Matija Bošnjak za Forbes BiH: Ljudi koji gledaju Brucu, Bracu, Brudu i Bradu nisu skloni političkoj indoktrinaciji bilo koje vrste
Kada sam prije desetak godina upoznao rad kolektiva Helem Nejse, to se desilo putem radio showa Helem Nejse. Osim humora koji je dominirao radio emisijom, posebnu pažnju mi je privukao petominutni prilog u sklopu emisije pod nazivom Braca, Bruca, Bruda i Brada koje je slušalačkoj publici predstavio četiri marginalca iz jedne sarajevske mahale.
To je za vrlo kratak period privuklo publiku iz cijele BiH a sjećam se i poziva slušalaca koji su komentarisali junake serijala. Zašto? Pa zato što svaka sredina ima slične likove i što je većina onih koji su slušali emisiju bila dio nekih “mahala” širom zemlje. Helem Nejse je prišao običnom čovjeku ismijavajući svakodnevnicu koju živimo zarobljeni u raljama korupcije, diskriminacije i ostalih društvenih devijacija.
Nedugo nakon toga, kolektiv Helem Nejsa je autora ovog teksta kontaktirao za snimanje jednog video spota za projekat “Ajfer sanjo” gdje su lokalni reperi snimali zajedničke pjesme. U studiju sam upoznao ekipu i čudilo me s kakvom lakoćom i entuzijazmom rade. Iskren da budem, nisam očekivao ovakav uspjeh. Kolektiv Helem Nejse, osim muzike, punudio je i pozorišnu predstavu “Sarajevski dani terorizma”, animirani film BBBB, kviz, te imaju i svoju Talent akademiju koja trenutno traje u Sarajevu, a koja je privukla mlade iz cijele BiH i regiona.
Ko su autori BBBB?
Da, to nije samo jedan čovjek. Cijeli tim stoji iza realizacije animiranog filma koji se već četiri godine emituje putem zvaničnog Youtube kanala Helem Nejse.
Asistent na katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i doktorant doktorskog studija “Književnost i kultura” Matija Bošnjak, jedan je od onih koji pišu scenarij za animirani film.
Do 2019. godine radio je kao tehnički sekretar časopisa “Život”, kao urednik u izdavačkoj kući “Connectum” i kao glavni urednik časopisa za književnost i društvena pitanja “Behar”. Iste godine je objavio knjigu eseja o bosanskohercegovačkoj književnoj moderni naslova “Lijevo od istoka, desno od zapada”.
Za Forbes BiH kaže kako akademski život nije u kontradikciji kada je ovakva vrsta angažmana u pitanju.
“Da budem sasvim iskren, za mene to nije nešto neobično. Razumijem da bi nekome moglo biti, ali na takvo nešto bih mogao ponuditi dva odgovora. Ja se bavim književnošću i radim na Odsjeku za komparativnu književnost, i jedan ozbiljan dio te istorije književnosti je istorija komedije. Samo po sebi, reako bih da to nije mana, nego prednost, da neko ko se bavi teorijskim aspektima nekog fenomena, ima i neku vrstu prakse, jer se to dvoje sjajno dopunjava. Moji profesori, Dževad Karahasan i Almir Bašović, uvijek su insistirali na tome da je balansiranje između teorijskog i praktičnog veoma važno za razumijevanje bilo kojeg fenomena. Oni sami su se pored akademske karijere bavili i pisanjem književnosti, i pokazali i talenat za komičko, posvećivali se komediji, svjesni da komedija nije bezazlena stvar, nego da ima itekako ozbiljnu dimenziju. Tako da ni za mene nema proturječja između ta dva svijeta.”
Njegovo poznanstvo sa kolektivom Helem Nejse ima i privatnu dimenziju, prijatelji su odavno.
“Praktično, kako smo prijatelji od rane mladosti, oduvijek smo i sarađivali okupljajući se oko neke ideje, nečega na čemu smo željeli raditi. Na početku je to bila muzika, onda pri kraju studija je to bila radijska emisija i pozorišna predstava Sarajevski dani terorizma i na kraju naš posljednji poduhvat, BBBB. Naprosto, taj umjetnički kolektiv Helem Nejse se od početka usmjeravao prema komediji, tu je otkrio sebe. Dakle, jako dugo smo zajedno u ovome i odlično se razumijemo, pa je tako i naš zajednički kreativni izraz doživio sazrijevanje kao i naša prijateljstva.”
