Na Forbes Adria Summit stiže slovenska industrijska dizajnerka koja stvara za Dior, Natuzzi, Alessi; Nika Zupanc

Nika Zupanc, koja surađuje s najprestižnijim brendovima na svijetu, bit će jedan od govornika na događaju Forbes Adria Power Women’s Summit, koji će se održati 4. septembra u Beogradu.

Nika Zupanc je jedno od najpriznatijih imena u svjetskom industrijskom dizajnu. Ljubljančanka, koja je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajn, kreira za velike korporativne brendove kao što su Natuzzi, Alessi, Dior i druge. Njeni proizvodi su ikonični, da pomenemo samo lampu u obliku trešnje, koju je dizajnirala za svoju ličnu marku Nika Zupanc i s kojom je postala međunarodno prepoznatljiva. Cijene ograničenih izdanja dostižu i više desetina hiljada eura. Za svoj rad je primila niz nagrada.

Međutim, put do konačnog proizvoda traje oko godinu dana, koji dizajner i kompanija moraju zajedno proći. Zupanc govori o tome šta sve treba da se uradi da bi nastala lampa, stolica, ogledalo, sofa ili neki drugi proizvod prije nego što bude spreman za prodaju, kako razmišlja i šta je inspiriše.

Šta trenutno dizajnirate?

Trenutno pripremamo nove projekte koji će biti predstavljeni sljedećeg aprila na sajmu u Milanu. Naš vremenski interval je uvek od aprila do aprila, jer je većina noviteta predstavljena u aprilu u Milanu. Potrebno je otprilike godinu dana da se proizvod razvije od početka do kraja. Na tim sajmovima je sve rjeđe da se prikazuje samo prototip, jer tada agenti već počinju da naručuju i kompanije žele da imaju konačan proizvod koji može odmah da se počne prodavati.

Dizajniram različite stvari, ali o proizvodima koji još nisu vani ne mogu da govorim jer su poslovna tajna. Ove godine ću premijeru jedne nove kolekcije imati i tokom sedmice dizajna u novembru u Dubaiju, koja postaje važna prezentacijska platforma za mnoga europska preduzeća.

Kako se upuštate u dizajn novog proizvoda? Kako birate materijale, tehnike, boje?

Najvažniji je moj odnos s kompanijom za koju radim. Kompanije imaju vrloa različitu historiju, tehnologiju i ideje o tome šta im je potrebno. Kada počnete saradnju s kompanijom, najvažnija je njihova početna tačka – zašto su vas pozvali, šta očekuju od vas, za koju kompaniju se radi.

Neke kompanije imaju svoju tehnologiju, kao što je Alessi, i jasno je da se morate osloniti na te tehnologije. Druge kompanije, kao što je Moooi, nemaju vlastitu proizvodnju, pa su otvorene različitim tehnologijama i potom traže odgovarajuće podizvođače. Važan je i finansijski aspekt – koliko namjerava kompanija da investira u proizvod. Ako radite, na primjer, stolicu od drveta, to je potpuno drugačija investicija nego ako radite stolicu od plastike. U suštini, svaki put je nova priča koja je zaista zavisna od kompanije s kojom radite. Sve to su stvari kojih morate biti svjesni od početka projekta.

Odakle crpite inspiraciju za svoje kreacije?

Od svuda. Funkcionišem 24 sata dnevno kao skupljač utisaka. Ja sam vrlo radoznala osoba i stalno posmatram okolinu, čak i najbanalnije stvari koje drugi možda ne bi primjetili. Nije nužno da vas inspirišu velika umjetnička djela. Možda čak i obrnuto, inspirišu, barem mene, na primjer zaboravljena mjesta u gradu, stare stvari koje su ljudi bacili, svakodnevne iskustva. To je proces koji se uopće ne zaustavlja, stalno ste u kreativnom razmišljanju.

Vrlo inspirativni su i razgovori s kompanijama. Čim kažu šta žele, pokreće se misaoni proces na nesvjesnom nivou. Pri tome je važna i intuicija koju kao industrijski dizajner morate imati. Morate biti sposobni da prepoznate šta ljudi žele, a da ne znaju da to žele. Morate biti korak ispred kompanija i javnosti.

Saradjujete s različitim kompanijama i ljudima. Koliko su zahtjevni, koliko imate različita stručna mišljenja, a koliko vam ostavljaju slobodu u stvaranju?

Kompanije s kojima sarađujem su vrlo samouvjerene i dobro poznaju svoj put, svoju historiju i također, kuda žele da idu. Kada takva kompanija pozove dizajnera, bilo mene ili nekog drugog, vrlo jasno zna zašto poziva baš njega ili nju. Nema sumnje zašto žele da sarađuju sa određenim dizajnerom – žele njegov ili njen autorski pečat u novoj kolekciji. Žele njegovu ili njenu kreativnost, zbog koje su ga i pozvali. Pritom, naravno, pretpostavljaju da dizajner takvog kalibra vrlo dobro razumije tehnologiju, finansije… taj dio projekta.

