanije uhapsile internet. Ako pratite logiku Amazona, Applea, Googlea, Microsofta, oni drže cijeli internet, od hostinga, diskova do algoritma gdje serviraju sadržaj. Internet je pred kapitulacijom. Drže ga velike kompanije, a mi smo kmetovi i seljaci koji koriste alate faudalca ili gazde. Oni ima totalnu kontrolu nad tome da nam dozvole da radimo ili da nas ukinu i još naplaćuju usluge. To je i u SAD i Evropi lobistički pritisak kompanija na poslanike i vlade, parlamente, gdje ti kao aktivist ili građanin nemaš ni u teoriji šanse da manifestiraš utjecaj kao kompanije. To se vidi kada se donose političke odluke u Bruxellesu u procesu prihvatanja nekon zakona. Vidiš snagu kapitala međunarodnih korporacija i da su veći od građana.”

Pixaby

Kako mijenjati zakone?

Dodaje kako je svaki oblik anarhizma u artikulisanju zahtjeva koji se tiču ljudskih sloboda na internetu pogrešan pristup.

“Trebamo pametno birati bitke i na više razina pokušavati da se uvežemo sa institucijama. Nije to anarhija, nego da građani u demokratiji kroz regularni pravni sistem traže rješenja. Da koristimo pravnu državu da nam pomogne u toj borbi. Ja to radim 15 godina, pa sam već tada, kada sam bio student i angažovan u NGO, vidio da individualni fajt sa nekim velikim korporacijama i vladama nije dobar i da ćeš potrošiti vrijeme i slomiti kičmu”, kaže za Forbes BiH Domen Savič koji je posjetio Sarajevo kao jedan od predavača na prvoj Helem Nejse Talen Akademiji.