“Bruce su omiljene jer se niko ne bavi tom tematikom”
Dodaje kako je umjetnik prvo odgovoran prema formi umjetničkog rada i prema materijalu. Na prvoj razini instikta treba da obezbijedi da ta forma funkcionira i da proizvede efekat koji treba da proizvede. On je kod samosvjesnih, vještih majstora umjetnosti, uvijek stvar intencije.
Vjerujem da je većini ljudi bilo šokantno, ali ako je šokantno da imaš crtani o četvroci glavnih likova, marginalaca iz nekog siromašnog dijela grada – što je naprosto stvarnost – onda je šokantnost toga razlog zašto se upravo time treba baviti. Mislim da je to jedan od razloga zašto su Bruce omiljene: bave se nečim što niko drugi ne želi uzeti u razmatranje, upravo taj svijet ljudi “pomnoženih nulom”, koji nemaju nikakvu priliku, perspektivu, prepušteni ko zna čemu… E, hajde da vidimo komad te njihove stvarnosti, malo njihovog iskustva. Upravo zato što je ljudima u stvarnosti to toliko poznato, a niko se time nije naročito bavio, publika je odgovorila na to blagonaklono kada se komad te stvarnosti pojavio u umjetničkoj formi. Dakle, postojala je potreba za tim, a mi smo je prepoznali i odgovorili na nju”
Serijal u svome narativu koristi lokalizme i govor poznat običnom građaninu. Ismijava se društvena i politička realnost, te je satiričan pristup projektu nešto što mu daje dodatnu vrijednost. Na pitanje da je BBBB demistificirao etnije u BiH i da niti jedan narod nije bogom dat, te da sve sredine imaju isti problem (kriminal i korupcija umotani u političku indoktrinaciju), Bošnjak kaže:
“Kada se radi o karikaturalizaciji tih političkih figura, mislim da nikoga ne diskriminiramo, svi dolaze u obzir, po čitavoj dužini političkog spektra, bez obzira na etnonacionalni tabor. Kako god neko percipirao grad iz kojeg dolazimo (vidim da se to u zadnje vrijeme zove “političko Sarajevo”), naš je osjećaj da dio svoje otvorenosti, ali i kritičke oštrine dugujemo upravo Sarajevu, što se vidi ne možda toliko po temama koliko po stilu našeg humora.
“Raduje me da neko dijeli naš senzibilitet”
Kaže kako nikada sebi ne bi dozvolio pretecioznost da kaže da je to što rade revolucionarno i da mijenja stvari, ali ga raduje da to neko voli.
“To znači da dijele moj senzibiltet i senzibilitet Helem Nejse kolektiva. Vjerujem da ljudi koji gledaju Bruce ne mogu biti skloni političkoj indoktrinaciji bio koje vrste. Ako se smiješ tim figurama u crtanom, mislim da ti moraju biti smiješni i kada vidiš njihov prototip u stvarnosti.
Bošnjak kaže kako njihov primarni cilj nije aktivizam, već forma kojom se bave.
“Postoji ta ideja u historiji mišljenja o umjetnosti, da umjetnost mora biti politički i društveno angažirana i mijenjati društvo. Problem te ideje je što je ona u našem vremenu postala sama sebi svrha. Da li sve što
se naziva političkom i društvenom odgovornošću zaista mijenja bilo šta u društvu ili je to samo deklaracija? Preduslov svega toga je da komuniciraš s publikom, a ako je to za istomišljenike, onda ne vidim pretpostavke za društveno-politički aktivizam. Nama nije primarni cilj da budemo aktivisti, već nam je cilj ova forma, da to bude kvalitetno i da ima publiku, a da BBBB jesu i ozbiljan društveno-politički komentar – mislim da je to neosporno. I uostalom, to se nekako i podrazumijeva, jer svako ko hoće da se komedijom bavi ozbiljno, neminovno će zahvatiti i političko.”
Na konstataciju da je Sarajevo pokazalo širinu i da smo slobodarska sredina, iako u mas medijima dominira drugačiji narativ, Matija kaže da je to apsolutno tačno.
“Drago mi je da si tog dojma. Činjenica da ne postoji zvanična cenzura, sugerira nešto. Možda postoji atmosfera koja potiče na autocenzuru, ali popularnost Bruca je pokazatelj da se u ovom društvu njeguju i liberalne vrijednosti”, za kraj kaže Matija Bošnjak.