Kada se dogovaramo, nije riječ o postizanju kompromisa, već o kreativnom traženju najboljeg rješenja. Oni od vas očekuju mnogo kreativnosti, čak i nešto što će ih iznenaditi. Naravno, može doći do nekih tehnoloških ili drugih problema, ali ih rješavamo zajedno, jer svi imamo istu viziju. Cijeli mehanizam je usmjeren na ideju da rezultat bude onakav kakav smo svi od početka željeli.

Sve te priče su za mene sjajne i poučne. Sa svakim projektom se iznova učim. I to mi je veliko zadovoljstvo. Kompromise ne doživljavam kao nešto loše, već kao velike izazove. Tek kada smo sposobni da budemo zaista kreativni u situacijama kada imamo mnogo ograničenja, mislim da možemo biti zaista dobri u industrijskom dizajnu. Industrijski dizajn nije kreacija bez granica, već zahtjeva inovativnost unutar uslova koje postavlja i zahtjeva određena industrija.

Koliko kao dizajner sarađujete s timovima unutar kompanije, kao što su razvojni, tehnološki i drugi, koliko ste tokom dizajniranja uključeni u samu kompaniju?

U većini kompanija s kojima sarađujem, posebno onih u porodičnom vlasništvu, kao što su Natuzzi ili Alessi, prvo razgovarate s glavnim direktorom ili vlasnikom. Vlasnik je taj koji bira dizajnera koji najbolje poznaje svoju kompaniju i ima viziju. Komunicirate jedan na jedan, bez posredničkih nivoa gde bi komunikacija mogla da se izgubi.

Kada je projekat odobren na najvišoj ravni, odlazi u sve odjeljenja, gde smo dizajneri uvijek uključeni u svakoj tački razvoja, prototipa, odluke o bojama, čak i kasnije pri fotografisanju, marketingu. Dizajneri smo također uvijek pozvani da osmislimo ime za proizvod i osnovni tekst o ideji, priču, a oni to dalje razvijaju.

Da li s velikim kompanijama sarađujete dugoročno?

Da, mnogo kompanija voli da gradi dugoročne odnose. Sjajno je raditi s ljudima koje poznajete, stvari idu mnogo brže. U suštini, postajete dio porodice. Pogotovo u talijanskim porodičnim kompanijama to je ukorijenjeno u njihovom načinu rada, njihova lijepa osobina je i gostoprimstvo, koje se osjeća u svakom poslovnom odnosu.

Neke kompanije žele da grade cijelu kolekciju. Primjer je kompanija Qeeboo, za koju sam prvo dizajnirala Ribbon chair, kojoj je uslijedila dječija verzija, potom ogledalo, a zatim fotelja. Dizajniranjem proizvoda i kolekcija tako istovremeno stvarate i identitet kompanije s kojom sarađujete.

Da li se nekada desilo da ste dizajnirali proizvod koji kompanija potom nije stavila u proizvodnju?

Naravno. Takvih priča nije mnogo, ali ih ima i sve su vrlo poučne i dragocjene. Jedna od njih je s talijanskom kompanijom koju izuzetno cijenim, gde se nekoliko ideja priznatih dizajnera nikada nije realizovalo u konačni proizvod. Ipak, takav projekat ili saradnja je izuzetno iskustvo, mnogo se nauči i stvore se posebne veze.

Saradnja s slovenskim kompanijama

Kako dolazi do saradnje, da li vas većinom oni traže ili vi njih?

U mom slučaju, najčešće me traže, ali im se nikada ne prepušta slučaj. Moje osobno iskustvo je takvo da je uvijek važan lični kontakt s ljudima, bilo da je riječ o slovenskim ili stranim kompanijama. U svakom slučaju, želim se zahvaliti svima koji su me podržavali i vjerovali u moj rad.

Zašto je važno biti prisutan na sajmovima?

Sajmovi su važna platforma za razmjenu informacija. Bilo da dolazite kao dizajner ili kao kompanija, možete se povezati s mnogim ljudima iz industrije i uzbudljivim mogućnostima. Ujedno, to su odlične prilike za predstavljanje proizvoda, jer sajmovi pružaju priliku da se svi u industriji međusobno upoznaju i da se prepoznaju nova kreativna rješenja.

Kako reagujete na kritike?

Kritike doživljavam kao dragocjeno iskustvo. Kritike su uvijek dobrodošle ako dolaze od osoba koje su upućene u dizajn, jer omogućavaju razvoj i rast. Uvek sam otvorena za kritike koje dolaze iz konstruktivne namjere i vrijedna su povratna informacija koja pomaže da unaprijedim svoj rad.

Šta vas najviše ispunjava u dizajnu?

Najveće zadovoljstvo je kada radite nešto što vas ispunjava, bilo da je to u pitanju ideja, proizvod ili saradnja. Također, najlepše je kada ljudi prepoznaju i uživaju u vašem radu, kada vidite da vaš dizajn ima uticaj na njihov život i okruženje.

Gde vidite sebe u budućnosti?

Nastavit ću da se bavim dizajnom i istražujem nove mogućnosti i tehnologije. Uvijek težim ka unapređenju i proširenju svog kreativnog horizonta. Nadam se da će moji budući projekti nastaviti da inspirišu i pružaju jedinstvene i inovativne proizvode.